Nova hrvatska nominacija za UNESCO-ovu Listu svjetske baštine

Navedeno kulturno dobro niz godina se nalazi na tentativnoj listi Ministarstva kulture RH koju verificira Povjerenstvo za UNESCO, a koje je na prijedlog Stručnog kolegija Ministarstva kulture potvrdilo i navedenu nominaciju.
 

Stručni elaborat za nominaciju izradili su stručnjaci Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine i konzervatorskog odjela u Zadru na čelu sa glavnim konzervatorom Miljenkom Domijanom i viši savjetnikom Brunom Diklićem. Izdvojeni dio dokumentacije za nominaciju sačinjava i Plan upravljanja dobrom (management plan) koji se posebno prilaže kandidaturi, a izradila ga je Anastazija Magaš Mesić, pročelnica KO Zadar. Suradnici u izradi dokumentacije bili su Nenad Rimanić, Vladimir Ukrainčik i Zoran Wiewegh.
 

Elaborat je izrađen na način koji je određen UNESCO-ovim obrascem za upis na Listu svjetske baštine, a sastoji se od uvodnog sažetka i od razrade 8 poglavlja: od identifikacije dobra, opisa, opravdanosti upisa, stanja očuvanosti i faktora ugroženosti, zaštite i upravljanja, praćenja (monitoring), dokumentacije i informacijama o odgovornim institucijama. Ovi podaci detaljno su prikazani na 250 stranica A4 formata, bogato ilustrirani geografskim aktualnim i povijesnim kartama, katastarskim planovima, arhitektonskim snimcima cijelog sklopa i pojedinačnih spomenika te s oko stotinjak fotografija. Arhitektonska dokumentacija pohranjena je u planoteci Konzervatorskog odjela u Zadru. Osnovnom elaboratu prilažu se arhitektonski snimci spomenika nominiranog dobra (nacrti, tlocrti, presjeci itd.) u izvornim mjerilima prema uputama za opremu dokumentacije UNESCO-a. Značajan prilog ukupnoj dokumentaciji je i kratki video film o ovom jedinstvenom kulturnom dobru režisera Edija Mudronje i scenarista Miljenka Domijana. Autori fotografija u elaboratu su: Miljenko Domijan, Goran Vranić, Sergio Gobbo i Zvonko Kucelin.

Dva tisućljeća neprekidnog intenzivnog javnog, kultnog i kulturnog života u Zadru, ostvarili su na ostacima rimskog foruma impresivan graditeljski sklop različitih stilskih oblika od rimske, ranokršćanske, predromaničke, romaničke, gotičke, barokne, neoklasične i neostilske umjetnosti.
  

 Ovaj se sklop sastoji od više sakralnih građevina, biskupske palače, zgrade sjemeništa i jednog samostana i od izuzetnog je graditeljskog, povijesnog, kultnog i kulturnog značaja.
 

 
Zadar, tj. antički rimski Iader, bio je, poslije prijestolnice Salone, drugi grad po značaju u rimskoj provinciji Dalmaciji. Središte civilnog i kultnog života u gradu bio je forum, monumentalni graditeljski sklop, najveći na istočnoj obali Jadrana. nastao u rasponu od I – III st poslije Krista. Na tom mjestu već u IV stoljeću podiže se kršćanski centar koji kontinuirano traje i razvija se gotovo dvije tisuće godina kao središte religioznog i kulturnog života grada. Unutar tog sklopa postoje jedinstvene i izuzetne građevine univerzalne vrijednosti.
 

Sačuvani dijelovi antičkog foruma kao na pr. pločnik otvorenog dijela i nekada natkrivenog portikata, ostaci taberni i bazilike. te dijelovi kapitolija konzervirani su i na odgovarajući način prezentirani u svakidašnjoj novoj javnoj urbanoj funkciji te su rijedak primjer takve revitalizacije.
 

