Riječka kruna od lovora

SUVENIR INSPIRIRAN ARTEFAKTOM PRONAĐENIM NA LOKACIJI TARSATIČKOG PRINCIPIJA U STAROM GRADU NASTAO JE ZANIMLJIVOM SINERGIJOM STRUKA I TEHNOLOGIJA 

List biljke, simbola Mediterana, kojim su Rimljani ukrašavali kipove, danas postaje novi riječki suvenir

Rijeka je u četvrtak dobila Arheološki park – u Starom gradu na trgu Jurja Klovića javnosti je predstavljena uređena lokacija tarsatičkog principija, kasnoantičkog vojnog zapovjedništva iz 3. stoljeća. Na tom je lokalitetu pronađen i brončani listić za kojeg se pretpostavlja da je bio dio brončanog lovorovog vijenca koji su se u tom periodu običavali postavljati na kipove. Upravo je taj listić bio inspiracija za realizaciju novog riječkog suvenira, koji bi mogao stati »rame uz rame« s popularnim morčićem i torpedom. A novi riječki suvenir nastao je zanimljivom sinergijom različitih tehnologija i plod je suradnje ravnateljice gradske Direkcije za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara Nikoline Radić Štivić, Dražena Vitolovića, nositelja kolegija Keramika na kiparstvu APURI i mladog riječkog znanstvenika Svena Maričića, jednog od pionira korištenja tehnologije 3D printanja u Hrvatskoj.
    – Rijeka je uređenjem Arheološkog parka tarsatičkog principija pokazala jedan važan dio svoje povijesti koji je na žalost spletom okolnosti dugo bio skriven od očiju javnosti. Zapravo, tako je i počela priča o pokušaju stvaranja novog riječkog suvenira. On je početak nove faze bavljenja Rijeke tim razdobljem svoje povijesti, na način njene popularizacije i šire prezentacije kako bi se ona približila što širem krugu građana Rijeke i njihovih dragih gostiju, kazuje nam Nikolina Radić Štivić.

Originalan i autentičan

Rijeka će tako uskoro dobiti originalan i autentičan suvenir čija je izrada temeljena na kombiniranom korištenju suvremenih 3D tehnologija i klasičnih postupaka izvedbe u keramici. Od samih početaka, ona je plod suradnje znanstvenika Svena Maričića s umjetnikom Draženom Vitolovićem s APURI koji je sudjelovao u projektu od ideje do proizvoda.
    – Sinergijski učinak suradnje očitovao se najbolje u činjenici da je cijela priča bila posložena kao CSI. U proteklih nekoliko mjeseci artefakt je skeniran na CT skeneru, zatim je napravljen matematički model, slijedila je dorada na računalu jer zbog specifičnosti nalaza nismo ga htjeli izlagati predugom zračenju. Napravljena je priprema za probni 3D ispis, te još nekoliko verzija kalupa. Dražen Vitolović počeo je s izradom prvih kalupa i testova za produkciju koju je u potpunosti preuzeo na sebe. U konačnici postupak nije bio jednostavan i iziskivao je dosta računalnog i jednim velikim dijelom umjetničkog rada. Svaku od faza dokumentirao je fotograf Dražen Šokčević, objasnio je Sven Maričić.
    A zašto su odlučili baš taj lovorov listić iz 3. stoljeća pretvoriti u autentičan i originalan suvenir?
    – Tijekom provedbe arheološkog istraživanja 2007. godine kolege arheolozi pronašli su velik broj pokretnih nalaza koji su različiti ostaci iz vremena nastanka tarsatičkog principija, kao naravno i iz perioda njegovog postojanja kroz dva stoljeća koja su slijedila do njegovog rušenja u 5. stoljeću. Naravno, osim nalaza iz antičkog perioda pronađeni su i mnogi nalazi koji svjedoče o kontinuitetu razvoja i života riječkog Staroga grada kroz stoljeća koja su uslijedila. Međutim, kako ovdje primarno govorimo, a u sklopu ovog projekta primarno smo se i bavili valorizacijom i prezentacijom antičkog sloja riječke povijesti, tako je zapravo i antički motiv, kao motiv koji do sada u percepciji šire javnosti nije bio prisutan, odabran kao tema na čijoj popularizaciji treba raditi, kazala je Nikolina Radić Štivić i dodala:
   
