Sućut ministra kulture Berislava Šipuša obitelji Zvonka Festinija

Poštovana i draga Ledo, cijenjena obitelji,

u moje osobno i ime djelatnika Ministarstva kulture primite izraze iskrene sućuti povodom smrti vašeg oca, a našeg glumca, redatelja, lutkara, dugogodišnjeg predsjednika

hrvatskog centra UNIMA-e, kolege i prijatelja.

     Prije pet godina Zvonko Festini proslavio je pedesetu obljetnicu umjetničkog rada postavivši u Zagrebačkom kazalištu lutaka lutkarsku predstavu za odrasle Priča o konju prema Tolstojevom tekstu. Proslavu su mu upriličili bliski suradnici i prijatelji, želeći mu se zahvaliti na doprinosu u stvaranju hrvatske lutkarske scene, sudjelovanju u radu svih važnijih festivala, udruga i institucija posvećenih lutkarstvu i lutkarskom kazalištu. Ali ne samo njih, jer Zvonko Festini bio je jedan od posljednjih renesansnih ljudi hrvatske kulture. Njegov talent, organizacijske sposobnosti, kreativnost i vještina prelazile su okvire lutkarskog kazališta kojem je posvetio cijeli život. Započevši svoj umjetnički put u Zadru sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća, Zvonko Festini surađivao je s doajenima hrvatskog lutkarstva, Kosovkom Kužat Spaić, Nevenkom Filipović i Brankom Stojakovićem. Vodio je Zadarsko kazalište lutaka (1964.-1969.), u kojem je 1961. godine postavio svoju prvu predstavu Čarobne papuče. Po odlasku u Zagreb postaje „prvim čovjekom zagrebačke kulture“, radio je u Koncertnoj direkciji Zagreb, obnašao brojne odgovorne dužnosti u Gradskom uredu za kulturu Grada Zagreba, a od 1996. do 2004. bio je ravnatelj Galerije Klovićevi dvori.

     Zvonko Festini je smatrao da lutkarstvo nije dobna, nego estetska kategorija te je u svakoj prilici promicao lutkarstvo kao osobit oblik glumačkog izričaja. Postavio je sedamdesetak lutkarskih predstava, a njegovim je zalaganjem utemeljen studij lutkarstva u Osijeku, otvoren  muzej lutkarstva, a splitski festival Mali Marulić počeo je poticati i nagrađivati dramske autore za djecu.
     Svima koji su ga imali čast i priliku upoznati ostat će u sjećanju kao izniman erudit, uvijek šarmantan i elokventan te prijateljski naklonjen prema kolegama i suradnicima, kojima je nesebično prenosio vlastito redateljsko, kazališno i organizacijsko iskustvo. Njegovim odlaskom hrvatska je kultura izgubila čovjeka velike umjetničke snage, osobu koja je smirenim i lucidnim uvidima, prijateljskom riječi i savjetom mogla i znala pokretati stvari, a hrvatski lutkari trajnog zaljubljenika i zagovaratelja lutkarske umjetnosti.

Najave