Priopćenje povodom niza netočnih podataka koje je g. Jasen Mesić iznio u intervjuu

U intervjuu tjedniku Aktual od 11. rujna 2013. godine g. Jasen Mesić iznio je iznimno veliku količinu netočnih tvrdnji i podataka, pa time i pogrešnih vrijednosnih zaključaka te tako netočno informirao javnost o radu Ministarstva kulture.  Bez namjere da ulazimo u razloge iznošenja takvih neistina

dostavljamo vam precizne podatke o ukupno osam najkrupnijih netočnih informacija koje je g. Mesić iznio.
 
Ad 1. Program poduzetništva u kulturi – sredstva su povećana!
 
Poseban program nepovratne državne potpore male vrijednosti, Projekt „Poduzetništvo u kulturi“ pokrenuli su 2008. godine Ministarstvo kulture i Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. Projekt su zaključno s 2012. godinom zajednički provodili i razvijali pet godina. Od 2013. Ministarstvo poduzetništva i obrta u sklopu programa Poduzetnički impuls samostalno provodi projekt pod nazivom „Poduzetništvo kreativnih industrija“ s povećanim ukupnim iznosom potpora s 2 na 3 milijuna kuna za obrte i trgovačka društva u djelatnostima multimedijalnih računalnih igara, DVD i video produkciji, novim medijima i medijskim komunikacijama, glazbi i glazbeno scenskoj umjetnosti, arhitekturi, dizajnu, grafici, modnom dizajnu, novoj medijskoj kulturi i modernim načinima oglašavanja.
Ministarstvo kulture od 2013. samostalno provodi projekt „Poduzetništvo u kulturi“ s ukupnim iznosom od 2 milijuna kuna, što je i do sada bio udio Ministarstva kulture. Cilj projekta je jačanje kapaciteta kulturnih/kreativnih industrija i poduzetništva u području kulturnog i umjetničkog stvaralaštva i kulturne proizvodnje, a uključuje poduzetnike usmjerene na ulaganja potrebna za širenje na nova tržišta, stvaranje novih proizvoda, novih potrošača i novih tehnologija s ciljem uvećavanja vrijednosti – orijentirane na zapošljavanje, rast i razvoj. Korisnici su subjekti malog gospodarstva kojima je pretežita – glavna djelatnost prema NKD-u određena za obavljanje djelatnosti knjige i nakladništva te izvedbenih i vizualnih (likovnih) umjetnosti. Kroz program poticanja poduzetništva u kulturi potiče se zapošljavanje (sufinanciranjem 50% troškova bruto plaće novozaposlenim osobama kao dijelu troška projekta), nabava novih tehnologija – strojeva i alata te informatičke i multimedijalne opreme i programa namijenjenih isključivo za obavljanje poslovne djelatnosti te promidžbene aktivnosti (ulaganje u povećanje/širenje publike).
 
Temeljem navedenog razvidno je da su ukupna sredstva za razvoj poduzetništva u kulturi na razini dvaju ministarstava uvećana za 1. mil. kuna, pa se nikako ne može govoriti o smanjenju sredstava.
Kada je riječ o samostalnim umjetnicima, dosadašnje petogodišnje iskustvu pokazalo je da samostalni umjetnici nemaju dovoljno kapaciteta za realizaciju tržišno samoodrživih projekata, a što je i sama ideja poduzetništva i dodjele državnih potpora. Samostalni umjetnici su imali prigodu javiti se kroz svoje pravne subjekte (obrte, trgovačka društva, zadruge, privatne ustanove i umjetničke organizacije), što ih je većina učinila, jer se prilikom odlučivanja, pored glavnih kriterija koji se tiču financijskih, upravljačkih, kadrovskih i sličnih kapaciteta, uvažavala i umjetnička vrijednost prijavljenog projekta. Svim podnositeljima zahtjeva za ovom državnom potporom koji su zadovoljili formalne uvjete (dostavili ispravnu traženu natječajnu dokumentaciju) i predložili značajne projekte odobrena su sredstva.
 
