- Objavljeno: 14.04.2014.
Svečano uručena nagrada „Iso Velikanović“
„Vremena su se uistinu promijenila i danas nije dovoljan tek mali fond riječi, već je potrebno nečije cjelokupno znanje da bi se književno djelo nastalo u Londonu, Parizu ili u nekom drugom svjetskom središtu, adekvatno približilo hrvatskim čitateljima,“ naglasio je pomoćnik ministrice kulture Vladimir Stojsavljević prilikom svečane dodjele Nagrade „Iso Velikanović“ u Hrvatskome državnom arhivu (Marulićev trg 21, Zagreb) 14. travnja 2014. godine.
Dobitnicima Nagrade, Vjeri Balen-Heidl (dobitnici nagrade za životno djelo) i akademiku Mirku Tomasoviću (dobitniku godišnje nagrade za 2013. godinu), pomoćnik ministrice kulture Vladimir Stojsavljević uručio je nagrade, dodjelu je vodio dramski glumac Alen Šalinović, dok je ulomke prevedenih djela čitala dramska glumica Jelena Miholjević. U glazbenom je dijelu programa nastupio mladi glazbenik Pedro Ribiero Rodrigues, koji je na gitari izveo skladbe Carlosa Seixasa i Ivana Padovca.
Nagrada, koju je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske utemeljilo prije deset godina kako bi potaklo kvalitetu književnog prevodilaštva i vrijednosti književno-prijevodne literature kojom se „popunjavaju praznine u području hrvatske prijevodne literature“, dodjeljuje se za najbolja ostvarenja u području prevođenja književnih djela i to kao nagrada za životno djelo i kao godišnja nagrada. Nagrada se sastoji od povelje, plakete i novčanog iznosa.
Prilikom uručivanja Nagrade za životno djelo Vjeri Balen-Heidel, čiji je prevoditeljski rad obilježio vrijeme u kojem je djelovala, a njezino djelo ostat će trajnim dobrom Republike Hrvatske, predsjednica Odbora za dodjelu nagrade Tatjana Jukić pročitala je obrazloženje Odbora, dok je dramska glumica Jelena Miholjević pročitala ulomke dvaju značajnih prijevoda Vjere Balen-Heidl; romana „Siđi, Mojsije“ Williama Faulknera i „Emma“ Jane Austin.
Primivši nagradu, Vjera Balen-Heidl zahvalila je, rekavši kako ne želi govoriti o samozatajnosti prevodilačkoga posla, ali mora reći kako je „prevodilac osoba koja se cijeloga života mora obrazovati jer svaka nova knjiga ujedno predstavlja i novi izazov“, izrazila je i žaljenje zbog stanja u hrvatskom jeziku rekavši: „Primijetila sam da iz hrvatskoga jezika nestaju stari hrvatski glagoli. U javnom se govoru koriste glagoli koji uopće ne odgovaraju imenicama uz koje ih govornici koriste. Kada bih imala tu moć, lijepe stare hrvatske glagole stavila bih pod zaštitu UNESCO-a kao nematerijalnu baštinu.“
Godišnju nagradu „Iso Velikanović“ za 2013. godinu dobio je akademik, ugledni komparatist, prevoditelj i traduktolog, Mirko Tomasović za prijevod jednog od temeljnih djela svjetske književnosti, epa „Luzitanci“ Luisa Vaza de Camõesa kojeg je protekle godine objavila Matica hrvatska. U obrazloženju godišnje nagrade, Tatjana Jukić je, između ostaloga istakla kako je akademik Tomasović obogatio hrvatsku kulturnu povijest desecima tisuća stihova koje je prepjevao s francuskog, talijanskog, španjolskog, portugalskog i provansalskog. Napomenula je i kako je svoje prve prijevode – četiri Petrarkina soneta – objavio još 1964. u „Zadarskoj reviji“. Nakon toga uslijedio je niz prepjeva kanonskih naslova svjetske književnosti. Za svoj prevodilački opus i doprinos Mirko Tomasović već je dobio 2008. nagradu „Iso Velikanović“ za životno djelo, rekla je Jukić.
Primajući nagradu Tomasović je kazao da ga od nagrade više veseli saznanje da Hrvatska danas ima prijevode svih najvećih epova, a da ga žalosti činjenica da je hrvatska javnost pred time potpuno ravnodušna. Dodao je kako smatra da su „prevodioci najaltruističniji soj ljudskoga roda jer su, prepoznavši i osjetivši ono što je lijepo to preveli u stari i drevni jezik Hrvata.“
Nagrada „Iso Velikanović“ osmišljena je i ustanovljena kao poticaj za poboljšanje kvalitete i vrijednosti književnih prijevoda te popunjavanje praznina u području hrvatske prijevodne literature. Na taj se način nastoji hrvatskim čitateljima približiti vrhunska djela s jezika i iz književnosti naroda koji dosad nisu zauzimali zasluženo mjesto u kontekstu naše nacionalne kulture te ujedno podržati dignitet prevoditeljske struke.
