"Potres kao takav nije strašan, ne ubija potres, nego loše sagrađene građevine, to je poruka koju želimo osvijestiti kod građana" kaže Iva Kranjec autorica nove izložbe u Muzeju grada Zagreba "ZG POTRES. HALO 193" koja s otvara u četvrtak. Na ulazu u muzej posjetitelje dočekuje jedan razbijeni auto na čijoj je šajbi komad dimnjaka, a na krovu komadi ukrasnih skulptura otpalih sa zgrada. "Jedan od ciljeva ovog izložbenog projekta jest našim sugrađanima predočiti što više podataka i stručnih obrazloženja, kao i materijala vezanih uz potrese, kako bi bili u pripravnosti. Jer, potres nas može zadesiti bilo kad i bilo gdje. Što više informacija pružimo, to više dižemo svijest o potresu i educiramo kako reagirati tijekom i nakon istog".Ovu su izložbu, stoga, tumači nadalje kustosica, zamislili kao početak edukacije ljudi o potresu i nisu, napominje, htjeli uključiti političku stranu cijele te priče o obnovi. "Nego čisto da svaki posjetitelj kada pročita temeljne informacije o potresu, kako nastaje, gdje se događa i sl., da mu bude lakše, ali i da to možda bude i okidač za nešto puno veće. Da se osvijesti činjenica da centar nije diran najviše zbog privatnog vlasništva i da ne možemo kriviti samo gradsku vlast. Treba ljude pokrenuti, pogurnuti i zato smo išli na edukativni pristup. Da se malo svi skupa zamislimo. Pokušat ćemo dovesti na izložbu što više građana, predstavnike stanara, da ih senzibilizirano i da napravimo nešto što smo već trebali u 19. stoljeću, a nismo", kaže kustosica. Izložba, naime, tematizira dva zagrebačka potresa, 1880. i 2020. kroz usporedbu – koje su zgrade stradale i koja su bila oštećenja. "Ta dva potresa nanijela su neprocjenjive štete gradu i njegovim stanovnicima.
Dokumentirani zagrebački potres 1880. godine te njegovo prvo izvješće o stradalim zgradama i poginulim osobama gotovo je identično potresu 2020. godine. Zgrade koje su stradale 1880. zadesila je ista sudbina i 2020. godine. Što se tiče Donjeg grada dimnjaci i zabatni zidovi su se i tada i sada urušili i učinili su najviše štete. Usporedba ta dva potresa važna je za daljnje shvaćanje i prihvaćanje da živimo u seizmološki aktivnom području i da postoji mogućnost ponovnog potresa". Do ideje za izložbu došla je, kako tumači, iz vlastitog straha od potresa. "Petrinjski potres bio je okidač, počela sam nakon toga intenzivno čitati o potresima, a razgovor sa Sinišom Jembrihom, zapovjednikom Javne vatrogasne postrojbe grada Zagreba, potaknuo me na izložbu s obzirom na to da oni sami imaju puno materijala koji, složili smo se, treba pokazati. Pripremajući se za izložbu nastalom u suradnji s Javnom vatrogasnom postrojbom Zagreb, povezali smo se i s raznim stručnjacima - od seizmološke službe do građevinara i geologa. Priča se razvila jako daleko". Izložba ide kroz stalni postav Muzeja grada Zagreba kao svojevrsna interpolacija. "Naš postav sam po sebi ima jako puno izložaka koji su vezani za potres 1880. godine, primjerice kamene kipove koji su otpali s portala stare katedrale ili makete Kaptola i Gradeca gdje se može vidjeti kako je Zagreb izgledao prije potresa u 19. stoljeću".
Na jednom od uvodnih panoa ispisani su najvažniji podaci o dva potresa uz fotografije porušenih kuća i građevina koje su najviše stradale poput crkve Svete Katarine, Svetog Marka, katedrale. Među ostalim navodi se kako se 1880. godine potres dogodio jednog teškog jesenjeg jutra 9. studenog u 7h, 33 minute i 53 sekunde, trajao je 10 sekundi te da se nakon prvog udara uzvitlala cijelim gradom prašina i "silno ciglovje popadaše s krovova, vatrobrani zidovi porušiše se te prekriše ulice ruševinom. Jedan čovjek je mrtav, a više ih ranjeno".
Kad je pak riječ o potresu iz 2020. ima puno foto i video materijala, koji govore o stradalim zgradama. Može se vidjeti i film "6:24" Ivana Crnjaka o uklanjanju sjevernog tornja katedrale, a posebno je dojmljiv razbijeni križ s južnog tornja koji se srušio u potresu, a sada je u komadima, u obliku nakupina pozlaćenog materijala, u postavu izložbe, u prvoj sobi u prizemlju muzeja u kojoj se posjetitelji inače mogu upoznati s najranijom povijesti grada. Tu je i lavlja glava s jedne donjogradske palače u centru, vijenac sa zgrade s Medveščaka...
Tomislav Fiket iz Seizmološke službe postavio je seizmograf u zadnjoj prostoriji i spojio ga ne ekran kao bi ljudi sami dok skaču mogli stvarati svoj potres. Na izložbi je i simulator potresa odnosno tzv. shake table gdje će posjetitelji na njega moći staviti svoj mobitel, na koji su prethodno instalirali besplatnu aplikaciju, vibrometar, a koji će mjeriti magnitudu potresa nakon što mehanički povuku ploču na stolu. Tu su i stare fotografije iz muzeja, zatim foto-dokumentacija akcija grupe alpinista i speleologa poznatih kao Nindža krovnjače, foto i video dokumentacija Vatrogasne postrojbe Zagreb, vatrogasna oprema, kacige, 3D prikaz stradanja Zagreba, ali i amaterske fotografije samih građana. "Bilo nam je važno povezati se sa zajednicom i da oni kroz svoje fotografije, bilo amaterske, bilo profesionalne mogu sudjelovati na izložbi", ističe Iva Kranjec. Osim što je izložba edukativna - na njoj se posjetiteljima iz raznih uglova objašnjava sama mehanika potresa - ona ujedno i poziva građane da doniraju predmete muzeju koji su im se razbili za vrijeme potresa ili satove koji su stali.
Bit će organizirane i radionice u suradnji s vatrogascima za sve dobne skupine posjetitelja, a na jednoj ploči moći će napisati svoje sjećanje na sat i minute kada se dogodio potres. "Izložba je multimedijalna i interaktivna, pokušat ćemo od naših posjetitelja dobiti dojmove vezane za potres u Zagrebu i njegove posljedice. Ti dojmovi bit će nam temelj za daljnje projekte, jer izložba je, ponavljam, samo početak jedne velike priče o educiranju građana Zagreba i cijele Hrvatske o potresu kao prirodnoj pojavi te kako se nositi s njom", poručuje autorica izložbe.