Potpisan dugoočekivani ugovor

Počinje preuređenje palače “Kvarner”: Apoksiomen se za 15 mjeseci vraća na Lošinj

Bojan Purić

Radovi na preuređenju palače Kvarner, vrijedni 12,5 milijuna kuna, trebali bi početi za petnaestak dana



MALI LOŠINJ U Malom Lošinju potpisan ugovor o izvođenju radova na palači »Kvarner«, u kojoj bi trebala biti smještena  statua Apoksiomena, koju je u podmorju kraj otočića Vele Orjule 1996.  godine pronašao belgijski ronilac Rene Wouters, a koja je 1999. podignuta s morskog dna. U ime investitora Grada Malog Lošinja, ugovor je  potpisao gradonačelnik Gari Cappelli uz prisustvo dogradonačelnice  Ane Kučić, kojoj je zahvalio na osobitom angažmanu u dogovaranju radova te u ime izvođača, križevačkog poduzeća »Radnik«, predsjednik  uprave Mirko Habijanec, u pratnji Darka Jambrekovića.


Ugovor je »težak« 12,5 milijuna kuna, a predviđeno je da se palača  »Kvarner«, smještena na Rivi lošinjskih kapetana, preuredi u roku od 15  mjeseci.


»Nakon potpisa ugovora i još 10-15 dana priprema započet će  radovi. Moguće je da će zbog turističke sezone rok biti produljen za  dva-tri mjeseca, ali postoji želja da se novi muzejski prostor otvori uoči  ljetne sezone 2013. godine. Paralelno s građevinskim radovima, trajat  će i priprema za otvaranje novih radnih mjesta u muzeju, a niti jedan  korak ne može se učiniti bez mišljenja Ministarstva kulture i Vijeća za  kulturna dobra. Nadali smo se da će sve ovo biti započeto i ranije, no  trebalo je dobiti niz suglasnosti«, kazao je gradonačelnik Cappelli.




Mirko Habijanec kazao je da radovi neće biti izrazito zahtjevni, osim  iskopa, jer se ide tri metra pod zemlju u odnosu na sadašnje stanje  zgrade.


»Projekt je arhitektonski prilagođen ovom podneblju«, ustvrdio  je Habijanec izrazivši nadu da će »Radnik« biti angažiran i kod sljedećih investicija Grada.



Trenutačno je brončana statua Apoksiomena izložena u zagrebačkom muzeju »Mimara«, a do povratka na Lošinj još će biti izložena i  u pariškom »Louvreu«. 


Arhitenktonsko rješenje budućeg Muzeja Apoksiomen, kojeg će izvoditi GP »Radnik« iz Križevaca, izradili su riječki arhitekti Idis Turato i Saša Randić. Prema njihovoj zamisli, Apoksiomen će biti prezentiran u svojevrsnom arhitektonskom umetku unutar prostora što ga definiraju vanjski zidovi i krov Palače Kvarner. Ova »kuća u kući«, razlomljenog oblika, bit će čeličnim nosačima ovješena na kamene zidove kao da lebdi iznad prizemlja. U njenom središtu, kroz dvije etaže, statua će biti smještena u staklenoj kapsuli, radi optimalnih mikroklimatskih uvjeta. Do etaže s kipom dolazit će se posebnom cijevi, koja će poslužiti za »čišćenje« od vanjskih utjecaja i pojačati doživljaj susreta s Apoksiomenom. U sobi periskopa gosti će iz specifične perspektive prvi put vidjeti kip obasjan snopovima jarkog svjetla, a izložba će završavati na krovu palače s pogledom na rivu i malološinjsku uvalu. 



