Pisani prilozi raspravi na prvom sastanku

Glavni problemi u medijima iz perspektive Hrvatskog novinarskog društva
  
     Najveći je problem srozavanje materijalne sigurnosti i radnih prava novinara unutar medijskih kuća.
     Slobode govora novinara onemogućavaju se protuustavnim podzakonskim aktima. Medijski pravilnici i etički kodeksi te odredbe ugovora o radu zabranjuju novinarima javne istupe bez pisane suglasnosti poslodavca. To postoji od ranije u privatnim medijskim kućama, a dolaskom Gorana Radmana na čelo HRT-a uvedena je i na javnom televizijskom servisu koji bi trebao prednjačiti u profesionalim standardima i zaštiti slobode novinara. Te akte uprave medija donose jednostrano.
     Jača kaznena represija prema novinarima kroz odredbe Kaznenog zakona. Vlada ni u konačnom prijedlogu izmjena KZ-a nije izbacila djelo teškog sramoćenja. Teret dokazivanja javnog interesa i dalje je na novinaru, javni interes i dalje u svakom tuženom slučaju prosuđuje sud. Kazneno djelo teškog sramoćenja navodi na autocenzuru.  
     Vlasništvo u medijima nije transparentno.
     Nema nadzora provedbe medijskih statuta koji su doneseni u lipnju 2013. Tako da redakcijska vijeća i članovi redakcije nemaju koga upozoriti na kršenje redakcijskih statuta, jer ni Ministarstvo kulture, ni saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije, ni Minsitarstvo financija u čijoj nadležnosti je Zakon o PDV-u ne smatraju sebe nadležnim tijelom nadzora za provedbu statuta medija.
     Lokalni mediji jednim su dijelom izravno finacirani i kontrolirani od strane lokalnih vlasti, a  položaj novinara u lokalnim medijima još je teži nego novinara u nacionalnim medijima koji su vidljiviji.
     Na lokalnim TV kućama zaživjela je apsurdna praksa prema kojoj  novinar mora naći jednog ili više oglašivača iz čijih reklama će se isplaćivati njegova plaća ili honorar, što dovodi do nedopustivnog i koruptivnog isprepletanja novinarskog posla i marketinga, iako je riječ o poslovima koji međusobno  moraju biti striktno i jasno odvojeni.
      Sve je više govora mržnje u medijima. Dio medija objavljuje javne potjernice i difamacije, potiče na vjersku, nacionalnu, rodnu i druge oblike nesnošljivosti. Teško ih je i tužiti jer u takvim medijima nema praktički nijednog čovjeka s pravim imenom i prezimenom - sve su pseudonimi.
 
Zdenko Duka, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva
 
 
Glavni problemi i prijedlozi zadaća medijske politike iz perspektive Nove TV
 
- Regulacija tiskanih medija (zaštita malodobnika u tisku jednako kao i u el. medijima, npr. izborna promidžba u tisku i el. medijima - TV, internet);
- izjednačavanje zakonske regulative, jednak tretman, ravnopravni položaj svih medija (elektronički - TV komercijalni i HRT,  tisak, kabelska TV, internet);
- izbjegavanje donošenja odredaba koje dovode do povećavanja troškova i neravnopravnog položaja (oznaka reprize);
- regulacija interneta;
- problemi s kojima se susreću regulirani i registrirani davatelji usluga na zahtjev u odnosu na one nad kojima nitko nema nadzor (bilo bi dobro da se netko time pozabavi);
- IPTV - nelegalni - emitiraju tuđe sadržaje a ne zna se tko je nadležan i nitko nije odgovoran;
- uplitanje HRT-a u komercijalne sadržaje;
- komercijalni nakladnici bi rado participirali u sredstvima koja se prikupe od pretplate za proizvodnju sadržaja/programa od javnog interesa;
- pitanje zabrane koncentracije (stjecanje udjela u drugom nakladniku)-zastarjele odredbe koje ne prate pojavu novih medija i tehnologija i iskorištavanja postojećih resursa;
- odnos AZEM-a i nakladnika - da jasnije odgovaraju na postavljena pitanja vezana uz postupanja elektroničkih medija (npr. pitanje definicije kratkog promidžbenog spota ili da li se izborna promidžba ubraja ili ne ubraja u kvotu oglašavanja);
- trebalo bi vratiti odredba da nakladnik može objaviti informaciju zbog zaštite dobrobiti malodobne djece (zadnji slučaj smrti dječaka iz Biograda na moru, o čemu nakladnici zbog zaštite malodobne žrtve nisu smjeli objaviti informaciju, a u ovom slučaju bi se ukazalo na propuste da se više nikad ne ponove).
 