Inspiracija, asocijacija

– Među bogatstvom antičkih nalaza kao prvi u nizu motiva koji su tema nastavka ove započete suradnje s dr. sc. Svenom Maričićem i timom, odabran je lovorov list prvenstveno radi njegove ljepote forme, njegove izrade... U lovor je upisana ljepota, simbolika Mediterana, prva asocijacija topline Mediterana, lovor je simbol svih osjeta – vizualno skladna forma, čvrst u teksturi i na dodir, lijepog mirisa, a u kuhinji i okusa, a ako je suh i lijepo šuška. Lovorov list je idealan element za umjetnika, dizajnera nepresušni izvor inspiracija, asocijacija, zaključuje Radić Štivić.
    Baveći se tom mišlju i znajući da će doći trenutak kada će Arheološki park biti uređen, tarsatički principij u svojoj veličini impozantnih nalaza biti prezentiran, osjećali su da to zapravo postaje početak u kojem ta tema treba početi živjeti i na drugačije načine.
    – I tako smo došli na ideju da se motivi vezani za taj period riječke povijesti na drugačiji način, način blizak današnjem čovjeku i vremenu pokažu i počnu primjenjivati u novim formama. A u realizaciji i koordinaciji ovakvih projekata je uloga arhitekta da spoji sve struke, ne samo inženjere nego i umjetnike, dizajnere, povjesničare i političare... I tako vodeći se time uspjeli smo sve to spajajući spojiti i nove tehnologije s klasičnim tehnologijama, kaže pak Sven Maričić.
   
Nova znanja

Na pitanje kako to izgleda spojiti zapravo nešto što se donedavno činilo nemoguće – povijest i suvremenu tehnologiju, Maričić naglašava kako su trendovi u digitalizaciji i očuvanju kulturne baštine, isto kao i u umjetnosti, pokazali da danas možemo u dobroj mjeri napraviti kvalitetan proizvod temeljen na povijesnim artefaktima.
    – I u ovom, možemo reći projektu, susrela su se dva pristupa bez kojih bi bilo gotovo nemoguće napraviti model. To je uvjetno rečeno digitalni pristup gdje je napravljena idejna skica, računalni model, priprema za 3D print te analiza geometrije i drugi – klasični pristup koji se nadovezao na nove tehnologije i u kojem smo uspjeli u keramici kao arhaičnom materijalu dobiti gotovo sve što smo planirali. Iz jednog šireg konteksta možemo reći da tijekom svih povijesnih razdoblja znanost nam je omogućavala da neke stvari napravimo boljima, radom na ovom projektu usvojili smo puno novih znanja ali i uvidjeli neka rješenja za buduće projekte sličnog tipa. Jedna od najvrednijih stvari, osim dakako samog listića, je iskustvo i znanje dobiveno tijekom izrade, kaže Maričić.
    A je li u pitanju u potpunosti riječki proizvod?
    – Autentični riječki s europskim potpisom! Prof. Damir Miletić dao je veliku podršku od samog početka projekta u području CT skeniranja. Zatim kolega Dražen Vitolović, nositelj kolegija Keramika na kiparstvu APURI, koji je svojim znanjem iz područja vizualnih umjetnosti dao projektu sasvim novu dimenziju, te suradnici iz Transilvanije posebno dr. sc. Razvan Pacurar koji je isprintao prvi kalup na SLS 3D printu. Riječ je o profesionalnom printeru čija je cijena vrtoglava – stoji oko 300 tisuća dolara, objašnjava Maričić.
    Na pitanje koji su bili najveći izazovi projekta, Maričić smatra da je najveći izazov svakako bilo pitanje mogu li to napraviti na način na koji su to i zamislili.
    – U stvari ne možemo, možemo još bolje i kreativnije. I to je velika prednost ovog projekta koji je jednim dijelom imao i istraživački karakter. Raditi s jednim povijesnim artefaktom imalo je svoju težinu. Upravo taj spoj modernog i klasičnog pristupa gdje se od svake strane uzima najbolje na kraju daje jedan poseban štih.
   