Ad 2. HNK-a u Zagrebu - Grad Zagreb ne poštuje zakone
 
Uz elementarno nepoznavanje činjenica da Kazališno vijeće nije četiri puta predlagalo bivšu intendanticu Lederer za intendanticu u novom mandatu, nego dva puta po provedenim natječajima, razlozi njenog neizbora nisu niti osobna netrpeljivost niti će HNK morati staviti ključ u bravu. Novi intendant HNK nije izabran jer ministrica kulture i gradonačelnik Grada Zagreba, temeljem sprovedena dva natječaja, nisu imali zajednički prijedlog za imenovanje novog intendanta HNK.
 
Prema postojećem Zakonu o kazalištima treba postojati usuglašeni prijedlog ministrice i gradonačelnika, a da bi se kandidat za intendanta mogao predložiti Vladi. Zakon o kazalištima ne predviđa što u slučaju da se ministar i gradonačelnik ne postignu dogovor i nemaju zajedničkog kandidata, a dođe se, kao što je sada slučaj, do kraja mandata postojećeg intendanta. Također, propisuje da za isticanje v.d. intendanta potrebna zajednička suglasnost, ali isto tako ne kaže ništa što ako nemaju zajedničkog kandidata.
 
Svjesni mogućih „pat-pozicija“, MK se odlučilo za izmjenu Zakona o kazalištima s prijedlogom da intendanta, po završetku natječaja (dakle, pregleda programa za 4 godine), ukoliko se ne postigne suglasnost ministra i gradonačelnika, intendanta  predlaže ministar kulture.
U razdoblju od 20. srpnja 2012. godine do danas Ministarstvo kulture RH uputilo je šest poziva Gradu Zagrebu kojima su traženi sastanci vezani za izbor intendanta HNK-a u Zagrebu, a na koje se Grad Zagreb nije odazvao. Učinili su to tek 26. kolovoza 2013., te su za pregovaračkim stolom iznijeli ime Ane Lederer za vršiteljicu dužnosti intendanta HNK-a u Zagrebu, premda to temeljem Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike nije moguće.
Članak 25. temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama NN 141/2012), naime, propisuje da se za zasnivanje radnog odnosa za sve poslove u javnim službama raspisuje javni natječaj. Budući da se za imenovanje vršitelja dužnosti u HNK-a ne provodi javni natječaj (prema Zakonu o kazalištima i Statutu HNK), već ga imenuje Vlada RH, pravno slijedi da vršitelj dužnosti može biti izabran jedino iz redova zaposlenika.
- 4. rujna 2013. Ministarstvo kulture uputilo je pisani prijedlog Gradu Zagrebu sa imenima dva kandidata za vršitelja dužnosti Sanjom Ivić i Sveborom Sečakom.
- Grad Zagreb je 6. rujna, pisanim putem odgovorio da ne prihvaća prijedloge MK  time dovevši HNK u Zagrebu u poziciju pravnog vakuma. Ministarstva kulture uputilo je na Vladu RH konačni prijedlog Zakona o kazalištima za hitnu saborsku proceduru jer se samo tim izmjenama rješava nedorečenost postojećeg Zakona o kazalištima.
 
Navodi o prestanku financiranja HNK-a od strane Grada Zagreba su pozivanje na nezakonje -  obveza sufinanciranja je zakonska obveza Grada Zagreba temeljem suvlasničkog udjela koje je stekao odlukom Sabora RH 2006. godine, a ne slobodna volja bilo kojeg pojedinca.
 
Ad 3. Proračun – smanjenje je 15, a ne 76 milijuna kuna
 
Neistinita je izjava g. Mesića  „strateška greška ministrice da je dopustila da proračun od 2011. godine  padne gotovo 70 milijuna kuna“. Premda je za očekivati da bivši ministar i saborski zastupnik zna čitati proračun, evidentno je da to ne zna.
Prema financijskim podatcima Ministarstva kulture  razlika proračuna za 2011. i onog za 2012. je 15 milijuna kuna, a ne 70 milijuna, kao tvrdi g. Mesić. Valja napomenuti da je u 2012. godini zbog odjeljivanja Odjela zaštite prirode u Ministarstvo zaštite okoliša i prirode proračun Ministarstva kulture  smanjen za 76 milijuna kuna,  ali ne u području svojih djelatnosti.
 
