Mogu li instrumenti svirati bez svog majstora u Gušći (Sisačko-moslavačka županija) 10. rujna 2019. godine
U područnoj školi Osnovne škole Budaševo - Topolovac - Gušće, u selu Gušće 10. rujna 2019. godine održana je dječja predstava „Drvo koje je pjevalo“ u sklopu programa Ruksak (pun) kulture. Učenicima su imali kazališni susret s instrumentom violine i violončela, upoznavanje s njihovim temeljnim obilježjima, posebnostima i podrijetlom, kao i s osnovnim pojmovima glazbene teorije. Na samom početku školske godine, 13-ero učenika od 1. – 4. razreda s pažnjom su odgledali predstavu i ispratili je velikim pljeskom.
Na popratnoj radionici „Naćulit dobro uši treba“ sudjelovali su svi koji su gledali predstavu, a radionica je započela razgovorom o predstavi koju su djeca vrlo dobro primila, iznijevši redom pozitivne komentare. Učenici su na radionici pokazali kako su usvojili veći dio sadržaja, a uslijedio je i mali razgovor o njihovim dosadašnjim iskustvima iz glazbene kulture i instrumentima koje bi eventualno voljeli svirati.
Djecu su podijeljena u 3 grupe: majstori (oni koji izrađuju instrumente, po uzoru na lik iz predstave, majstora Amatija, pronalaze zvukove i glazbu u običnim predmetima i iz njih izrađuju jednostavne instrumente; riža kao šuškalica, kamenčići, limene i plastične kutije, lonci, kuhače, šmirgl papir, drveni predmeti, plastična folija), udaraljkaši (učenici koji su učili svirati instrumente orffovog muzičkog instrumentarija; glockenspiel, štapići, zvončići, triangl, šuškalice, tamburin, bubanj) i pjevači (učenici koji su učili melodiju i stihove pjesme iz predstave). Svaka sekcija imala je jednog voditelja.
S pjevačima je radila glumica Marija Šegvić, u izradi instrumenata djeci je pomagala violinistica Jasmina Bojić, violončelist Stanko Kovačić vodio je ritamsku sekciju, a sve skupa je moderirala voditeljica radionice, autorica dramskog teksta predstave, Nina Bajsić.
Sva su djeca probala sve instrumente orffovog instrumentarija, a nekoliko ih se raspitivalo detaljnije oko pojedinih instrumenata i pokazalo volju da se nastave s njima baviti u slobodno vrijeme. Djeca su s interesom i veseljem prihvatili zadatke, a kada su se sve grupe uvježbale, polaznici su se spojili u jedan orkestar, odabrali ime svog novog „benda” i zajednički izveli song iz predstave.
Na popratnoj radionici „Naćulit dobro uši treba“ sudjelovali su svi koji su gledali predstavu, a radionica je započela razgovorom o predstavi koju su djeca vrlo dobro primila, iznijevši redom pozitivne komentare. Učenici su na radionici pokazali kako su usvojili veći dio sadržaja, a uslijedio je i mali razgovor o njihovim dosadašnjim iskustvima iz glazbene kulture i instrumentima koje bi eventualno voljeli svirati.
Djecu su podijeljena u 3 grupe: majstori (oni koji izrađuju instrumente, po uzoru na lik iz predstave, majstora Amatija, pronalaze zvukove i glazbu u običnim predmetima i iz njih izrađuju jednostavne instrumente; riža kao šuškalica, kamenčići, limene i plastične kutije, lonci, kuhače, šmirgl papir, drveni predmeti, plastična folija), udaraljkaši (učenici koji su učili svirati instrumente orffovog muzičkog instrumentarija; glockenspiel, štapići, zvončići, triangl, šuškalice, tamburin, bubanj) i pjevači (učenici koji su učili melodiju i stihove pjesme iz predstave). Svaka sekcija imala je jednog voditelja.
S pjevačima je radila glumica Marija Šegvić, u izradi instrumenata djeci je pomagala violinistica Jasmina Bojić, violončelist Stanko Kovačić vodio je ritamsku sekciju, a sve skupa je moderirala voditeljica radionice, autorica dramskog teksta predstave, Nina Bajsić.
Sva su djeca probala sve instrumente orffovog instrumentarija, a nekoliko ih se raspitivalo detaljnije oko pojedinih instrumenata i pokazalo volju da se nastave s njima baviti u slobodno vrijeme. Djeca su s interesom i veseljem prihvatili zadatke, a kada su se sve grupe uvježbale, polaznici su se spojili u jedan orkestar, odabrali ime svog novog „benda” i zajednički izveli song iz predstave.