Sabor usvojio zakone iz područja kulture

Na 8. sjednici Hrvatskog sabora u petak, 29. lipnja 2018. godine, usvojeni su konačni prijedlozi četiriju novih zakona iz područja kulture: Zakon o arhivskom gradivu i arhivima, Zakon o muzejima, Zakon o audiovizualnim djelatnostima te revidirana Konvencija Vijeća Europe o kinematografskoj koprodukciji.

 

   Zakon o arhivskom gradivu i arhivima (NN 61/18)

Više je novina koje donosi novi, cjeloviti Zakon o arhivskom gradivu i arhivima. Za razliku od zastarjelog Zakona koji je na snazi od 1997. godine, novim se Zakonom omogućuje preobrazba iz klasičnog u digitalni arhiv. U tom se smislu definira pretvorba iz analognog u digitalno arhivsko gradivo uz istodobno stvaranje zakonskih pretpostavki za stvaranje, predaju i čuvanje gradiva koje nastaje kao izvorno digitalno arhivsko gradivo. To podrazumijeva pretpostavke za digitalizaciju ukupne usluge arhiva i to je ključna novina u odnosu na zastarjeli vrijedeći Zakon o arhivskom gradivu i arhivima.

Prihvaćenjem Zakona Vlada preuzima obvezu izrade Nacionalnog plana razvoja arhivske djelatnosti kojim će se provedbeno urediti prikupljanje arhivskog gradiva u digitalnom obliku i njegova pohrana u digitalni arhiv. Značajan dio tih aktivnosti već je planiran Projektom digitalizacije kulturne baštine koji će se provoditi u razdoblju 2019. ‒ 2022. godine i za koji je iz sredstava EU osigurano 80 milijuna kuna.

Ovim se Zakonom izravno doprinosi razvitku digitalnog društva, a očekuje se i značajno financijsko rasterećenje gospodarstva. Konačnim prijedlogom Zakona omogućuje se gospodarstvu i javnim stvarateljima arhivskog gradiva da stvaraju digitalno dokumentarno i arhivsko gradivo uz puno čuvanje pravne sigurnosti. Hrvatska se tako priključuje suvremenim trendovima europskog digitalnog društva te postiže značajne uštede u gospodarstvu i javnom sektoru.

Nadalje, Zakonom se unaprjeđuje dostupnost i korištenje arhivskog gradiva u arhivima, ali već i kod stvaratelja arhivskog gradiva prije predaje gradiva u nadležni arhiv. Zakonom se liberalizira dostupnost arhivskog gradiva, ukida se rok od 30 godina nedostupnosti i javno arhivsko gradivo postaje dostupno od njegovog nastanka, osim ako zakonom nije određeno drukčije. To je jedna od ključnih zakonskih novina jer je gradivo nastalo nakon 1990. godine značajno dostupnije u odnosu na vrijedeći Zakon.

Zakonom se kvalitetno rješava pitanje dostupnosti arhivskog gradiva nastalo u razdoblju 1945. do  1990. godine. Podatci u javnom arhivskom gradivu koje je nastalo do 30. svibnja 1990. godine dostupni su bez ograničenja, osim zaštićenih osobnih podataka, a njima se ne smatraju podatci o obavljanju službenih dužnosti i poslova, utjecaju i ulozi osoba koje su obnašale javne dužnosti il pripadnika i suradnika službi sigurnosti nedemokratskog režima iz razdoblja 1945. ‒ 1990. godine.

Izvješćem o prikupljenim popisima arhivskog gradiva (čl. 21.A st. 1. Zakona o arhivskom gradivu, raspravljeno i prihvaćeno u Hrvatskom saboru) utvrđeni su popisi na području nadležnosti svih državnih arhiva i ti su popisi dostupni na njihovim mrežnim stranicama. Na taj je način utvrđeno kod kojih se imatelja gradivo danas nalazi i kod kojih će nakon prihvaćanja ovog Zakona biti dostupno i prije predaje u nadležni državni arhiv.

Nacionalnim planom razvitka arhivske djelatnosti operacionalizirat će se preuzimanje i pohrana arhivskog gradiva nastalog do 30. svibnja 1990. godine te utvrditi mjere za stvaranje digitalnog arhivskog gradiva i digitalnog arhiva.

 
   Zakon o muzejima (NN 61/18)

Hrvatska ima dobro razvijenu mrežu muzeja, a rad dijela muzeja prepoznat je i u međunarodnim okvirima, što je rezultat snažnog profesionalnog angažmana muzejskih djelatnika, a istodobno i kontinuiranog ulaganja Ministarstva kulture, županija, gradova i općina u brojne muzejske programe.