>>> Tablica programskih djelatnosti 2007.  - 2011.
 
 
 
Ad 4. Investicije u nove objekte i zaštitu nepokretnih spomenika – pad investicijskih ulaganja najveći upravo za vrijeme HDZ-ova mandata
 
Budući da su upravo investicije u objekte kulture bili promovirani u vrijeme HDZ-ovih mandata kao strateška mjesta kulturne politike, najveća „strateška greška“ dogodila se upravo tada. Iz financijskog izvješća o investicijskim ulaganjima od 2006 do 2012. godine vidljivo je da je najveći pad bio između 2008. i 2009. godine - 77 milijuna kuna,  a da je razlika između Mesićeve 2011. godine (52, 5 milijuna kuna) i prve godine ministrice Zlatar realna razlika 8 milijuna kuna.  Jednostavnom matematikom to znači da je tokom dva HDZ-a mandata investicijski fond u ministarstvu pao za 75 posto.
 
Pregledna tablica Investicije:
2006. godina      181.500.000
2007. godina      196.700.000
2008. godina      166.000.000
2009. godina       99.000.000
2010. godina        87.700.000
2011.godina         52.500.000
2012. godina        50.000.000 smanjeno rebalansom na 44.500.000
 
4 primjera nesposobnosti upravljanja bivšeg vodstva MK-a
 
Ad  5. Projekt "Istraživanje, obnova i revitalizacija kulturne baštine Ilok-Vukovar-Vučedol"
Ovaj projekt, financiran  javnim zajmom  CEB-a br. F/P 1511 (2005)  čiji je  korisnik Ministarstvo kulture, od početka je vođen nedovoljno stručno i nerealno bez definirane metodologije praćenja njegove uspješnosti. Korov se pojavio zbog nesposobnosti tadašnjeg vodstva MK da upravlja ovim projektom.
 
Rekonstrukcija kronologije pokazuje da je izvorno trajanja projekta ugovoreno 22.09. 2005. godine, a prvi ugovor o zajmu potpisan je 23. 05. 2005. godine. Tijekom 6 godina kronologija radova i hodograma projekta pokazuje višegodišnje prekoračenje rokova, podcijenjeni  troškovnik projekta gdje punih 75 milijuna kuna mora iz vlastitog proračuna osigurati Ministarstvo  kulture:
  • Ugovor o zajmu potpisan: 23.05.2005., a na snazi od: 22.09.2005.;
1. izmjena i dopuna Ugovora o zajmu: 26.07. i 09.08.2006., a na snazi od: dana potpisivanja
2. izmjena i dopuna Ugovora o zajmu: 01. i 19.02.2010., a na snazi od: 03.06.2010.
  • Ugovoreni iznos zajma: 169.716.268,00 HRK
  • Povučeni iznos zajma: 151.856.368,00 HRK (89,48%)
  • Nepovučeni iznos zajma: 17.859.900,00 HRK (10,52%)
  • Očekivani dovršetak Projekta do: 30.06.2013. (izvorno ugovoreno: 2004. - prosinac 2007.)
  • Izvorna procjena ukupnih troškova Projekta, bez PDV-a: 226.288.358,00 HRK
  • Ugovoreni udio CEB-ovog sudjelovanja u ukupnim troškovima Projekta: 75%
 
Također napominjemo da je većina ugovora s tvrtkom izvođača sklopljena izravnom pogodbom.
 