Ivana Vukinovac Gelo, NOVA TV d.d.
 

Glavni problemi vezani uz medije iz aspekta ravnopravnosti spolova
 
(…)
 
     Sukladno svojim nadležnostima, a na Vaše traženje, dostavljam kratak pregled osnovnih problema uočenih monitoriranjem i analizama medija koje sustavno provodimo.
     Zbog svoje nezaobilazne informativne, komunikativne i simboličke funkcije, mediji su ključni posrednici u prenošenju vrijednosnih sistema te stoga imaju veliku moć i utjecaj u promoviranju društvenih vrijednosti i oblikovanju stavova pa je, stoga, način na koji medijski sadržaji prikazuju žene i muškarce jedan od ključnih čimbenika u promociji i jačanju društvene svijesti o ravnopravnosti spolova te prevenciji i uklanjanju diskriminacije na osnovu spola.
     Način na koji mediji prezentiraju određene sadržaje, brojnost određenih sadržaja, važnost koju pridaju određenim temama te (ne)uravnotežena prisutnost i vidljivost žena i muškaraca u pojedinim temama, uvelike doprinose načinu na koji će čitatelji/ce, slušatelji/ce ili gledatelji/ce, potrošači medijskih sadržaja, stvarati zaključke, formirati stavove te se temeljem njih ponašati ili djelovati.
     S tim u vezi mediji su dužni poštivati nacionalne i međunarodne zakone i  propise koji reguliraju njihovu obvezu promicanja vrijednosti ravnopravnosti spolova i uklanjanja stereotipa, seksizma i uvredljivih i ponižavajućih načina prezentacije žena i muškaraca u medijskim sadržajima. Stoga, općenito uzevši, medijsku politiku treba temeljiti na europskim demokratskim standardima, ali i uvažavajući nacionalne političke, kulturološke i ekonomske zadatosti.
     Mišljenja sam da u medijsku politiku Republike Hrvatske treba svakako inkorporirati europske inicijative i dokumente vezane uz medije i ravnopravnost spolova. U tom smislu skrećem pozornost na Preporuku o predstavljanju žena u medijima koju je 2002. usvojila Parlamentarna skupština Vijeća Europe, a u kojoj se navodi da se žene u medijima i dalje prečesto negativno prikazuju, često ih se, stereotipno i seksistički, smješta u privatnu sferu, u dom i obitelj, a mediji ih prikazuju kao seksualne objekte. U Preporuci se Vlade zemalja članica, među kojima je i Republika Hrvatska, pozivaju da u zakonodavstvo uvedu koncept „seksizma“ te da ga osude jednako kao i rasizam. Seksizam se u preporuci definira kao negiranje jednakog dostojanstva ljudskim bićima na temelju njihovog muškog ili ženskog spola. 
     Nadalje, Parlamentarna skupština Vijeća Europe pozvala je zemlje članice da se bore protiv svih oblika seksizma u medijima, da ojačaju ulogu medija u promociji ravnopravnosti spolova, da kroz medijske kodekse ponašanja zabrane seksističku praksu i predodžbe te promoviraju uređivačku politiku koja obuhvaća i rodnu dimenziju.
     Europski parlament pozvao je Vijeće Europe, Europsku komisiju i zemlje članice da „razviju aktivnosti jačanja razine svijesti protiv seksističkih vrijeđanja i degradirajućih slika žena i muškaraca u oglašavanju i marketingu“ te naglasio potrebu za medijskim opismenjavanjem od najranije dobi u kojem najvažniju ulogu igra razvoj kritičkih sposobnosti.
     Vezano za stereotipe, Europski parlament je pozvao zemlje članice da na adekvatne načine garantiraju poštivanje ljudskog dostojanstva i integriteta osobe u marketingu i oglašavanju bez izravne i neizravne diskriminacije i bez poticanja na mržnju temeljenu na spolu, rasi ili etničkom podrijetlu, religiji ili vjeri, invalidnosti, dobi ili seksualnoj orijentaciji.
     Vijeće Europe smatra da medijsko izvještavanje može imati velik utjecaj u društvu, u pozitivnom i negativnom smislu, te da mediji čak i kada izvještavaju o slučajevima nasilja nad ženama često dolaze u situaciju da promoviraju spolne stereotipe. 2002. u Preporuci Vijeća Europe Rec (2002) 5 Odbora ministara državama članicama o zaštiti žena od nasilja i Memorandumu s objašnjenjima  ističe se da bi države članice trebale:
 
