"Nagrada Vicko Andrić" - godišnja Nagrada
APOKSIOMEN 1999-2006.
Belgijski ronilac Rene Wouters pronašao je nedaleko od otočića Vele Orjule 45 metara ispod mora brončani kip prekriven debelim slojevima organogenih vapnenačkih naslaga. U spektakularnoj akciji zaštite vađenja u travnju 1999. sudjelovali su konzervatori ronioci, specijalna policija i profesionalni ronioci. U taj projekt, koji je posebice podupirao i ministar kulture mr. sc. Božo Biškupić, Hrvatski restauratorski zavod bio je uključen od samoga početka. Nakon početne desalinizacije na terenu skulptura se prebacuje u Zagreb, gdje su se obavljali svi daljnji radovi, do završne prezentacije, publiciranja i prezentiranja građe.
Obavljena su brojna istraživanja: gamagrafsko snimanje skulpture, boroskopska snimanja, fizikalno-kemijska istraživanja slitine, produkata korozije, i materijala nađenih u unutrašnjosti kipa. Posebno su zanimljivi bili rezultati istraživanja organskog materijala u unutrašnjosti, koji su u oštećenu skulpturu uneseni u razdoblju od 20. g. pr. Kr. do 100. god. nakon Krista.
Većinu istraživanja obavljali su znanstveni i prirodoslovni laboratoriji Opificia delle Pietre Dure u Firenzi, Hrvatskog restauratorskog Zavoda te Instituta Ruđera Boškovića u Zagrebu. Rad na ovom remek-djelu hrvatske kulturne baštine okupio je u Hrvatskome restauratorskom zavodu brojne suradnike, od ekipe Restauratorskog odsjeka za metal, Prirodoslovnog laboratorija, do Odjela za dokumentaciju, te, dakako, svih pratećih službi i uprave. Za restauratorske radove kojima je to postignuto odajemo posebno priznanje restauratoru iz Firence gospodinu Giulianu Tordiju i našem restauratoru–majstoru Antoniju Šerbetiću, koji su od sredine godine 2000., uz pomoć više suradnika, obavili ovaj iznimno važan i odgovoran posao. Zahvaljujući isključivo mehaničkim postupcima kojima je uklanjan debeli sloj inkrustacije te izradi pomoćnih konstrukcija, među kojima je najvažnija unutrašnja potporna konstrukcija, postignuti su najviši standardi konzervatorsko-restauratorske struke i zaštite ovog iznimnog kulturnog dobra.
Pažnja znatiželja i oduševljenje kojima se u Hrvatskom restauratorskom zavodu pratilo postupno očitavanje vrhunskih skulptorskih vrijednosti ove umjetnine, dopunjavali su se spoznajama o povijesnim i tehnološkim značajkama našeg Apoksiomena, koje su se otkrivale znanstvenim istraživanjima brojnih suradnika.
U tome je, uz pojedine stručnjake, sudjelovalo i više institucija i stručnjaka iz Belgije, Velike Britanije, Italije, Austrije, Njemačke i Sjedinjenih Američkih Država, od kojih valja posebno napomenuti tim eksperata prestižne restauratorske institucije Opificio delle Pietre Dure iz Firence. No, još širi krug suradnika okupio je taj projekt u Hrvatskoj, od ronilaca konzervatora-arheologa, ronilaca Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova do znanstvenih suradnika instituta i više fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U najširemu smislu ovim se je projektom bavila voditeljica Odsjeka za međunarodnu suradnju, školovanje i stručno usavršavanje Hrvatskoga restauratorskog zavoda prof. Iskra Karniš, zadužena prvenstveno za dokumentaciju i prezentaciju projekta.
I konačno, osobita zasluga za realizaciju projekta pripada profesoru Miljenku Domijanu, koji je kao glavni konzervator Ministarstva kulture koordinirao radove ujedno predsjedajući Savjetodavnim povjerenstvom za praćenje restauratorskih radova. Rad na ovoj u svjetskim razmjerima izuzetno važnoj umjetnini iznimno složene konzervatorsko-restauratorske problematike bio je vrijedan poticaj za unapređivanje rada Hrvatskoga restauratorskog zavoda i Ministarstva kulture Republike Hrvatske, ustanova i stručnjaka koji su surađivali na projektu i konzervatorsko-restauratorske struke uopće te prvorazredna referenca svima uključenima.