U Galeriji Klovićevi dvori otvorena je retrospektivna izložba Ignjata Joba Vatra Mediterana

FOTO: HINA

     Ministar je izložbu okarakterizirao kao „izniman događaj koji pridonosi produbljivanju poznavanja nacionalne kulture i umjetnosti“, koji „nam je i putokaz za dalje, jer opsežni stručni i višejezični katalozi koji prate ovakve izložbe postaju referentnom znanstvenom literaturom koja osigurava uvrštenje hrvatske baštine u povijesnoumjetničke europske i svjetske preglede.“

     Ministar dr. sc. Zlatko Hasanbegović naposljetku je istaknuo da retrospektivna izložba Ignjata Joba pripada kapitalnim projektima i izložbama kakve Ministarstvo kulture podupire pridodavši da „to nije samo izraz pijeteta prema slikaru nego i prigoda da s njime ostvarimo trajan odnos vrijedan poštovanja i divljenja.“

     Izložba Vatra Mediterana koncipirana je kronološki i tematski te se sa stotinjak ulja na platnu i crteža, među kojima se mnogi prvi put izlažu javnosti, predstavlja život i stvaralaštvo jednoga od najistaknutijih slikara hrvatske moderne umjetnosti. Izložena djela Ignjata Joba prikazuju njegov opus, od najranijih djela nastalih 1917. godine sve do posljednjih godina života kada je najintenzivnije stvarao, od 1932. do 1935. godine.

  
     Retrospektiva je organizirana u povodu osamdeset godina od umjetnikove smrti, a devetnaest godina od posljednje retrospektive u zagrebačkome Umjetničkom paviljonu. Uz slike i crteže izložene su fotografije iz umjetnikova života, pisma, svjedodžbe i slikarov stalak i boje iz obiteljske ostavštine.

     Autor izložbe prof. dr. sc. Zvonko Maković pojasnio je kako su mu prije devetnaest godina, kada je radio Jobovu retrospektivu, mnoga njegova djela bila nedostupna, naglasivši da se to u međuvremenu promijenilo te se dalo novo značenje, vrijednost i kontekst slikama koje su već bile poznate. Prema njegovim riječima, u novome čitanju svih segmenata te fascinantne ličnosti uvelike mu je pomogla umjetnikova obitelj, koja je svoj obiteljski arhiv darovala Arhivu za likovne umjetnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a njemu kao istraživaču pomogla u rasvjetljivanju opusa jednoga vrlo intimnoga slikarstva.

     Zamjenica gradonačelnika Vesna Kusin istaknula je kako sam naziv izložbe upućuje na vatrenost velikana koji je obilježio dvadesete i tridesete godine u hrvatskoj povijesti umjetnosti: „Ta vatrenost izvire iz kolorizma koji ima ishodište u njegovim dalmatinskim korijenima“.

     „On je još jedan od slavnih hrvatskih slikara kratkoga životnog puta, no možda je upravo ta kratka životna linija iznjedrila velikana“, ustvrdila je Kusin pridodavši kako „kroz njegova djela možemo iščitati dramatiku njegova života i stvaralaštva“.

     Ravnatelj Galerije Klovićevi dvori Antonio Picukarić zahvalio je Gradu Zagrebu i Ministarstvu kulture na podršci izložbi koja, ocijenio je, po svemu pripada „onomu što su Klovićevi dvori bili, što jesu i što trebaju biti“.



     Na izložbi se mogu prvi put vidjeti neka Jobova djela, poput slike Luđaci iz 1929., bez koje se njegov opus ne može sagledavati, ili Ribe, ribe, poznate i kao Riblja pijaca iz 1927., kojom u svoj rad uvodi ono što je bilo ključno tridesetih godina. Važan su mu dio opusa portreti i aktovi, među kojima se ističu portret i akt Lize Križanić, supruge Jobova bliskoga prijatelja, poznatoga karikaturista Pjera Križanića, na čijoj se poleđini skriva Jobov autoportret.

     Prvi put nakon dugo vremena na izložbi su spojene dvije slike s motivom Lumbarde na Korčuli Velika glavica I i II nastale početkom tridesetih godina.

     Ignjat Job (1895.– 1936.) rodio se u Dubrovniku, gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju i odakle 1917. odlazi na Umjetničku akademiju u Zagreb. Ondje stječe prve afinitete koji će utjecati na njegovu kasniju umjetnost, od El Greca, Goye, do Van Gogha i Muncha, no zbog neredovita pohađanja nastave 1920. biva izbačen s Akademije. Odlazi u Italiju, gdje nastaje nekoliko prvih ozbiljnijih slika, potom se vraća u Dubrovnik i Zagreb, a potkraj godine odlazi u Beograd, gdje upoznaje studenticu filozofije Živku Cvetković, s kojom se ženi i u ljeto 1924. dobivaju kćer Cvijetu.

     Već 1925. obolio je od tuberkuloze, zbog čega s obitelji seli u selo blizu Aleksinca, gdje nastaju slike tzv. minijaturne faze u kojima prevladavaju motivi iz Jobova rodnoga mediteranskog podneblja. U to se podneblje napokon vraća 1927., najprije u Vodice kraj Šibenika, a potom i u Supetar na Braču, gdje započinje najplodnije Jobovo stvaralaštvo.

     Kustosica je izložbe u Klovićevim dvorima Iva Sudec Andreis. Izložba će biti otvorena do 8. siječnja iduće godine. (HINA/MK)