Delegacija Republike Hrvatske sudjelovala je na konferenciji ministara odgovornih za medije i informacijsko društvo zemalja članica Vijeća Europe u Beogradu, 7. i 8. studenog 2013. godine.
Dvodnevnu konferenciju predstavnika ministara kulture i komunikacija 47 zemalja članica Vijeća Europe otvorili su njegov glavni tajnik Thorbjørn Jagland i predsjednik Vlade Republike Srbije Ivica Dačić. Rad pod predsjedanjem srpskog ministra kulture i informiranja Ivana Tasovca sastojao se od četiri ministarske debate, posvećene pristupu internetu i temeljnim ljudskim pravima, aktualnim prijetnjama novinarstvu, pluralizmu u novom medijskom “ekosistemu” i online-govoru mržnje. Zaključci beogradskih rasprava izraženi su Političkom deklaracijom i trima Rezolucijama kojima su delegacije pozvale Vijeće Europe na odlučnije korake u očuvanju slobode interneta, centralne demokratske uloge medija u digitalnom dobu i sigurnosti novinara.
Od malog akademskog projekta kompjuterske mreže u javnom vlasništvu koju je američko Ministarstvo obrane započelo financirati 1969. godine, internet se razvio u “informacijsku superautocestu” koja je iz temelja izmijenila osobnu i globalnu komunikaciju. Otprilike u vrijeme kad je Tim Berners-Lee sa suradnicima u ženevskom laboratoriju CERN razvio prvu aplikaciju za razmjenu informacija, nazvanu World Wide Web, 1991. godine internet je tiho stigao i u Hrvatsku. Ministarstvo znanosti i tehnlogije započelo je projekt Hrvatske akademske istraživačke mreže (CARNet) koja je uskoro postala administratorom svog sadržaja iza adresa koje završavaju na “.hr”. Tako je CARNet postao prvim domaćim pružateljem internetskih usluga, povezujući ne samo akademske institucije, nego i građane, i to potpuno besplatno. Bilo kako bilo, internetska komunikacija je još neko vrijeme ostala privilegijom nekolicine kompjuterskih “štrebera” koji su se osjećali izravno povezanima sa Ženevom i idealima javnog dobra masivnog znanja koje je uskoro trebalo postati besplatno dostupno baš svima. Bilo je to vrijeme kad se “internet” pisao s velikim ”I” i smatrao snagom koja će svijet trajno promijeniti nabolje. Sa svim znanjem i informacijama na dohvat kompjuterskog miša, internet je trebao pomladiti novinarstvo koje je jedva držalo korak s potrebama demokracije, značajno unaprijediti razumijevanje i suradnju između kultura, kao i pokrenuti “novu ekonomiju znanja” bez ulaznih barijera za male, takozvane nove igrače. Medijskim oligopolima se predviđao skori raspad širom mreže nezavisnih informativnih portala i različitih mišljenja blogera koji moćnicima bilo koje vrste ne bi ostavili mjesto za skrivanje. Pluralizam medijskog vlasništva, formi i sadržaja trebao je odražavati toliku množinu informiranih političkih stajališta, da se činilo kako će i razvitak politika za njegovo poticanje uskoro postati nepotrebnim.
U kolikoj će se mjeri takva proročanstva internetskih optimista ostvariti, ostaje za vidjeti. Bilo kako bilo, forum Vijeća Europe posvećen razvijanju zajedničkih standarda i politika u području javnih komunikacija svjestan je da uspon interneta, uz velike potencijale, sa sobom nosi i mnogobrojne izazove. One se ne sastoje samo od ustrajnih pojava represije pojedinih režima prema novinarima, nego i od ne više toliko novih, koliko ozbiljnih prijetnji koje novinarstvu predstavljaju dubinske ekonomske promjene medijske industrije i tržišta sve manje sposobnih udovoljiti potrebama financiranja novinarskog rada. Činjenica da je nova internetska ekonomija zasad stvorila korporacijske gigante poput Googlea i internetskih provajdera u poziciji da na “naplatnim kućicama” informacijske superautoceste ostvaruju prihode koji malo doprinose pluralizmu, raznovrsnosti i kvaliteti javnog informiranja nameće potrebu demokratskim zajednicama da osmisle nove i efikasne instrumente sprečavanja neželjene koncentracije medijskog vlasništva, neovlaštenog prikupljanja privatnih podataka te narušavanja slobode pristupa sadržajima kao i rastućem govoru mržnje na internetu.
