Znanstveni skup o Krležinoj ostavštini u HDP-u

Povodom 30. obljetnice smrti M. Krleže, u Hrvatskom društvu pisaca održan je okrugli stol na kojemu su se sudionici osvrnuli na Krležinu književnu, kulturnu i političku ostavštinu te pokušali odgovoriti na pitanje što je Krleža danas, što njegovo djelo čini živim, je li ono podcijenjeno ili precijenjeno. 

Ministrica kulture prof. dr. sc. Andrea Zlatar Violić, pozdravljajući obilježavanje obljetnice smrti Krleže kao "živog pisca", izrazila je žaljenje što se tako važan skup nalazi u neprimjereno malom prostoru te što sve institucije vezane uz Krležu (NSK, Leksikografski zavod, HNK, DHK i dr.) taj svečani trenutak ne obilježavaju zajedno. Primjerenijim mjestom za tu obljetnicu ministrica Zlatar Violić vidi KD Vatroslava Lisinskog, kako bi potencijalni čitatelji mogli shvatiti značaj toga pisca. "Rasap da se danas na deset mjesta komemorira i postavljaju vijenci, a da je ovo jedino mjesto gdje se o Krleži govori kao o živom piscu, nešto je što ne upisujem u plus", poručila je ministrica.

 
 
 

Skupu je nazočio i hrvatski predsjednik Ivo Josipović koji je istaknuo da Krleža zaslužuje da se sjetimo njega i njegova djela.Krleža oduvijek izaziva prijepore i jake emocije i rijetko je tko ravnodušan, kazao je Velimir Visković podsjetivši na utjecaj tog vodećeg intelektualca svoga vremena na društvo. Nakon Krležine smrti javljaju se kritike njegove uloge, posebice iz pera Stanka Lasića i Igora Mandića. Potkraj 90-tih stabilizirala se pozicija Miroslava Krleže, koji je u svijest upisan kao najbitnija karika u književnom i intelektualnom kanonu 20. stoljeća, kazao je Visković koji ističe da je njegovo djelo i danas aktualno. Njegovi romani sadrže dileme suvremenog čovjeka, iz njih se može naučiti o političkoj povijesti naroda, i 30 godina od Krležine smrti, on živi, poručio je Visković.

 
Viktor Žmegač drži da bi se Krleža danas teško snašao te ocjenjuje da su mladom čitatelju za poniranje u Krležine tekstove potrebni obrazovna razina i senzibilitet. Najbolje Krležine stranice, koje su ujedno najbolje stranice hrvatske proze, tekstovi su koji žive od atmosfere, rekao je. Za čitanje Krležina djela, drži Žmegač, potrebno je shvatiti kulturu senzibiliteta. Mlade čitatelje uputio je na književnikova djela u kojima on osobno govori, kao što je primjerice tekst o djetinjstvu u Zagrebu. Žmegač drži da se Glambejevi ne mogu više izvoditi integralno jer je trećina teksta na njemačkom pa stoga misli da su rane drame, kao što je "Kraljevo", primjerenije.

Krleža je bio ključni pisac i vodeći intelektualac a za današnje generacije on znači malo ili ništa, ocijenio je Krešimir Nemec. Na pitanje tko će sutra čitati Krležu ocijenio je da se ta djela neće čitati ili će ih čitati uski krug ljudi. "To će biti oni koji će se željeti izdvojiti od popularnog ukusa i koji će nastaviti njegovati kulturni kapital", rekao je Nemec. Misli da vrijeme ne radi za Krležu te da mu prijeti muzealizacija. Njegov današnji položaj je "pomalo shizofren", drži Nemec dodajući da u prilog tome govore i neke ankete u medijima prema kojima je Krleža izabran i za najboljeg i za najprecjenjijeg pisca.
 
Igor Mandić priznao je da je Krleža bio njegov duhovni otac, mitološka figura s kojom se bolno rastao. Kazao je i kako nema povratka "krležijanstvu" jer je to preteško te je istaknuo da je uvijek bio protiv mitomanije oko Krleže za koju taj pisac nije bio zaslužan. Predrag Matvejević pitao je zašto u knjižarama nema Krležinih djela, a Slavko Goldstein zauzeo se da HAZU tiska kritička izdanja Krležinih djela. Marko Grčić govorio je o tome zašto je hrvatska ljevica zaboravila Krležu a Josip Šentija povukao je paralelu sa čestim motivom Krležinih djela - bankarstvom i bankama i današnjicom.
 
U nastavku skupa govorili su Ivo Banac, Zoran Kravar, Nadežda Čačinović, Mani Gotovac, Sibila Petlevski, Tonko Maroević i Nikica Petrak. (Hina)

Najave