Crkva sv. Donata iz početka IX stoljeća predstavlja jedinstven primjer rano srednjevjekovnog graditeljstva, zbog, veličine, specifičnosti gradnje i arhitektonske artikulacije bez neposredne je usporedbe u europskom graditeljstvu. Osebujnost njezinih oblika rezultat je n amalgamiranju utjecaja bizantskog graditeljstva VI st. i suvremene karolinške sakralne arhitekture. Izuzetna prostorna i tehnička rješenja kao valjkasti oblik, dvoetažnost, koncentrični brodovi, troapsidalno radijalno svetište, specifična reutilizacija forumskih spolia i visok stupanj očuvanosti čine ovu građevinu unikatnim spomenikom koji je imao veliki utjecaj na buduće graditeljstvo cijele istočne Jadranske obale.
 

Visoka kvaliteta graditeljskih elemenata katedrale sv. Anastazije, u kojoj su više ili manje sačuvani svi slojevi njenog postojanja od kasno antičkih i ranokršćanskih vremena, preko vrlo značajno izraženog romaničkog sloja kako u unutrašnjosti tako i na pročelju, što je u ovom razdoblju, a i danas, čini najznačajnijom romaničkom sakralnom građevinom na istočnoj obali Jadranskog mora.
 

Prvi prostor održavanja kršćanskog kulta ostvaren je na originalan način pregradnjom forumskih taberni u prostoru današnje sakristije katedrale, koji je, unatoč gotičkoj pregradnji, jedini u Europi gotovo u cijelosti sačuvani katekumeneion iz V st, čiji sadržaj slikovito potvrđuje sačuvani podni mozaik ranokršćanskog ikonografskog određenja.
 

Uz Katedralu se nalazi krstionica izuzetnog značaja za korpus ranog kršćanskog graditeljstva V st. koja je u svom osebujnom arhitektonskim oblikovanju (prožimanju dviju šesterostranih prizmi i šesterolisne unutrašnjosti) bez prave predmetne usporedbe.
 

Povijesna slojevitost, s veoma jasno sačuvanim glavnim karakteristikama pojedinih graditeljskih faza, sačuvana je i na proto romaničkoj trobrodnoj bazilici sv. Marije. Kapitularna dvorana i zvonik ovog samostana, izuzetno su važni za opću graditeljsku i političku povijest Hrvatske i regije, zbog rane primjene određenih stilskih, tehničkih i konstruktivnih rješenja novog zrelog romaničkog stila. Križno rebrasti svod u prostoriji prvog kata zvonika najraniji je datirani primjer u europskom graditeljstvu. Zvonik je i prvorazredan diplomatički spomenik zahvaljujući uklesanom donatorskom natpisu Kolomana, prvog kralja ugarsko-hrvatske personalne unije. Restauratorski zahvat, tijekom kojeg je u prvoj polovici 15. stoljeća izvedena faksimilska obnova gornjeg dijela ovog zvonika, prvi je dokumentirani takav zahvat cjelokupnoj povijesti zaštite graditeljskog naslijeđa.
 

Zvonik katedrale koji je do vijenca I kata sagrađen sredinom XV st. dovršen je nadahnutim neostilskim projektom anglosaksonskog arhitekta T.G. Jacksona kao jedinstvena takva građevina na ovim prostorima.
 

Svaka od ovih emanacija imala je svoju bitnu društvenu, pa i političku potku, koje su u pravilu nadilazile lokalne okvire i bivale poveznicom dvaju velikih europskih civilizacija istoka i zapada te na taj način postale zalog univerzalnih kulturnih vrijednosti.
 

Ovaj projekt Ministarstva kulture RH u cijelosti je podržao i Grad Zadar.
 

Nominacija je u redovitu proceduru predana u predviđenom roku u sjedištu UNESCO-a u Parizu, čime je učinjen prvi korak u višegodišnjem procesu upisa dobra na Listu svjetske baštine.