U Veneciji je, u petak 21. svibnja, službeno otvoren Hrvatski paviljon na 17. Venecijanskom bijenalu međunarodnoj izložbi arhitekture 2021. naslovljen “Togetherness / Togetherless”. Paviljon je službeno otvorila Ministrica kulture i medija Republike Hrvatske dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, a uzvanicima su ga predstavili arhitekt Idis Turato - povjerenik nastupa te autorski tim koji čine Ida Križaj Leko, Ivan Dorotić, Morana Matković, Davor Mišković, Maša Poljanec, Leo Kirinčić, Jana Horvat i Renato Stanković.
Čestitavši autorima na projektu, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, istaknula je prigodom otvorenja kako su međunarodne bijenalne izložbe glavna pokretačka snaga u prezentiranju, produciranju i promišljanju umjetničkih tendencija, a među najznačajnijima je upravo Venecijanski bijenale. Upravo stoga, ministarstvo posebnu pažnju posvećuje ovom zahtjevnom projektu, dodala je ministrica, jer je to izvrsna prilika da se kontekstualiziraju pozicije hrvatskih umjetnika na međunarodnoj sceni.
Venecijanski bijenale arhitekture za javnost je otvoren od sutra 22. svibnja pa sve do 21. studenog 2021. u svom 17. izdanju, koje se trebalo održati 2020. no zbog globalne pandemije koronavirusa odgođeno je na ovu godinu. Riječ je o najvažnijoj i najutjecajnijoj arhitektonskoj izložbi na svijetu koja se bijenalno odvija od 1980. godine i predstavlja presjek svjetske arhitektonske scene i tendencija. Primarna agenda Venecijanskog bijenala cilja izložiti i predstaviti suvremenu arhitekturu i njezina društvena, humanistička i tehnološka pitanja i dosege. Bijenale je tradicionalno podijeljen na dva glavna dijela; predstavljanje nacionalnih nastupa država iz cijelog svijeta u njihovim paviljonima ili odabranim prostorima te zajednička izložba kustoski odabranih projekata. Ovogodišnji bijenale broji čak 112 sudionika i timova iz čak 46 zemalja svijeta te brojna popratna događanja, izložbe i bogati program, a naš paviljon nalazi se u prostorima Arsenala.
Hrvatski paviljon "Togetherness / Togetherless“, kao odgovor na temu ovogodišnjeg bijenala “How Will We Live Together” kustosa Hashima Sarkisa, tematizira suvremene izazove zajedništva, položaj pojedinca u društvu i mogućnost arhitekture da svojim pristupom analizira krizu gradova nastalu razvojem novih tehnologija, digitalizacijom, promjenom uvjeta rada i stanovanja te različitim shvaćanjima načina korištenja, planiranja i gradnje javnog prostora.
Autorski tim projekt opisuje kao prostornu kompoziciju, asamblaž aktera koji sugerira kako se svakodnevnim, bazičnim arhitektonskim elementima može stvoriti specifični ambijent, prostor trenutne zajednice. Pojavnost paviljona “Togetherness / Togetherless” definiraju tri univerzalna elementa arhitekture: pod, stup i krov, materijalizirani korištenjem resursa masovne proizvodnje i industrijskog nasljeđa grada Rijeke. Povijest, reference i kontekst upisani u koncept paviljona svoje ishodište nalaze u iskustvu grada Rijeke - Europske prijestolnice kulture 2020. te višegodišnjih istraživačkih i izložbenih aktivnosti u sklopu programskih pravaca projekta. U izvedbi paviljona je posebno značajan doprinos specijaliziranih lokalnih obrtnika, majstora i radnika brodogradilišta, koji su svojim iskustvima i vještinama dodatno naglasili lokalni kontekst paviljona.
Autorski tim paviljona i projekta „Togetherness / Togetherless“ (Ida Križaj Leko, Ivan Dorotić, Morana Matković, Davor Mišković, Maša Poljanec, Leo Kirinčić, Jana Horvat, Renato Stanković) okupljen je i pozvan na sudjelovanje na inicijativu povjerenika Idisa Turata, kao logična posljedica niza ranijih suradnji kroz DeltaLaba - Centar za urbanu tranziciju, arhitekturu i urbanizam te programske pravce „Slatko i Slano“ te „Dopolavoro“ te izložbu i knjigu “Fiume Fantastika: Fenomeni grada” u sklopu projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture.
