Sućut ministrice kulture i medija u povodu odlaska Borivoja Popovčaka

„Gospodin Popovčak je bio jedan od rijetkih povjesničara umjetnosti koji su se s jednakim žarom, preciznošću istraživanja i interpretacije posvećivali i djelima starih majstora kao i suvremenih umjetnika. Njegovim odlaskom ostat će ponajprije nenadoknadiva praznina poznavatelja starih majstora, osobito francuskih slikara iz Strossmayerove zbirke, koje je proučavao u širokim kulturološkim krugovima utjecaja, donoseći svoje procjene primarno na temeljnim postavkama slikarskog umijeća. Njegova erudicija i istraživačka kompetentnost najbolje je došla do izražaja u knjigama o donatorima, markizu Etienneu de Piennesu i Zlatku Balokoviću.
 

Osjećajući veliko poštovanje prema donacijama i umjetničkoj vrijednosti koje smo naslijedili, ostvario je neprijeporne valorizacije umjetničkih djela i cjelovitih zbirki, ukazujući koliko se karakter i strast mecene može odraziti na doprinos kulturi cijeloga društva. Znao je uspostaviti važnu ravnotežu između detalja i cjeline, znanstvenih načela, tumačenja i podučavanja, a ujedno ostati zanimljiv u svojim interpretacijama i mlađima i široj publici.
 

Jednako je tako balansirao između povijesti i suvremenosti u umjetnosti, služeći svojim prijateljima umjetnicima kao vodič i konstruktivni kritičar. U predgovorima izložbi prepoznavala se upravo njegova duboka uronjenost u procese nastanka djela, jer nije bio ni slučajni ni naknadni promatrač, već znalac kojemu je bilo stalo do izvrsnosti i umijeća. Stoga će njegovim prijateljima i kolegama bolno nedostajati njegova skromnost i nenametljivost, vječita vedrina, lucidnost  i duhovitost. Brojnim je tekstovima Borivoj Popovčak zadužio hrvatsku povijest umjetnosti, a svojim angažmanom i cjelokupnu hrvatsku kulturu.“