-         Potaknuti medije da promoviraju sliku žene i muškarca neopterećenu stereotipima, a koja se temelji na poštovanju ljudske osobe i ljudskog dostojanstva; da izbjegavaju programe koji povezuju nasilje sa seksom; koliko god je to moguće te bi kriterije trebalo uzeti u obzir i u području novih informacijskih tehnologija; (17)
-         Potaknuti organiziranje izobrazbe koja će novinare upozoriti na moguće posljedice programa koji povezuju nasilje sa seksom; (19)
 
     U Memorandumu s objašnjenjima ovih preporuka ističe se da mediji imaju veliki utjecaj u suvremenom društvu te da on može biti negativan ukoliko potiču nasilje širenjem stereotipa, ali i pozitivan ukoliko informiraju javnost i podižu svijest. Poštujući slobodu tiska, vlade bi mogle poduzeti mjere kojima bi upoznale medije s razmjerima njihova utjecaja u oba navedena slučaja, a s ciljem da se privole na suradnju. (67)
 
    Budući da se i preporuka i objašnjenje pozivaju na stereotipe, u nastavku dokumenta stoji i definicija:
 
     „Stereotipno prikazivanje žena označava predstavljanje žena u vrlo ograničenim ulogama i uzorke ponašanja povezane s niskom društvenom vrijednošću. Takvo prikazivanje sugerira da žene zaslužuju manje poštovanja od muškaraca i da su svaku kaznu koju dobiju same izazvale. U potpuno demokratskoj Europi žene treba realistično i ravnopravno prikazivati u svim njihovim fizičkim, gospodarskim, rasnim i kulturalnim različitostima i sa svim njihovim sposobnostima, samopouzdanjem i karijerističkim afinitetima.“
 
     U Preporuci Rec (2003)3 Odbora ministara državama članicama o uravnoteženom sudjelovanju žena i muškaraca u političkom i javnom odlučivanju među čimbenike nedovoljne zastupljenosti žena, koji su povijesni, kulturološki, društveno-gospodarski, uključuje i sliku žena u medijima, uporabu seksističkog jezika, kao i političke čimbenike, poput kriterija odabira i procesa političkih stranaka i institucija koje se zasnivaju na «muškim vrijednostima». Tradicionalna podjela uloga između žena i muškaraca stvara dodatnu prepreku. (110).
     U Memorandumu s objašnjenjima navodi se značajna uloga medija u demokratizaciji društva i odgovornost novinara i drugih predstavnika medija da za nepristrano i nestereotipno prikazivanje žena i muškaraca te potrebu njihove edukacije  o pitanjima rodne jednakosti kako bi promicali uravnoteženiji prikaz žena i muškaraca u medijima.
     Istraživanja načina na koji su muškarci i žene prikazani na javnim televizijama pokazala su da su žene manje prisutne. To ukazuje i na manje mogućnosti priznanja i izgradnje vlastitog identiteta. Muškarci se često pojavljuju u ulozi stručnjaka, političara ili znanstvenika, dok su žene često promatrane kao žrtve, majke, kućanice ili samo šute u pozadini.
1995. održana je u Pekingu Četvrta svjetska konferencija o ženama. Republika Hrvatska bila je jedna od zemalja koja je potpisala Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje odredbe kojih su tijekom narednog razdoblja na razne načine imale utjecaja na politiku i praksu na području ravnopravnosti spolova. Poglavlje J. Platforme za djelovanje naslovljeno je Žene i mediji.
     Kao strateški cilj ovog poglavlja navodi se promocija uravnoteženog i ne-stereotipnog prikazivanja žena u medijima. Među akcijama koje bi u vezi tog cilja trebale poduzeti vlade zemalja potpisnica, između ostalog navodi se i:
 