U odnosu na vrijedeći zakon, novi je Zakon o muzejima sažetiji, normativno su prenesene sve ključne odredbe, ali su repozicionirane po logičnijem slijedu poglavlja, a norme su jasnije i kraće formulirane. Novim se Zakonom olakšava osnivanje muzeja, a omogućuje se i osnivanje muzeja vjerskim zajednicama.

Sukladno međunarodno priznatim smjernicama svjetskih organizacija o muzejima kao institucijama u službi suvremenog društva i njegovog razvitka, Zakonom se temeljitije definira pojam muzeja i muzejske djelatnosti te uloga muzeja kao subjekta u središtu obavljanja muzejske djelatnosti.

Novim se Zakonom postavlja temelj reforme sustava zaštite i upisa u Registar kulturnih dobara RH. Detaljno se uređuju zadaće javnih muzeja kao baštinskih ustanova, a posebice obveza inventarizacije i stručnog vrednovanja muzejskih predmeta i zbirki radi uspostavljanja zaštite u skladu s propisima o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, te se uvodi rok za završetak procesa inventarizacije cjelokupne muzejske građe u Republici Hrvatskoj do kraja 2020. godine.

Zakonom se daju veće ovlasti središnjem tijelu Sustava muzeja Republike Hrvatske – Muzejskom dokumentacijskom centru, kao organizatoru i koordinatoru rada muzeja unutar organiziranog sustava.

U upravljačkom smislu vraća se upravno vijeće kao tijelo koje nadzire rad muzeja, te se propisuju stroži kriteriji za izbor članova upravnih vijeća. Zakonom se propisuju uvjeti za izbor ravnatelja za zanimanja i izvan muzejske struke, a istodobno se jača i upravljačka uloga ravnatelja muzeja.

Novim Zakonom o muzejima unaprijedit će se rad postojećih muzeja, olakšati osnivanje novih te izgraditi sustav muzeja, osuvremeniti upravljanje muzejima i pokrenuti sveobuhvatni proces unaprjeđenja muzejske djelatnosti kroz mrežu muzeja u Republici Hrvatskoj.



   Zakon o audiovizualnim djelatnostima (NN 61/18)

Zakonom o audiovizualnim djelatnostima (2007.) uređeno je obavljanje, organiziranje i financiranje audiovizualnih djelatnosti u Republici Hrvatskoj te je osnovan Hrvatski audiovizualni centar. Izmjenama i dopunama Zakona (2011.) uvedene su mjere poticanja ulaganja u proizvodnju audiovizualnih djela.

Donošenje Zakona i uspostava sustava rezultirala je sufinanciranjem više od 100 dugometražnih igranih filmova, od čega 40 manjinskih koprodukcija, ostvarenjem značajnih pomaka u međunarodnoj distribuciji domaćeg filma u kojoj su pojedini filmovi igrali u više od 20 zemalja diljem svijeta s gledanošću većom od 100 tisuća gledatelja, kao i uvođenjem mjera poticanja ulaganja u proizvodnju audiovizualnih djela (do kraja 2017. godine u RH snimljeno je ukupno 45 projekta uz ukupnu lokalnu potrošnju od 580 milijuna kuna, od kojih je čak 190 milijuna ostvareno samo u 2017. godini).

Rast i razvoj suvremene hrvatske kinematografije omogućio je međunarodnu prepoznatljivost RH na vodećim svjetskim filmskim festivalima, no istodobno je ukazao i na potrebu za ojačavanjem strukture koja će sustavno podržavati i stimulirati daljnji razvoj hrvatske audiovizualne industrije. Iz tog je razloga Ministarstvo kulture pokrenulo izradu prijedloga novog Zakona o audiovizualnim djelatnostima.

Novim Zakonom uvode se izmjene u strukturama, načinu imenovanja i odgovornostima ključnih tijela Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC). Uvodi se nova struktura Hrvatskog audiovizualnog vijeća, koja obuhvaća i člana Ministarstva kulture, postroženi su uvjeti i stručne kvalifikacije za imenovanje članova i njihovih zamjenika, a mandat članova skraćuje se s četiri na dvije godine. Radi jačanja upravljačke strukture HAVC-a uvodi se nova struktura Upravnog odbora u koji se imenuju po jedan ekonomsko-financijski i pravni stručnjak te dva člana iz reda stručnjaka za audiovizualne djelatnosti. Detaljnije se propisuju postupci imenovanja i razrješenja ravnatelja i članova tijela HAVC-a te se detaljnije definira i regulira pitanje sukoba interesa članova tijela i umjetničkih savjetnika.

