Srednjovjekovna sakralna baština Osijeka - naziv je izložbe na kojoj su predstavljeni rezultati sustavnih arheoloških istraživanja srednjovjekovnoga sakralnoga kompleksa unutar barokne cjeline franjevačkoga samostana u Tvrđi. Istraživanjima, koja u fazama traju više od dva desetljeća, ustanovljeni su romanički, gotički i osmanski sloj lokaliteta.

Jučerašnja prezentacija i izložba (koja se u Galeriji Waldinger može pogledati do 5. listopada) tematiziraju tijek i rezultate istraživanja te povijesno-stilsku analizu srednjovjekovne osječke baštine. Organizator i svojevrsni inicijator ideje/projekta Konzervatorski je odjel u Osijeku, a u provedbi je sudjelovala i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (Odsjek za arheologiju) te Muzej Slavonije Osijek.

O Osijeku se donedavno znalo samo iz pisanih izvora Ive Mažurana, prema kojima se Osijek spominje u ispravi iz 1196., naglasila je jučer Iva Papić (Konzervatorski odjel), i tada je vjerojatno bio nekakva vrsta naselja, važnog prometnog i trgovačkog. Najvažniji je podatak da je bio poklonjen cistercitskoj opatiji na uživanje, kao feudalno pravo. Na temelju vedute iz 17. st., dr. Mažuran je donio pretpostavku o postojanju srednjovjekovnog kaštela. Tada su počela arheološka istraživanja. U prvoj fazi nađena je trobrodna bazilika i vrijedni nalaz - nadgrobni spomenik Filipa Korogya, ostatci romaničkog portala, koji se nalaze u franjevačkom samostanu. Najvažniji dio arheoloških nalaza na prostoru franjevačkog samostana, na mjestu je upravo Galerije Waldinger. Riječ je o poligonalnom svetištu trobrodne bazilike, srednjovjekovne crkve s kraja 13. ili početka 14. stoljeća, čiji izgled još nije poznat pa se ekipa arheologa nada financijskoj potpori i ubuduće (ne samo Ministarstva kulture, nego i Grada Osijeka pa i EU), kako bi dobili točan tlocrt. Pronađeni su i mogući tragovi stambene gradnje, istaknula je Iva Papić, uz Tinu Lelekovića, autorica izložbe.

Dotok novca u budućnosti značio bi i proširenje istraživanja na čitavo dvorište franjevačke crkve Sv. Križa.

S bazilikom je supostojala još jedna crkva, koja je vjerojatno bila dio samostanskog (redovničkog) kompleksa, pretpostavljaju istraživači. Prema tlocrtima sličnih zdanja na našim prostorima, pretpostavljaju kako je crkva izgledala, a u sklopu se izlože može pogledati i animacija 3D modela.

Voditelj projekta, Tino Leleković (HAZU) dodao je kako je ovo istraživanje dio velikog projekta “Arheološka baština antičke Murse i srednjovjekovnog Osijeka”, kojemu je, između ostaloga, i cilj pokazati da Osijek nije samo Tvrđa, kako se na nacionalnoj razini najčešće misli. Posljednje dvije godine bile su ključne za ovo istraživanje jer se prije toga samo nagađalo o veličini, izgledu i datumu gradnje, pa se jedno vrijeme mislilo da je riječ o najvećoj romaničkoj crkvi u regiji, no pokazalo se da tomu nije tako.

Projekt se provodi od 1990. i nastavlja i dalje uz potporu Ministarstva kulture. Osim kulturnog i povijesnog, ono ima i turistički potencijal, ističe Ivana Sudić, pročelnica Konzervatorskog odjela Osijek, dodavši kako su jučerašnja prezentacija i izložba dio inicijative Otvorenih vrata kulturnih dobara, pokrenute u Francuskoj još 1984., kojoj se Hrvatska priključila 1995. godine.