Ad 6. Revitalizacija baštine
 
Što se tiče tvrdnje g. Mesića kako je obnovu nepokretne kulturne baštine nužno vezati sa revitalizacijom i novim sadržajem, slijedeći podaci govore kako je usprkos njegovim današnjim riječima to bila sasvim nepoznat praksa u vrijeme dok je radio u Ministarstvu kulture.
Vjerojatno najgori primjer nesustavnog financiranja obnove predstavlja desetogodišnji rad na dvorcu Veliki Tabor, koji je evidentan primjer kako se ne bi smjeli voditi programi obnove:
 
  • veliko prekoračenje planiranih sredstava
  • početak izvođenja radova bez pripremljenije projektne dokumentacije
  • dodjeljivanja ugovora izvođaču građevinskih radova izravnom pogodbom
  • bez dostatnog i kvalitetnog stručnog nadzora
 
Iako je svako kulturno dobro unikatan primjerak i traži jedinstven pristup, i teško je ocijeniti opravdanost uloženih sredstava i dobivene vrijednosti, ne može se ne primijetiti nerazmjer planiranih i utrošenih sredstva. Na radovima u dvorcu Veliki Tabor utrošeno je 90.101.501,93 kn bez PDV-a, od čega je više od 40 milijuna potrošeno na neplanirane, vantroškovničke radove. Također napominjemo da je sa izvođačima radova na obnovi određenog spomenika kulture sklopljeno 12 ugovora od kojih 6 izravnom pogodbom, a 3 u pregovaračkom postupku bez najave, što dovoljno govori o transparentnosti poslovanja.
 
Kao i cijeli intervju i ovaj dio pokazuje površno razbacivanje temama kojima se Jasen Mesić tijekom rada u MK, osobito u vrijeme mandata ministra kulture trebao baviti, a nije.
Svi spomenuti projekti su samo vrh neodrživog, neracionalnog i megalomanskog pristupa kulturnom, upravo kroz nepoznavanje i temeljno nerazumijevanje temeljnih načela funkcioniranja, razvoja i suvremenog prezentiranja kulturne baštine.  Jedina sustavna okosnica  koja  je zajednička svim projektima je  bila -  započeti gradnju ili obnovu, a tko će dati sredstva i kakva je opravdanost projekta, što je dodana vrijednost za ukupnu kulturu i za lokalnu zajednicu, da li je osigurana održivost i samoodrživost projekata nikada nisu niti razmatrani.
Poznata je činjenica da nije bilo nikakvih sektorskih analiza, nikakve pripreme strateških planova kao podloga za ukupno sagledavanje mogućnosti pojedinih sektora, a o pripremljenosti  projekta za EU  i nesuradnji s lokalnom zajednicom, vidljivo je bilo u prvim radionicama i edukacijama na terenu koje je sustavno započela ministrica Zlatar Violić. Nikakve analize opravdanosti pojedinih projekata  ili pripreme projekata i  suradnje s lokalnom zajednicom nije bilo, a EU i njeni fondovi za Jasena Mesića nisu ni postojali.
 
Zbog važnosti same središnje teme, a to je jedinstvena Vučedolska kultura, Ministarstvo kulture je u suradnji s Ministarstvom turizma cijelom projektu dalo europsku dimenziju, kako bi financiranjem iz europskih fondova, a na temelju strateškog poslovnog plana upravljanja, integriranim pristupom ukupnosti razvojnih potencijala kulturne baštine ovog dijela Hrvatske – kao što su Vukovar, Vučedol; Ilok, Osijek, Vinkovci itd, doprinijeli ukupnoj kulturno-turističkoj  konkurentnosti, atraktivnosti i ukupnom  gospodarskom razvoju.
Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 21. veljače 2013.godine osnovan je Muzej Vučedolske kulture, kao javna ustanova od interesa za Republiku Hrvatsku, s obavljenim svim formalnostima za njegovo funkcioniranje te je uvršten u 10 strateških projekata Ministarstva kulture i Ministarstva turizma za financiranje iz EU fondova.
 
