Na izložbi Phony Smile. Language of photographic interpretation and aesthetic speculation, otvorenoj u izložbenom prostoru fondacije u Varšavi, predstavljeni su radovi Edite Schubert, Petra Dapca, Željka Jermana, Vlade Marteka i Željka Borčića, usmjereni na radikalno propitivanje fotografije koje se u nacionalnom kontekstu u najvećoj mjeri zbiva tijekom 1970-ih. Upravo tada započinju ontološka propitivanja značenja fotografije, javljaju se prakse koje analitičkim pristupom razmatraju medij, kao i one koje se bave transformacijom iz dvodimenzionalne površine u fotografski objekt. U suradnji s Fondacijom Arton, Ured za fotografiju predstavio je neoavangardne umjetničke prakse druge polovine 20. stoljeća u Hrvatskoj. Riječ je o nastavku suradnje započete 2016., na međunarodnom istraživačkom projektu Zaboravljeno nasljeđe - europska avangardna umjetnost na mreži (Forgotten Heritage - European Avant-garde Art Online), podržanom sredstvima Kreativne Europe.

I dok su u 60-ima istraživanja medija u Hrvatskoj bila tek povremena, to će desetljeće ipak poslužiti kao svojevrsna podloga onomu što slijedi u 70-ima (M. Susovski). Pod okriljem tzv. Nove umjetničke prakse, koja korjenito mijenja dotadašnje umjetničke paradigme, fotografija se promišlja izvan ograničenja njezine povijesne uloge reproduciranja stvarnosti. Unoseći niz inovacija u razumijevanje ovog medija, kako u formalnom tako i u sadržajnom te značenjskom smislu, pojedini autori fotografiju inauguriraju kao zasebni misaono-poetski sustav. U ovako "proširenom" polju fotografija postaje poligon i za redefiniranje same prirode umjetnosti i umjetničkog rada. Brojne paralele što postoje između domaćih i poljskih umjetnika koji su stvarali u ono vrijeme - istražujući, eksperimentirajući i preispitujući prirodu fotografskog i filmskog medija - svjedoče o svojevrsnom Zeitgeistu, prisutnom na teritoriju čitave Europe, kao i o međusobnim utjecajima te razmjeni ideja, znanja i informacija. Organizacija ove izložbe pridonijet će se širenju vidljivosti i znanja o hrvatskoj umjetničkoj produkciji spomenutoga razdoblja, kao i intenziviranju, dopunjavanju i poticanju kontinuiteta razmjene informacija s publikom, kustosima, umjetnicima, teoretičarima, istraživačima. Izložbu je pripremio kustoski tim sastavljen od povjesničarki umjetnosti Sandre Križić Roban, Lane Lovrenčić i Jelene Pašić.

Izložbeni prostor nalazi se u povijesnom središtu Varšave, u znamenitoj ulici Foksal koja ima važno mjesto u kulturno-povijesnom kontekstu suvremene umjetnosti Poljske. Sam Arton jedna je od najvažnijih fondacija na području Poljske koja kontinuirano istražuje suvremenu poljsku i međunarodnu umjetničku praksu, osobito konceptualnu i novomedijsku umjetnost; surađuje s vodećim poljskim muzejima i galerijama, ali i s nizom privatnih arhiva samih umjetnika i njihovih nasljednika, s kojima ostvaruje znatne rezultate kako na izložbenom planu tako i u publicistici. Osim kustoskim radom i objavljivanjem, voditeljica Artona Marika Kuźmicz predaje kao profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti u Varšavi, a ostvarila je i brojne inozemne suradnje.

Ovom izložbom Ured za fotografiju pridonosi programu kojim se obilježava hrvatsko predsjedanje Vijećem EU, a koji je zbog pandemije bio odgođen. Izložba je financirana sredstvima Ministarstva kulture i medija, do 12. siječnja otvorena je online, a od 12. siječnja do 5. ožujka moći će se pogledati i uživo u Fondaciji Arton. N.Vek.