Sacco: "Budućnost kulture je masovna participacija u stvaranju kreativnih sadržaja"

"U slučaju Siene, kulturna baština može biti katalizator socijalne inovacije koja će dovesti do obnove kulturnog i ekonomskog života baštinskih gradova. Kao Europska prijestolnica kulture Siena bi mogla služiti kao laboratorij drugim gradovima teško pogođenim krizom",

otkrio je namjere iza kandidature Siene za Europsku prijestolnicu kulture voditelj tog projekta Pier Luigi Sacco koji gostuje u Zagrebu na poziv Ministarstva kulture.
            Sacco, profesor kulturne ekonomije, održao je predavanje pod nazivom "Kultura kao generator ljudskog razvoja i gospodarskog rasta" u Talijanskom institutu 6. prosinca 2013. godine o promjenama u pristupu financiranju kulture u digitalno doba iz povijesne perspektive što je pojasnio na primjeru koncepta kandidature Siene za Europsku prijestolnicu kulture 2009. godine.
            Siena, koja je ovih dana ušla u uži izbor za titulu EPK uz šest drugih gradova južne i središnje Italije, naročito je pogođena gospodarskom krizom. Osmišljeni projekt kandidature za EPK nastoji implementirati principe koji bi doveli do obnove i revigorizacije Siene. "Trenutno se u Europi odvija rasprava o tome može li kulturna industrija utjecati na ekonomski život", rekao je Sacco, "po mom mišljenju, digitalno doba zapravo predstavlja priliku za Europu da se povrati na vodeću poziciju u svijetu ekonomije."
           

       
            Prema Saccu, možemo razlikovati tri perioda poimanja financiranja kulture od antike preko novije povijesti do 21. stoljeća koje je nazvao Culture 1.0, Culture 2.0 i Culture 3.0.
            Model Culture 1.0 obuhvaća period od antike u kojemu po prvi put ljudi ulaze u finaniciranje kulture kroz princip mecenstva. To se mecenstvo u srednjem vijeku promeće u ideološki alat kojim se ostvaraju politička i socijalna dobit. Kasnije se razvija model javnog mecenstva gdje o dodjeljivanju sredstava odlučuju stručnjaci ograničujući pristup kulturnim sadržajima.
            Tijekom industrijske revolucije grad i mogućnost zapošljavanja privlače ljude sa sela koji traže kulturne sadržaje koji još uvijek ne mogu biti masovno reproducirani zbog nepostojanja odgovarajućih tehnologija. S vremenom je tehnologija dostigla društveni razvoj nakon čega se razvijaju novi poslovni modeli koji idu u prilog masovnoj konzumaciji kulturnih sadržaja.
            Godine 1968. počinje nova kulturna era pojavom pojma "kulturne industrije". No do dolaska Culture 3.0 treba pričekati omasovljenje digitalnih medija i lake povezivosti svih strana globusa. "Kultura je ugrađena u tkivo svakodnevnog života, više nije naprosto dio slobodnog vremena", precizno je opisao današnje doba Sacco. Iako neki smatraju da je Culture 3.0 prvenstveno namijenjen amaterima, umjetnici u njemu ipak igraju veoma važnu ulogu koja se doduše znatno mijenja. "Budućnost kulture je masovna participacija u stvaranju kreativnih sadržaja, omogućena poluprofesionalnim alatima koji se lako svladavaju i dostupni su svima."
            Povijesno smjestivši tri ere kulturne proizvodnje i ukazavši na razlike u osmišljavanju kulturnih politika, Sacco je iznio svoj zaključak da unatoč činjenici da živimo u doba kada se sva tri poimanja preklapaju, pred nama stoji nova revolucija u promišljanju kulturnih politika.       
Jedan od bitnih faktora indeksa sreće i ekonomskog probitka je kulturna participacija koja empirijski dokazano smanjuje trajanje bolovanja i boravak starijih osoba na liječenju što pokazuje da konzumacija kulture utječe na ekonomski život te da može dovesti do humanijih oblika štednje.
            Kandidatura Siene za EPK 2019, kao tranzitnog turističkog grada (na 53 tisuće stanovnika dolazi 8 milijuna turista godišnje) koji je izgubio svoju "autentičnost", može biti primjer drugim gradovima koji se poput Siene nalaze na popisu UNESCO-ove baštine kao simbol posljedica i prevazilaženja krize u Italiji i Europskoj uniji.
            Težište u kandidaturi Siene stavljeno je na preobrazbu pristupa kulturnoj baštini u suradnji s Harvardom: digitalizacijom arhiva, dostupnošću svih relevantnih izvora o Sieni i prenošenjem iskustava talijanskog grada putem Interneta popularizirat će se neotkriveni kulturni biseri Europe nepoznati široj javnosti. Ovakvim pristupom privuklo bi se novu, globalnu i digitalnu generaciju koja se više ne bi zadržavala u Sieni i drugim baštinskim gradovima nesvjesna povijesnog konteksta i umjetničke vrijednosti djela koja razgledaju. Ta bi se digitalna arhiva izgradila kolektivno na osnovama pojačane stvarnosti i nadgeneracijske suradnje gdje bi baština ponovno postala javnim prostorom koji bi služio svim građanima i posjetiteljima otvarajući tako prozor u svijetliju budućnost.
          
             Drugog dana svog boravka u Zagrebu, 7. prosinca 2013., profesor Pier Luigi Sacco održao je u Multimedijalnoj dvorani Muzeja Mimara predavanje pod nazivom "Siena 2019 – Pripreme za Europsku prijestolnicu kulture i projekt prijestolnice kulture u okviru politike Strukturnih fondova EU".
            Predstavljanje grada Siene kao kandidata za Europsku prijestolnicu kulture za 2019. godinu koje je bilo započeto dan prije u Talijanskom institutu, drugog dana profesorovog boravka poprimilo je razmjere detaljnije analize i aktivnog razgovora s prisutnim predstavnicima gradova i zainteresiranom javnosti. U konačnici je zaključeno kako je osnova dobre kandidature sadržana u međugradskoj suradnji i nastojanju pojedinog grada da iz svoje kandidature izvuče korist bez obzira na ishod natječaja. Ono što je profesor Sacco popularno nazvao „good losers“ zapravo u konačnici znači prednost svih gradova koji se odluče na kandidaturu za projekt EPK.
            Činjenica da je uz Sienu, u Italiji prijavio čak 21 grad za naslov EPK. uistinu jasno svjedoči o važnosti samog projekta. Prije manje od tri tjedna Siena je prošla prvi krug prijave za EPK i službeno postala kandidat za naslov uz još pet gradova (Cagliari, Lecce, Matera, Perugia, Ravenna).
            Prisutni su upoznati i s projektom Mobile Point, kroz koji je lokalno stanovništvo upitano za mišljenje i savjet, i time aktivno uključeno u strateško planiranje razvoja grada. To je odličan primjer korištenja projekta EPK, čija najveća vrijednost upravo i jest ideja o dugoročnom promišljanju, i povezivanju građana oko zajedničkog cilja. Tom i sličnim aktivnostima može se pronaći jasan i ispravan putokaz za budućnost.



Najave