Digitalni kontekst projekta i paviljona primarno je baziran na službene web stranice, s posebno dizajniranim segmentom naslovljenim PLAYGROUND gdje posjetilji mogu kombinirati i stvarati vlastite kolaže i arhitekonske artefakte od elemenata “izrezanih” iz riječkog konteksta. Posjetielji web strnaica su pozvani da da slože svoje paviljone i asamblaže te ih podijele putem društvenim mreža.
Više o projektu
Pojavnost paviljona Togetherness / Togetherless definiraju tri univerzalna, izvanvremenska elementa arhitekture: pod, stup i krov, materijalizirani kao asamblaž gotovih elemenata korištenjem resursa masovne proizvodnje i industrijskog nasljeđa grada Rijeke. Grad je u ovom konkretnom slučaju shvaćen kao laboratorij i arhiv elemenata koji se istražuju, biraju, prikupljaju, okupljaju te konačno izmještaju u sasvim novo okruženje kako bi im se upisala potpuno nova značenja i drugačiji prostorni odnosi. Gradivni elementi paviljona privremeno preuzimaju nove funkcije i uloge, asociraju višestruke moguće identitete, potenciraju različite međuodnose, napetosti, bliskosti i/ili interakcije između njih samih, ali i posjetitelja koji pristupaju paviljonu i u njemu se zadržavaju – gradeći istovremeno autentičnu arhitekturu.
Preuzimanje elemenata iz grada te njihova rekontekstualizacija upisivanjem novih značenja potencira stav autorskog tima o brojnim mogućnostima resetiranja bilo kojeg grada, čiji izgrađeni okoliš propada te čije napuštene građevine, prostori i predjeli jedino kroz sagledavanje mogućnosti drugačijih načina korištenja imaju realnu budućnost iskoristivosti i upotrebe. Ovakav pristup projektiranju, baziran na dislociranju i redefiniciji, konkretizira izabranu metodu koja se koristi pri kreiranju novog arhitektonskog sustava.
U paviljonu Togetherness / Togetherless betonska stražarnica odnosno bunker stogodišnje povijesti postaje stup i soba za pojedinca – jedinični modul za jednog, svojevrsni prostorni minimumu, koji posjetitelju pruža osjećaj potpune izolacije. Bunker konstrukcijski povezuje bazu odnosno podni element paviljona i krov, probijajući formu krova i visinski se izdižući iznad njega.
Element četverostrešnog krova je prostorna okosnica paviljona izveden od oplate staklo-plastičnog laminata. Skrojen je u specijaliziranoj radionici izrade plastičnih bazena i plovila, postavljen na visini koja posjetiteljima uvjetuje nužnost saginjanja kako bi ušli pod krov i iskusili unutrašnjost paviljona, natkriti zaštićeni prostor pripadanja. Niska pozicija krova onemogućuje direktni vizualni kontakta posjetitelja u koridoru Arsenala i onih pod krovom paviljona, a polu-transparentan materijal intrigira stvarajući nove odnose i forme kolektivne prostorne napetosti između prolaznika i posjetitelja ispod krova paviljona, potencirajući svijest nepripadanja, trenutno pripadanje jednih, odnosno nepripadanje drugih.
Podni element paviljona izveden je od brodskog trupa odnosno konstrukcije brodogradilišnih ostataka-restlova. Ovaj element definira teritorij naše zajednice, a istovremeno ima konstruktivnu funkciju protuteže svim ostalim elementima koji se na njega spajaju. Stupanjem na njega posjetitelj se izdvaja iz ulice Arsenala.
Četvrti element Togetherness /Togetherless paviljona je green-screen pozadina koja snažno sugerira atmosferu filmskog seta, artikulirajući paviljon kao privremenu pozornicu, svojevrsni "stage za izvedbu“ i stvaranje novih narativa. Odabrani elementi složeni u novu prostornu kompoziciju postavljaju se na izložbenu ulicu Arsenala u Veneciji, te posjetiteljima Biennala sugeriraju osjećaj boravljenja na filmskom setu osvijetljenom velikim svjetlima i uklopljenom u nišu izgrađenu od zelenih zidova prilagođenih za filmska snimanja i virtualne montaže različitih scena i prizora iz života zajednice. U ovakvom, gotovo teatralnom kontekstu, čitavo prostorno polje paviljona postaje slučajni podij performansa, a posjetiteljima se sugerira da postaju glumci koji igraju uloge privremenih članova zajednice stvorene isključivo minimalnom arhitekturom i bazično definiranim prostorom.