U sklopu Dana europske baštine u Hrvatskoj, koji se u dvadesetak hrvatskih gradova i mjesta održavaju od 21. rujna do 3. listopada, u zagrebačkom Muzeju Mimara svečano je otvorena izložba “Industrijska baština Hrvatske: baština kao gospodarsko-razvojni resurs”. Naglasak je izložbe zaštita uglavnom zapuštene i zanemarene industrijske baštine u nekadašnjim industrijskim središtima Hrvatske te njihovo moguće ponovno korištenje u neke druge svrhe.

Izložba donosi pregled brojnih industrijskih postrojenja nastalih u Hrvatskoj u 19. i 20 stoljeću. Postav izložbe podijeljen je u pet cjelina, a naslovljene su: Zagrebački Paromlin – od spomenika kulture do simbola nekulture, Metropolis – kompleks skladišta riječke luke, Bata/Borovo company town, Industrijska baština grada Siska i Industrijska baština Osječko–baranjske županije.

Izložbu je organizirala Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture RH u povodu Dana europske baštine u Hrvatskoj 2015. godine. Inače, sve su te tvornice bile arhitektonski i građevinski pothvati svoga vremena te zamašnjaci razvoja svojih lokalnih zajednica. Kako je proizvodnja u njima u međuvremenu prestala, većina ih je već dugo prepuštana zubu vremena i neizbježnoj propasti.

Izložbu je otvorio ministar kulture Berislav Šipuš, ocijenivši da ona nudi pravo objašnjenje riječi baština, kad je o kulturi riječ, ali i istaknuvši da je to “nasljeđe koje obvezuje i zove na odgovornost”. Ravnatelj Muzeja Mimara Tugomir Lukšić podsjetio je da su Dani europske baštine manifestacija koja je počela 1985. godine, koja je rasla i širila se istodobno s procesom stvaranja i širenja EU. Hrvatska se tom opće europskom projektu zaštite kulturnog nasljeđa priključila prije 20 godina. “Ova se izložba suprotstavlja sudbini, nudeći na sustavan i sažet način valorizaciju naše industrijske baštine i mogućnosti konzervatorskih rješenja njezina trajnog očuvanja”, rekao je Tugomir Lukšić. Povjesničar umjetnosti i stručni savjetnik u Ministarstvu kulture Krešimir Galović rekao je da izložba nastoji skrenuti pozornost na baštinu kao važan gospodarsko-razvojni resurs. Pri tome je temeljno pitanje kako revitalizirati spomenike kulture i učiniti ih ekonomski samoodrživim i profitabilnim.

Autori izložbe “Industrijska baština Osječko–baranjske županije” su Ines Ambruš, Snježana Klarić Čuljak, Dina Koprolčec, Ana Mutnjaković, Iva Papić, Mirela Ravas, Ivana Sudić (Konzervatorski odjel u Osijeku) te Goran Bekina (Konzervatorski odjel u Bjelovaru).

Najstariji očuvani primjer industrijske baštine u gradu Osijeku, gdje se održavao proizvodni proces još u 18. sttoljeću, zgrada je stare Vojne pekarnice u Tvrđi. Osnivanje industrija i gradnja industrijskih pogona te planirano stanovanje radnika i činovnika u gradu Osijeku započelo je u drugoj polovini 19. i početkom 20. st. Regulacijski plan Osijeka iz 1863. predvidio je gradnju tvornica i uličnih pravaca koji su povezivali centar grada sa željezničkom stanicom, što je omogućavalo dovoz sirovina i odvoz gotovih proizvoda. Zonska gradnja tvornica regulirana je građevinskim Štatutom iz 1912., koji je zadao standarde gradnje i tako utjecao na stvaranje gradskih blokova i formiranje urbanističke matrice grada Osijeka. Sagrađeni industrijski kompleksi koji su uvelike zaslužni za stvaranje gradske fizionomije danas su postali ranjivi dio širega središta grada, a to su Tvornica žigica Drava, Tvornica pokućstva Povischil, Osječka tvornica koža, Union paromlin, Osječka ljevaonica željeza i tvornica strojeva OLT d.d. i drugi.

Osim industrijske baštine u gradu Osijeku sačuvani su i veliki industrijski kompleksi sagrađeni na potpuno praznim prostorima oko kojih su se formirala stambena naselja sa svim popratnim javnim sadržajima potrebnima za moderan način života, što predstavljaju urbanu tipologiju grada tvrtke, tzv. company towna.

Zbog izobilja šuma i izuzetnoga značaja drva kao sirovine upravo na prostoru Osječko-baranjske županije u 19. stoljeću sagrađena su dva najstarija primjera te urbane tipologije u Hrvatskoj - company town Đurđenovac i formirani industrijski grad Belišće, koji su dio međunarodnoga projekta Company Towns in the World.

Na području Beljskoga vlastelinstva, u Baranji, tijekom druge polovice 19. st. sagrađena su planska naselja - pustare, namijenjene stanovanju poljoprivrednih radnika, uzgoju stoke te skladištenju žitarica.

Autorica izložbe “Bata/Borovo company town” je Ines Ambruš (Konzervatorski odjel u Osijeku). Češki industrijalac Tomáš Bata odlučio se, nakon uspješnoga plasiranja proizvoda Bata na tržištu Kraljevine Jugoslavije, za gradnju tvornice tvrtke Bata i naselja u Borovu prema uzoru na industrijski grad Zlin u Češkoj, gdje je započeo proizvodnju obuće još krajem 19. stoljeća. Na meandru desne obale plovnoga Dunava, gdje su već bili formirani željeznički i međunarodni cestovni koridori, samo četiri kilometra uzvodno od povijesnoga grada Vukovara, nastao je 30-ih godina prošloga stoljeća Bata company town u Borovu.

Borovo je bio jedan od većih i razvijenijih sagrađenih gradova tvrtke Bata.

Zbog izbijanja Drugoga svjetskog rata idejni urbanistički planovi Borova samo su djelomično realizirani. Uz svijest o vrijednosti izgrađenoga naslijeđa Bata company town u Borovu nastavljeno je urbanističko planiranje toga prostora 60-ih godina. Ugledni arhitekt Radovan Miščević izradio je idejni urbanistički plan, dograđujući Borovo u internacionalnom stilu.

Kontinuirana planirana gradogradnja potrajala je sve do početka 90-ih godina, kada je zbog Domovinskoga rata započela stagnacija i devastacija Borova. Planska revitalizacija urbane sredine Borova započela je 2008. godine, kada je službeno provedena preventivna zaštita te poslije trajna zaštita i registracija kulturnopovijesne cjeline u Borovu, danas upisane u Registar kulturnih dobara RH pod nazivom Bata-Ville.