-  poticanje rodno osjetljive edukacije medijskih profesionalaca, uključujući vlasnike medija i rukovoditelje, kako bi se potaklo stvaranje i korištenje ne-stereotipne, uravnotežene i raznovrsne slike žena u medijima (J2, 243, c).
-  poticanje medija da ne predstavljaju žene kao inferiorna bića i eksploatiraju ih kao seksualne objekte i robu, već kao kreativna ljudska bića, ključne čimbenike koji doprinose i imaju koristi od razvojnog procesa (J2, 243, d)
-  promocija stava da su seksistički stereotipi prikazani u medijima rodno diskriminacijski, degradirajući i uvredljivi (J2, 243, e)
 
Akcije koje bi trebali poduzeti mediji i oglašivačke organizacije su:
-  razviti, u suglasju sa slobodom izražavanja, profesionalne smjernice i kodekse ponašanja i druge oblike samoregulacije za promociju ne-stereotipnih slika žena;
-  donijeti, u suglasju sa slobodom izražavanja, profesionalne smjernice i kodekse ponašanja vezane za nasilan, degradirajući ili pornografski materijal vezan za žene u medijima, uključujući oglašavanje;
-  razviti rodnu perspektivu za sva pitanja od važnosti za zajednice, potrošače i civilno društvo;
-  povećati sudjelovanje žena u procesu odlučivanja na svim razinama u medijima.
 
     Od 2006. institucija Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova provela je ukupno tridesetak analiza i istraživanja o zastupljenosti žena i muškaraca i načinu njihova prikazivanja u televizijskim emisijama, u intervjuima, u tjednicima i dnevnom tisku na nacionalnoj i lokalnoj razini, na Internet portalima. Zaključak svih tih analiza je da mediji i dalje perpetuiraju spolne stereotipe i seksizam i da vrlo uporno koriste uglavnom žensko tijelo kao objekt za privlačenje pažnje na druge sadržaje ili u svrhu vrednovanja žena isključivo temeljem njihovog izgleda. I to se ne odnosi samo na reklame iako je u reklamama najvidljivije.
     Na pojave seksizma i uvredljivog, ponižavajućeg i omalovažavajućeg načina prikazivanja žena i muškaraca, sukladno svojim nadležnostima, reagiram javnim priopćenjima, izjavama, ali i direktnim upozorenjima i preporukama odgovornim urednicima i urednicama. Urednici i urednice koji dostave očitovanje što su poduzeli temeljem tih upozorenja i preporuka, uglavnom se pozivaju na slobodu izražavanja (i upozorenje i preporuku vide kao pokušaj cenzure). Međutim, sloboda izražavanja u medijima nije apsolutna, već je regulirana zakonima i propisima, za razliku od osobnog ukusa, stavova ili vrijednosti koje se izriču u privatnom okruženju. Jedno od ograničenja je i zabrana javnog prikazivanja žena i muškaraca na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način, s obzirom na spol i spolnu orijentaciju, odredba Zakona o ravnopravnosti spolova, organskog zakona s kojim moraju biti usklađene odredbe drugih zakona.
     Nadalje, odgovorni u medijima i dalje ne priznaju svoju odgovornost za seksizam i perpetuiranje štetnih spolnih stereotipa, već umanjuju značaj prikazivanja žena na seksistički način pod izgovorom da se radi o sadržajima koje ljudi žele, te da takvi sadržaji doprinose čitanosti i posjećenosti njihovih stranica (klikovima), a što je temelj njihove opstojnosti na tržištu. Međutim, neovisno o ekonomskoj krizi i medijskim sustavima koji nastoje opstati na kompetitivnom tržištu, ako želimo stvoriti društvo ravnopravnosti žena i muškaraca tada žene i žensko tijelo ne mogu biti roba kojom se „trguje“ kako bi se povećao profit ili posjećenost medijskih sadržaja.
     Mnogi znaju komentirati da način na koji mediji prikazuju žene nema važnosti za postizanje ravnopravnosti spolova iako je dokazano brojnim istraživanjima da uvredljivo prikazivanje žena, posebno u svrhu profita, umanjuje ženama mogućnost da u javnosti nastupaju, djeluju i budu shvaćene kao ravnopravne, da se poštuje njihov integritet u privatnim i javnim odnosima te da ih se percipira kao ravnopravne sudionice u svim područjima javnog života, a pogotovo na mjestima gdje se donose odluke koje imaju utjecaja na cijelo društvo u kojem čine većinu.
     Temeljem rezultata istraživanja i analiza institucije Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova možemo istaknuti sljedeće osnovne probleme vezane uz medije iz aspekta ravnopravnosti žena i muškaraca:
 