 
Ad 7. Hrvatski državni arhiv – projekt gradnje arhivskog  spremišta u Kerestincu
 
Možda je upravo ovaj objekt tipičan primjer za uhodani stil  o  neracionalnosti i megalomaniji prethodnih uprava –  kupi močvarno tlo (potpuno neprikladno za preskupu izgradnju arhivskog spremišta), naruči projekte, plati projektnu dokumentaciju, pusti da različite dozvole  kao npr. lokacijska prestanu važiti, pa kupi vrijeme i sve - ponovo. Kako će se financirati izgradnja, što je s potrebama lokalne zajednice koju nitko nije ništa niti pitao, jer da je tako onda bi  sigurno vrijedni renesansno-barokni ruševni Dvorac Erdȫdy  u Kerestincu,  koji je u neposrednoj blizini predviđenog spremišta, bio sastavni dio projekta sa suvremenim funkcijama u  lokalnoj zajednici. Ovako je ostavljen daljnjem propadanju i nebrizi, a  u neposrednoj blizini  treba niknuti najsuvremenije arhivsko spremište na močvarnoj, skupo plaćenoj zemlji s projektom arhitekta Silađina, koji također,  niti u jednom segmentu ne predviđa  korištenje prirodnih energetskih resursa za iznimno skupi i neracionalni projekt, koji je još „u hodu“ proširivan novim skupim kvadratima močvare. 
Za uređenje objekata, infrastrukture i okoliša u razdoblju od 2005. do kraja 2012. utrošeno je 22.468.765,74 kuna!
 
U razgovorima s Ministarstvo graditeljstva tijekom prošle godine i s agencijom CEI , potvrđena je potreba kompletne revizije projekta s obveznom usklađenosti s dostignutim europskim standardima očuvanja energije, jer ovako skupi objekt i mjesečni troškovi utroška energije teško bi prošli i najelementariju ekonomsku računicu. Nizom održanih sastanaka s agencijom CEI, projekt je, uz Hrvatski povijesni muzej, predviđen za sustav JPP, s aktualnom razradom plana upravljanja kulturnim resursima kako bi se, zajedno s projektom revitalizacije Dvorca i izgradnjom arhivskog spremišta, predloži kao integrirani projekt za financiranje iz EU fondova.
 
Ad 8. Hrvatski povijesni muzej
 
Kada je riječ o Hrvatskom povijesnom muzeju, učinjeno za mandata HDZ-ove vlade nije nešto čime bi se g. Mesić trebao hvaliti.
Državni ured za reviziju nekoliko je godina za redom upozoravao na upitnost samoga projekta, temeljeći svoj sud da je prije kupnje bilo potrebno „napraviti studiju opravdanosti i isplativosti kupnje nekretnine, te predvidjeti izvore financiranja za cjelokupni projekt“.
Također u izvješću revizije stoji da je u rujnu 2007. godine sastavljena  procjena troškova realizacije rekonstrukcije zgrade Hrvatskog povijesnog muzeja. Procijenjeni troškovi u iznosu cca 82 milijuna kuna koji nisu uključivali troškove stjecanja zemljišta, objekta, naknade za komunalni i vodni doprinos. Planirana je dinamika realizacije u 2008. godini u iznosu 33. 090.000,00 te u 2009. u iznosu 49.020.030,00 kn. Radovi su trebali biti dovršeni do konca 2009. godine.  Toliko ozbiljno se pristupilo projektu u koji tadašnja Vlada uložila već 10 milijuna eura za kupnju same zgrade.
Prilikom preuzimanja Ministarstva kulture u prosincu 2011. dočekali su nas građevinska dozvola i izvedbeni projekt koji nisu bili usklađeni s novim propisima, potpuno zastarjela i neadekvatna ideja stalnog postava, odsustvo komunikacije između nadzornih tijela i arhitekata. Od zatečenog vodstva muzeja više je puta zatražena dorada cjelokupnog projekta što oni nikada nisu napravili. Također, Hrvatsko muzejsko vijeće odbacilo je predloženi projekt stalnog postava. Ministarstvo kulture tako je pristupilo formiranju nove interdisciplinarne uprave projekta, kako bi se iznašlo rješenje za nagomilane i preskupo plaćene probleme koje nam je prošlo vodstvo MK-a ostavilo u zalog. 






Najave