Nadalje, uređene su i proširene definicije audiovizualnih djelatnosti i audiovizualnog djela tako da obuhvaćaju i videoigre, čime je stvoren pravni okvir za daljnji razvoj jednog od najpropulzivnijih segmenata audiovizualne industrije.
Zakonom se uvode i mehanizmi samoregulacije i koregulacije kako bi se pojedina pitanja mogla uređivati dogovorom zainteresiranih strana, a u svrhu ujednačivanja njihove primjene u praksi.

Novim Zakonom precizno su definirani rokovi i postupak donošenja Nacionalnog programa promicanja audiovizualnog stvaralaštva, koji, kao strateški dokument od nacionalnog značenja, donosi Vlada RH na prijedlog Ministarstva kulture.
Kako bi se osigurala stabilnost i konkurentnost sustava poticanja ulaganja u proizvodnju audiovizualnih djela koji privlači značajan inozemni kapital i direktno utječe na razvoj i profitabilnost audiovizualne industrije i povezanih gospodarskih grana, povećan je iznos financijskog poticaja s 20 % na 25 %. Dodatno je otvorena mogućnost za ostvarivanje financijskog poticaja u iznosu od 30 % od ukupnog iznosa troškova za proizvodnju audiovizualnih djela nastalih u RH u jedinicama lokalne samouprave koje se nalaze u ispodprosječno rangiranim jedinicama (sukladno zakonu kojim se uređuje regionalni razvoj RH).

Jasnije se određuje i što obuhvaćaju i iz kojih izvora se osiguravaju sredstva za rad HAVC-a, kao i sredstva za provedbu Nacionalnog programa i poticanje ulaganja u proizvodnju audiovizualnih djela. Nadalje, uvodi se i mogućnost financiranja mjera poticanja ulaganja u proizvodnju audiovizualnih djela iz drugih izvora.

Novim Zakonom o audiovizualnim djelatnostima povećan je postotak izdvajanja sredstava kinoprikazivača za provedbu Nacionalnog programa promicanja audiovizualnog stvaralaštva s 0,1 % na 0,5 %.
 
  
   Konvencija Vijeća Europe o kinematografskoj koprodukciji (revidirana)

S obzirom na značajan tehnološki, gospodarski i financijski razvoj filmske industrije i potrebu smanjenja ograničenja radi poticanja suradnje u području kinematografske koprodukcije, Konvencijom Vijeća Europe o kinematografskoj koprodukciji revidira se i zamjenjuje Europska konvencija o filmskoj koprodukciji br. 147, sastavljena 1992. godine u Strasbourgu.

Revidiranom Konvencijom stvaraju se o povoljniji uvjeti za stjecanje statusa koprodukcije kinematografskog djela u kojoj sudjeluju proizvođači iz Republike Hrvatske tako što će im se omogućiti sudjelovanje u ambicioznijim višestranim i dvostranim koprodukcijama sa sniženim minimalnim doprinosom u ukupnim troškovima produkcije.

Značajna je izmjena u udjelima doprinosa koproducenata u ukupnim troškovima produkcije kinematografskog djela, čime je olakšano sudjelovanje producenata iz zemalja nižeg produkcijskog kapaciteta: minimalni doprinos smanjen je s 10 % na 5 % kod mnogostranih koprodukcija. Sukladno tomu povećan je udio maksimalnog doprinosa sa 70 % na 80 % ukupnih troškova produkcije kinematografskog djela nastalog u mnogostranoj koprodukciji. U dvostranim koprodukcijama minimalni udio smanjen je s 20 % na 10 %, dok najveći doprinos ne smije prelaziti 90 % ukupnih troškova produkcije.

Doseg Konvencije proširuje se i na neeuropske zemlje – više od dvadeset godina nakon usvajanja Konvencije iz 1992. godine uvjeti u području europske filmske koprodukcije značajno su se promijenili, europska filmska industrija je sve više otvorena za razmjenu s partnerima iz cijelog svijeta pa su bile nužne izmjene Konvencije kako bi se zadržao korak s promjenama u filmskoj industriji.

Konvencija precizira sadržaj koprodukcijskog ugovora koji mora jamčiti svakom koproducentu zajedničko vlasništvo nad materijalnim i nematerijalnim pravima na djelo, kao i odgovarajuće sudjelovanje tehničkog i umjetničkog osoblja, što će pridonijeti i zaposlenosti hrvatskih filmskih djelatnika.

Konvencijom se stvara međunarodni pravni okviri i drugi uvjeti za uspješnu realizaciju mnogostranih i dvostranih koprodukcija u Republici Hrvatskoj kao poželjnoj destinaciji za proizvodnju audiovizualnih djela.

 


Najave