(1) nepoznavanje i nepridržavanje odredbi europskih i drugih međunarodnih dokumenata, kao i odredbi nacionalnih zakona, koje reguliraju način javnog prikazivanja žena i muškaraca u odnosu na njihov spol (ili spolnu orijentaciju);
(2) nepostojanje (osim u iznimnim slučajevima) samoregulacijskih akata koji bi obuhvaćali i obvezu promicanja ravnopravnosti spolova u medijskim sadržajima i regulirali objavu seksističkih ili spolno stereotipnih tekstova i fotografija;
(3) slaba educiranost medijskih djelatnika/ca na svim razinama vezano za rodni aspekt i korištenje nestereotipne, uravnoteženo zastupljene i raznovrsne slike žena u medijima;
(4) slaba medijska pismenost šire javnosti;
(5) nedostatak tema vezanih uz ravnopravnost spolova namijenjenih široj publici;
(6) stav da je ravnopravnost spolova tema koja se tiče samo žena te o njoj kada govore govore uglavnom žene;
(7) podzastupljenost žena u medijskim sadržajima koji se bave problematikom ekonomije, financija, politike, gospodarstva, ruralnog razvoja;
(8) slaba (i/ili nepostojeća) učinkovita regulativa vezana uz elektroničke publikacije (internetske portale, forume te facebook profile) u slučajevima širenja govora mržnje.
 
Višnja Ljubičić, dipl. iur., pravobraniteljica za ravnopravnost spolova
 
 
Problemi hrvatskog medijskog sustava iz perspektive Sindikata novinara Hrvatske – podružnica Hina
 
     Neovisnost i samoodrživost medija i novinarstva kao profesije posljednjih su godina ozbiljno narušeni i ugroženi rastućim izazovima suvremenog društva poput ekonomske krize, pojave novih medijskih tehnologija te pritiska privatnog sektora na medije što je najbolje vidljivo kroz financiranje medija oglašavanjem. Zbog sve manjeg ulaganja u obrazovanje i profesionalno usavršavanje novinara, a još manje u istraživačko novinarstvo, ozbiljna kriza trese medijsku scenu, što se najbolje vidi po cvjetanju senzacionalizma i manjku pouzdanih informacija koje bi trebale pomagati u jačanju demokratskog društva.
     Budući da je jedna od osnovnih zadaća medija služenje javnosti kroz informiranje, zabavu, ali i edukaciju ova radna skupina trebala bi potaknuti rješavanje problema koji urušavaju temeljno medijsko poslanje na objektivno informiranje građana, polazeći od pretpostavke da je kvalitetno novinarstvo potrebnije no ikada za razvoj i širenje demokracije te jačanje civilnog društva.
     Važno je istaknuti da je u posljednjih nekoliko godina u medijima izgubljeno petstotinjak radnih mjesta, novinare se svakodnevno diskriminira u njihovim redakcijama, a veliki problem i dalje je neriješeno pitanje vlasništva u medijima te rad u tzv. RPO sustavu. Nakladnicima je time omogućeno da novinare ne moraju zapošljavati, već ih mogu angažirati kao 'slobodnjake' iako redovito dolaze na posao, rade u prostoru i na sredstvima poslodavca, obvezuje ih načelo ekskluziviteta te rade uz unaprijed dogovorenu naknadu, godišnji odmor i plaćeni dopust. Novinarske probleme na tom polju dodatno otežava nefunkcioniranje inspekcije rada te sporo i neučinkovito pravosuđe.
     Sindikat novinara Hrvatske u više je navrata istaknuo da vlasnici medija smanjenjem novinarskih prava ne varaju samo svoje zaposlenike, već i državu koja im je smanjila PDV. Pod izlikom recesije medijski poslodavci često raskidaju i postojeće kolektivne ugovore pa se u rijetko kojoj medijskoj kući oni poštuju u cijelosti. Istovremeno već više od 10 godina nema napretka u pregovorima o sklapanju nacionalnog kolektivnog ugovora kojim bi se osigurala minimalna prava za sve novinare i medijske radnike.
     Kao sindikalni povjerenik u jedinoj nacionalnoj novinskoj agenciji moram naglasiti i problem financiranja javnih medija, prvenstveno Hine kao javne ustanove čija se neovisnost ogleda u njenoj financijskoj samostalnosti, ali i pravu da samostalno obavlja djelatnost radi koje je osnovana. Unatoč tome posljednjih se godina u više navrata, i nakon provedenog restrukturiranju i jačanja funkcije javnog servisa, Hina spominjala isključivo u kontekstu proračunskih ušteda čime potpuno zanemarena nemjerljiva šteta koja bi se spajanjem Hine s javnom radiotelevizijom nanijela medijskoj sceni i javnom interesu.
 
