Predstava “Halo, halo, ovdje Radio Zagreb”, sentimentalni hommage prvoj spikerici Radio Zagreba Boženi Begović premijerno postavljen u utorak u ZKM-u u režiji Pavlice Bajsić Brazzoduro, zaigrana je dokumentarno-scenska povijesna reminiscencija i dirljiva posveta glumačkoj umjetnosti.

Zamišljena kao podsjetnik na život žene čiji je glas obilježio početke postojanja današnjeg Hrvatskog radija, predstava “Halo, halo, ovdje Radio Zagreb” nastaje kao kolaž fragmenata dokumentarnih materijala, sličica rekonstruiranih iz intimnog i profesionalnog života Božene Begović i dijelova onodobnih povijesnih aktualnosti, romantiziranih u nostalgični dramsko-dokumentarni koncert s glumom koji uspješno koketira s parodijom.

Naslov je predstava dobila prema riječima koje je upravo Božena Begović popularizirala, no zapravo ih je izgovorio muškarac, direktor radija Ivo Stern, a ona godinama kasnije snimila za potrebe obilježavanja godišnjice Radija Zagreb 15. svibnja, datuma kada je 1926. iz skučenoga studija dvorišne zgrade na Markovom trgu broj 9 skupina radioamatera i entuzijasta odaslala prvi radijski signal u eter iznad Zagreba.

Početke onoga što će kasnije postati Hrvatski radio obilježila je upravo Begović, kao jedina spikerica koja i vodi i najavljuje čitav program, čita vijesti, reklame i tekstove u svim emisijama, za koje i piše najave i uvode, glumi u dramskim igrama, najavljuje i stavlja gramofonske ploče, a kad zatreba proizvodi i zvučne efekte.

Međutim, kao što potkrepljuje anketa koju je istražujući za ovaj projekt provela redateljica Bajsić Brazzoduro, a čiji zvučni zapis je također dio predstave, ta svestrana žena, koja je u ženama nenaklonjeno vrijeme u svakom smislu pomicala granice, ne samo profesionalno već i privatno – 30 je godina živjela sa ženom, nama je danas posve nepoznata.

Kći književnika Milana Begovića i dubrovačke pijanistice Paule Goršetić, Božena Begović (1901.-1966.) bila je glumica, dramatičarka, pjesnikinja i prevoditeljica, rođena u Splitu, odrasla u Hamburgu i Beču, poslijeratna ravnateljica Drame HNK-a Zagreb, prijateljevala je s Krležom, bila je gorljiva antifašistkinja.

Rođena u nesretno vrijeme i u nezgodnim okolnostima, život joj je bio obilježen nedaćama. Često je pobolijevala, što ju je prisililo da napusti posao na radiju – neimaština i bijeda nisu joj bile nepoznate. Sve to doznajemo u ZKM-ovoj novoj predstavi, romantičnoj scenskoj adaptaciji njezina života koja nostalgično rekreira atmosferu čitavog jednog davno prošlog vremena.

Interes je redateljice Bajsić Brazzoduro radiofonija – istraživanje dramskoga potencijala eteričnosti zvuka, poetika radiovalova u dramskome kontekstu. Dramski iskoristive dimenzije zvuka u fokusu su i ovoga njezina projekta, scenski i dramaturški osmišljenog kao neka vrsta mješavine tonskog studija i muzeja radijskih artefakata, magnetofona, mikrofona, slušalica, na fragmentiranoj sceni gdje se društveno kontekstualizirani prizori Boženinog suočavanja s nerazumijevanjem, mizoginijom, potplaćivanjem i podcjenjivanjem izmjenjuju s crticama iz njezina privatnoga života.

Za predstavu koja nema supstancijalnu fabulu već samo linearnu liniju prepričavanja života jedne žene koju je povijest zaboravila, “Halo, halo, ovdje Radio Zagreb” iznenađujuće je zaokružen komad koji u potpunosti uspijeva u svojoj namjeri: ispričati stvarnu životnu priču, dakle, informirati, spasiti od zaborava, i istodobno stvoriti zanimljivo kazalište koje pomiče granice pozornice nudeći gledatelju priliku za “gledanje predstave ušima”.

A sve to čini ne zanemarujući aspekt političkoga angažmana: u komadu je prisutna suptilna kritika svih režima u kojima je Božena Begović živjela, od onog predratnog, preko endehazijskog, do komunističkog.

Zagrebačko kazalište mladih ima još jedan dobar razlog za postavljanje ove predstave – Begović je bila utemeljiteljica Pionirskog kazališta (PIK), preteče ZKM-a, čija je nekadašnja dvorana Istra povremeno služila i kao koncertni studio Radija Zagreb.

Njezinog se života u tonskim zapisima koji presijecaju predstavu prisjećaju veterani ‘pikovaca’ Slavica Jukić i Džimi Jurčec, Boženine nećakinje i nekolicina drugih, a odličan dramaturško-redateljski potez je i korištenje snimljenih materijala iz razgovora sa samom Boženom i njezinom partnericom Joelle Vuković.

Njih igraju Barbara Prpić i Lucija Šerbedžija, koje jedine u šestočlanoj glumačkoj postavi uglavnom zadržavaju patos klasične glume – ostali se izmjenjuju u različitim dramsko-izvođačkim ulogama, uz neke doista izvrsne impersonacije u izvedbi Sretena Mokrovića i Rakana Rushaidata, dvojice majstora glumačke preobrazbe koji nasmijavaju publiku dijapazonom facijalnih ekspresija i zvučnih efekata.

Glume još Toma Medvešek i Dino Brazzoduro, koji upotpunjuju ‘radijski bend’ u nastupima uživo s repertoarom od šlagerskih parodija do obrada u maniri Toma Waitsa.

Svi se oni u ovom komadu zapravo jako dobro zabavljaju, i to je možda i jedan njegov ključni aspekt – “Halo, halo, ovdje Radio Zagreb” uvjerljivo je teatarski realizirana posveta jednome životu, jednome razdoblju i, dakako, povijesti radija, ali ona je ponajprije jedan lepršavi i zabavni glumački hommage jednoj divnoj, jedinstvenoj umjetnosti – glumi.

Da nema ljepšeg poziva od glumačkog i da je za njega vrijedilo živjeti na kraju je ustvrdila i ‘pikovka’ Slavica Jukić, koja se uz glumce i autorski tim poklonila ushićenoj publici, u kojoj je bila i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.