O dodjeli Nagrade odlučivao je Odbor kojeg čine Tatjana Jukić, Truda Stamać, Iva Grgić Maroević, Krešimir Nemec, Ivana Vidović Bolt, Irena Lukšić i Vlatka Valentić. (MK/HINA)
Najave
Dobitnicima Nagrade, Vjeri Balen-Heidl (dobitnici nagrade za životno djelo) i akademiku Mirku Tomasoviću (dobitniku godišnje nagrade za 2013. godinu), pomoćnik ministrice kulture Vladimir Stojsavljević uručio je nagrade, dodjelu je vodio dramski glumac Alen Šalinović, dok je ulomke prevedenih djela čitala dramska glumica Jelena Miholjević. U glazbenom je dijelu programa nastupio mladi glazbenik Pedro Ribiero Rodrigues, koji je na gitari izveo skladbe Carlosa Seixasa i Ivana Padovca.
Nagrada, koju je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske utemeljilo prije deset godina kako bi potaklo kvalitetu književnog prevodilaštva i vrijednosti književno-prijevodne literature kojom se „popunjavaju praznine u području hrvatske prijevodne literature“, dodjeljuje se za najbolja ostvarenja u području prevođenja književnih djela i to kao nagrada za životno djelo i kao godišnja nagrada. Nagrada se sastoji od povelje, plakete i novčanog iznosa.
Prilikom uručivanja Nagrade za životno djelo Vjeri Balen-Heidel, čiji je prevoditeljski rad obilježio vrijeme u kojem je djelovala, a njezino djelo ostat će trajnim dobrom Republike Hrvatske, predsjednica Odbora za dodjelu nagrade Tatjana Jukić pročitala je obrazloženje Odbora, dok je dramska glumica Jelena Miholjević pročitala ulomke dvaju značajnih prijevoda Vjere Balen-Heidl; romana „Siđi, Mojsije“ Williama Faulknera i „Emma“ Jane Austin.
Primivši nagradu, Vjera Balen-Heidl zahvalila je, rekavši kako ne želi govoriti o samozatajnosti prevodilačkoga posla, ali mora reći kako je „prevodilac osoba koja se cijeloga života mora obrazovati jer svaka nova knjiga ujedno predstavlja i novi izazov“, izrazila je i žaljenje zbog stanja u hrvatskom jeziku rekavši: „Primijetila sam da iz hrvatskoga jezika nestaju stari hrvatski glagoli. U javnom se govoru koriste glagoli koji uopće ne odgovaraju imenicama uz koje ih govornici koriste. Kada bih imala tu moć, lijepe stare hrvatske glagole stavila bih pod zaštitu UNESCO-a kao nematerijalnu baštinu.“
Godišnju nagradu „Iso Velikanović“ za 2013. godinu dobio je akademik, ugledni komparatist, prevoditelj i traduktolog, Mirko Tomasović za prijevod jednog od temeljnih djela svjetske književnosti, epa „Luzitanci“ Luisa Vaza de Camõesa kojeg je protekle godine objavila Matica hrvatska. U obrazloženju godišnje nagrade, Tatjana Jukić je, između ostaloga istakla kako je akademik Tomasović obogatio hrvatsku kulturnu povijest desecima tisuća stihova koje je prepjevao s francuskog, talijanskog, španjolskog, portugalskog i provansalskog. Napomenula je i kako je svoje prve prijevode – četiri Petrarkina soneta – objavio još 1964. u „Zadarskoj reviji“. Nakon toga uslijedio je niz prepjeva kanonskih naslova svjetske književnosti. Za svoj prevodilački opus i doprinos Mirko Tomasović već je dobio 2008. nagradu „Iso Velikanović“ za životno djelo, rekla je Jukić.
Primajući nagradu Tomasović je kazao da ga od nagrade više veseli saznanje da Hrvatska danas ima prijevode svih najvećih epova, a da ga žalosti činjenica da je hrvatska javnost pred time potpuno ravnodušna. Dodao je kako smatra da su „prevodioci najaltruističniji soj ljudskoga roda jer su, prepoznavši i osjetivši ono što je lijepo to preveli u stari i drevni jezik Hrvata.“
Nagrada „Iso Velikanović“ osmišljena je i ustanovljena kao poticaj za poboljšanje kvalitete i vrijednosti književnih prijevoda te popunjavanje praznina u području hrvatske prijevodne literature. Na taj se način nastoji hrvatskim čitateljima približiti vrhunska djela s jezika i iz književnosti naroda koji dosad nisu zauzimali zasluženo mjesto u kontekstu naše nacionalne kulture te ujedno podržati dignitet prevoditeljske struke.
O dodjeli Nagrade odlučivao je Odbor kojeg čine Tatjana Jukić, Truda Stamać, Iva Grgić Maroević, Krešimir Nemec, Ivana Vidović Bolt, Irena Lukšić i Vlatka Valentić. (MK/HINA)