Tim i mnogobrojnim drugim aspektima komunikacijske politike bila su posvećena izlaganja delegacija država članica na četiri ministarska okrugla stola beogradske konferencije, dok su se paralelno održavale rasprave predstavnika različitih strukovnih i poslovnih udruženja, znanstvenika i, kako se to obično kaže, ostalih “stakeholdera”. Hrvatska delegacija, sastavljena od službenika Ministarstva kulture Lele Vujanić, Borisa Postnikova i Milana F. Živkovića održala je izlaganja o govoru mržnje na internetu i aktualnim prijetnjama novinarstvu, aktivno sudjelujući u drugim raspravama. Upozorili smo na ekonomske aspekte uspona interneta u pogledu prekarizacije novinarskog rada, naglašavajući da su “odnosi na radnom mjestu centralni za opstanak javnog interesa u medijima. U doba politika štednje koje se poklapa s komercijalizacijom novinarstva, na demokratskoj državi je odgovornost da promovira novinarstvo kao javno dobro, uvodeći mjere zaštite i poticanja kvalitetnog novinarskog zaposlenja.”
Svjesni da je teško otvoriti internetsku stranicu dnevnih novina na hrvatskom jeziku na dnu koje se neće pojaviti anonimni komentari zasićeni govorom mržnje spram manjinskog spolnog, etničkog ili nekog drugog identiteta., izrazili smo zabrinutost činjenicom da se veći dio rasprave fokusirao na pravne, etičke i filozofske aspekte rastućih komunikacijskih podjela koje, čini se, sve efikasnije potiču socijalne podjele, neprijateljstva i nasilje. Obrazovne i zagovaračke strategije prevencije govora mržnje na internetu nipošto ne isključuju potrebu usavršavanja efikasnog regulacijskog okvira. On, naravno, treba uspostaviti pravednu ravnotežu između prava slobode govora i građanskih i političkih prava drugih, onemogućiti zloupotrebe i izvankonstitucionalne ekstarapolacije, ali i spriječiti regulacijski monopol bilo koga, vodeći računa da opravdani zahtjev da vlada ne treba sprečavati slobodan protok ideja nije opravdanje drugima da to čine: “Ozbiljnu zabrinutost za slobodu govora ne bi trebalo tumačiti kao zahtjev da demokratska država ne treba imati moć da zaštiti tu slobodu. Kao i u slučaju fašizma, te mračne inspiracije svih internetskih hejtera, iza svakog govora mržnje obično, nažalost, stoji mržnja, dok iza većine mržnji - kao i slučaju povijesnog fašizma - stoji ekonomska nejednakost, nerazdvojna od komunikacijske nejednakosti.”
Dok je delegacija Velike Britanije izrazila primjedbu na formulacija članka Rezolucije ministara o internetskoj slobodi koji poziva na ispitivanje “prikupljanja velikih količina osobnih elektronskih podataka od strane sigurnosnih agencija”, hrvatska delegacija se ogradila od mogućeg favoriziranja medijske “samoregulacije” u dijelu usvojene Ministarske deklaracije. “Zabrinuti smo,” glasila je naša intervencija, podržana od strane Francuske, “da je samoregulacija samo drugo ime za ekskluzivnu kontrolu medija od strane medijskog oligopola. Mala grupa vlasnika medija mnogo puta je dokazala da teško može biti efikasna u pogledu zaštite slobode izraza, ali i da vlastite interese može zaštititi veoma efikasno.” Dokumente konferencije i mnoštvo relevantnog materijala o aktualnom stanju rasprave o komunikacijskoj politici u forumima Vijeća Europe možete pronaći
ovdje.
Najave