Među prvima u svijetu

Važno je napomenuti da finalni proizvod nije printan već dobiven klasičnim tehnikama kiparskih multiplikata, nadodaje Vitolović, koji je i inače u svom umjetničkom radu koristio spoj novih tehnologija s onim tradicionalnim.
    – Printati se može jako puno stvari, 3D print je jako zahvalna stvar. No, u ovom projektu naglasak je na suradnji i primjeni modernih i klasičnih tehnika i tehnologija. Što se tiče samih printera, danas se već uvelike radi na printerima koji će proizvoditi i pripremati hranu. Odlučili smo se za klasičan pristup kod finalnog proizvoda jer on mu daje osobnost, a i sam izbor keramike kao materijala povezan je s Rimom. Kombinacija novih i starih tehnologija kako u znanosti, tako i u umjetnosti, kreativno je područje kojeiziskuje daljnja istraživanja, kaže Vitolović, dok Maričić naglašava kako nema posebnog recepta kako se realiziraju ovakve stvari.
    – Ovo se dogodilo na jedan zaista poseban način. Suradnja s ovako renomiranim stručnjacima bilo je jedno fantastično iskustvo. S obzirom na to da sam trenutačno na poziciji voditelja laboratorija, dobro su došle vještine iz područja organizacije i dogovaranja sa suradnicima. U raznim fazama imali smo različita pitanja i poglede na rješenja, no u konačnici sve te ideje i sve te naše kreativnosti dale su ovako zanimljiv novi riječki proizvod. Ponosan sam na činjenicu da smo u relativno kratkom roku napravili ovu prvu seriju od 200 komada, ističe Maričić, a na pitanje je li ovo prvi put da se na ovaj način realizira neki suvenir, odgovara:
    – Svakako nije prvi, ali je među prvima.




Riječka kulturna baština ima jako veliki potencijal
   
    Hoće li stati samo na brončanom listiću? Ili ima još nekih ideja?
    – Ideje naviru, nakon predstavljanja listića javnosti javilo nam se dosta ljudi s idejama za suradnjom i naravno da ćemo u tom smjeru dalje nastaviti. Za sam list sada postoje različite ideje koje vam još ne smijemo otkriti je se možda ne ostvare uspješno, kao što smo i ovu cijelu priču protekla četiri mjeseca držali u maloj tajnosti bojeći se kako će nam sve to na kraju izgledati. Ali, naravno da ćemo vam reći da postoji još nekoliko motiva koji će zasigurno biti predmet obrade kako s ovog lokaliteta tako i s drugog za Rijeku važnog arheološkog lokaliteta Pul Vele crikve. Cilj je traženje kreativnih ideja, povezivanje struke, brendiranje, podizanje kvalitete u sve konkurentnijem svijetu ideja, veza s turizmom i ekonomijom. Kreativna industrija podrazumijeva sektor sa značajnim potencijalom rasta koji povezuje kulturu, kreativnost i gospodarstvo, a riječka kulturna baština ima jako veliki potencijal. Srećom Rijeka ima ljude koji mogu voditi i realizirati kvalitetne projekte i u tom smjeru treba razviti i dati priliku kreativnim ljudima da se dokažu. U današnjem odsječku vremena u kojem živimo prioritet bi bilo osvijestiti mogućnost da ljudi sami kreiraju svoja radna mjesta. To je s jedne strane težak izbor posebno u našem kontekstu gdje naš problem uvijek rješava netko drugi bez osjećaja odgovornosti ali i moralne obveze prema društvu, no s druge strane životna šansa za rast, uspjeh i razvoj je velika i nju treba ostvariti, zaključuju Nikolina Radić Štivić, Sven Maričić i Dražen Vitolović.