Kako je Apoksiomen završio na dnu mora prije dvije tisuće godina, nema odgovora. Istraživanje nije potvrdilo tragove brodoloma, iz čega se zaključuje da statua nije potonula skupa s brodom kojim je prevožena. Jedna od pretpostavki je da se posada na tom mjestu pokušala usidriti i zaštititi od snažnih udara bure. Moguće je da je kip zbog nevremena ispao s broda. Jedna od varijanti je i da je kip bačen u more kako bi se smanjio teret i tako spasio brod. Govori se i o mogućnosti da je kip poslužio kao treće sidro kojega je, nakon što je brod zahvaćen nevremenom izgubio prva dva, možda posada upotrijebila s nadom u spas. Po dosadašnjim istraživanjima, može se pretpostaviti da je kip bio teret rimskog broda, koji je plovio na sjever prema nekom od velikih gradova, primjerice Akvileji, Ravenni ili Puli, ili nekoj sredini izvan grada, poput raskošne vile na Velom Brijunu.



Apoksiomena je iz mora, 27. travnja 1999. izvadilo četrnaest ronilaca ekipe Ministarstva kulture, Specijalne policije, lošinjske tvrtke Submar i tehničkog osoblja, pod vodstvom Marijana Orlića, tadašnjeg načelnika Odjela za zaštitu arheološke baštine Ministarstva kulture. U akciji istraživanja lokaliteta i vađenja kipa sudjelovali su znanstvenici iz pet zemalja. Brončani kip 1,92 metra visok i težak 300 kilograma, na dubini od 45 metara, ležao je u podmorju Velih Orjula, otočića jugoistočno od Lošinja. Slučajno ga je otkrio sportski ronilac i amater fotograf iz Belgije Rene Wauters, tri godine prije nego je izvađen. Nakon prijave, Ministarstvo kulture RH preuzelo je koordinaciju zahtjevnog projekta, od sustavnog podmorskog arheološkog istraživanja i vađenja kipa, do njegovog restauriranja. Od početka je sve ukazivalo da se radi o remek-djelu antičke skulpture pa je projekt imao međunarodnu dimenziju, a u različitim fazama uz hrvatske, uključivali su se stručnjaci iz Belgije, Velike Britanije, Italije, Austrije, Njemačke i SAD-a. U traženju odgovora o tajnama kipa, koristila se najsuvremenija tehnologija, a pretraženo je čak 50 tisuća metara četvornih. Kad je pronađen, cijeli kip je bio prekriven debelim slojem inkrustacije – naslaga, a do polovine je bio ispunjen pijeskom i morskim sedimentom. Preduvjet restauratorskih radova bila je desalinizacija. 


   Apoksiomen se u bazenu sa slatkom vodom odsoljavao do listopada 2000., kada su krenuli konzervatorsko-restauratorski radovi. Izvođeni su u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu, a vodio ih je restaurator Giuliano Tordi, u suradnji s Antoniom Šerbetićem, voditeljem radionice za metal Hrvatskog restauratorskog zavoda. Čišćenje kipa rađeno je u posebno konstruiranom šesterokutnom kavezu, koji je »držao« kip. Naslage su se uklanjale isključivo mehanički, bez primjene kemijskih sredstava i trajalo je gotovo tri godine.     Da su konzervatorsko-restauratorski radovi odrađeni po najvišim standardima struke, potvrdilo je europsko priznanje 2007. godine, kada je u konkurenciji 158 prijava iz 32 zemlje, upravo Apoksiomen dobio medalju Europske unije za kulturnu baštinu za drugo mjesto u kategoriji Konzerviranje-restauriranje umjetnina, a koju dodjeljuju Europska komisija i paneuropska federacija za kulturnu baštinu Europa Nostra. Iste te godine, u listopadu, Muzejsko vijeće i Vijeće za kulturna dobra RH, donijelo je odluku da će statua trajno biti izložena u Malom Lošinju. Međutim i nakon te odluke, u protekle četiri godine često se povlačilo pitanje da li će se to i dogoditi, a postojao je strah otočana da bi ga unatoč praksi da artefakt bude trajno izložen na mjestu njegova pronalaska, ipak netko mogao »oteti«. Ta bi se bojazan, nakon potpisivanja ugovora i početka radova na rekonstrukciji Palače Kvarner, konačno trebala i potpuno otkloniti.