Andrej Matijašević, glavni povjerenik Sindikata novinara Hrvatske - podružnica Hina
 
 
Prilog sastanku radne skupine za medijsku politiku
 
     Uzimajući u obzir kontekst novih komunikacijskih tehnologija i procese digitalizacije, pred hrvatskom medijskom politikom vidim tri ključna izazova:
1.   Kako osnažiti i unaprijediti novinarsku profesiju;
2.   Kako pridonijeti očuvanju pluralizma i raznolikosti medija kroz jačanje i osnaživanje komercijalnih radijskih i televizijskih postaja i neprofitnih (community) medija;
3.   Kako pridonijeti kvalitetnijem funkcioniranju i programu Hrvatske javne radio televizije.
 
     Novinarska profesija i neodgovarajući status novinara u hrvatskom medijskom prostoru ovisit će o samoregulaciji, profesionalizaciji, razdvajanju od odnosa s javnošću te odgovarajućoj edukaciji. Za tisak  je temeljno pitanje transparentnost vlasništva i odnos između politike i vlasnika što može regulirati samo jaka novinarska profesija i postojanje neovisnih dnevnih listova. 
     Za unapređenje pluralizma i raznolikosti medija kroz jačanje i osnaživanje komercijalnih radijskih i televizijskih postaja, komercijalnih portala i neprofitnih (community) medija, pozornost bi trebalo  usmjeriti na regulatorna tijela, njihovu autonomnost i neovisnost, ustroj, izbor članova, metode rada, stručnost i transparentnost.
     Za HRT najvažnije pitanje je odvajanje od političkog utjecaja, jačanje tehnoloških potencijala i stavljanje u službu javnosti, digitalizacija i pitanje dostupnosti AV arhiva te kvalitetnija suradnja s nezavisnim produkcijama u cilju jačanja domaće AV industrije.
     Posebno pitanje je budućnost HINE koje se mora rješavati na temelju pozitivnih primjera europskih informativnih novinskih agencija.
     Kontekst novih platformi komunikacijskih tehnologija i medijske produkcije digitalnog doba zahtijeva primjerenu regulaciju i zakonski okvir.
 
prof. dr. sc. Nada Zgrabljić Rotar, Hrvatski studiji


Prilog sastanku radne skupine za medijsku politiku
 
    Moje viđenje glavnih problema medijske politike proizlazi iz dosadašnjih znanstvenih interesa, tekućih projekata i istraživanja. U tom kontekstu mislim da se treba dotaći dvije točke koje se odnose na internet:
 
(1) tehnička infrastruktura i njeno daljnje širenje i ekspanzija u općoj populaciji RH
(2) medijski pluralizam na internetu i radni uvjeti online medijske proizvodnje u RH.
 
Dr. sc. Paško Bilić, Odjel za kulturu i komunikacije, Institut za razvoj i međunarodne odnose