Novi list - Putena Bogorodica vraća se u samostan

Putena Bogorodica vraća se u samostan

FOTO: NOVI LIST

Slika koja je prije 20 godina bila odnesena u Split na restauraciju, pa ukradena iz nekadašnjeg Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, da bi bila pronađena u veljači ove godine, danas bi se – potpuno restaurirana – trebala vratiti u samostan Uznesenja Blažene Djevice Marije časnih sestara benediktinki u gradu Krku

U samostan Uznesenja Blažene Djevice Marije časnih sestara benediktinki u gradu Krku danas bi trebala biti vraćena umjetnička slika »Bogorodica s djetetom« nepoznatog autora iz 16. stoljeća. Slika neprocjenjive vrijednosti, koju neki pripisuju majstoru slikarske škole Leonarda da Vincija, ukradena je iz nekadašnjeg Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Splitu prije 20 godina, a pronađena je u veljači ove godine kod 42-godišnjaka sa splitskog područja.

Slika je dugo bila na vrhu MUP-ova popisa otuđenih i nestalih umjetnina, a policija ju je pronašla dva desetljeća nakon krađe koja se zbila u noći između 29. i 30. prosinca 1993. godine. Identitet kradljivca nije objavljen, kao ni detalji pronalaska, no očito je da je lopov u međuvremenu nije uspio prodati, a srećom nije ni bitnije oštećena.

U trenutku krađe slika se nalazila u prostorijama radionice Regionalnog zavoda u Splitu u franjevačkom samostanu sv. Ante u Poljudu gdje je restaurator Slavko Alač izveo restauratorski zahvat na slici i ukrasnom okviru. No zahvati na slici i okviru zbog krađe nisu bili do kraja završeni.  

Riječ je o slici veličine 94 x 133 centimetra, a u Split su je na restauraciju poslale časne sestre iz Benediktinskog samostana na Krku koje su sve godine molile za njezin povratak. Zbog čuvanja u lošim uvjetima slika je nakon pronalska ponovno upućena na restauraciju. Sve vrijeme bila je smotana u svitak, a zbog opasnosti da popuca, odmatanje je zahtijevalo poseban postupak koji je, uz forenzičnu obradu, obavljen u centru »Ivan Vučetić« u Zagrebu.

 

Netipična slika

U travnju ove godine umjetnina je predana splitskom odjelu Hrvatskog restauratorskog odjela gdje je voditelj Odjela, konzervator-restaurator Branko Pavazza, napravio novu restauraciju. Slika će na Krk biti vraćena na privremenom ukrasnom okviru, a tijekom iduće godine trebala bi biti dovršena i restauracija izvornog okvira.

I prvu i sadašnju restauraciju financiralo je Ministarstvo kulture, a konzervatorski nadzor nad restauracijom od kada je slika nađena, zajedno vode konzervatorice Vanja Kovačić iz Konzervatorskog odjela u Splitu te Gordana Sobota Matejčić, pročelnica riječkog Konzervatorskog odjela. Riječkoj je pročelnici nađena umjetnina dobro poznata, jer završava doktorat o renesansnom slikarstvu na sjevernojadranskim otocima, a uoči povratka slike o njoj nam je kazala:

– Sliku je krčkim benediktinkama darovala Bettina Contarini u 17. stoljeću, kao oltarnu sliku, ali je naslikana u 16. stoljeću. Ne znamo autora, ali je očito riječ o majstoru koji poznaje venecijanski kolorit i firentinsku tipologiju. Obitelj Contarini pripada vrhu venecijanskog plemstva, a kako je Krk u to vrijeme pod izravnom mletačkom upravom, nije isključeno da je donatorica na Krku neko vrijeme i živjela.

Slika je veoma intimna i kao takva netipična za oltarne slike, pa možemo pretpostaviti da je izvorno krasila interijer neke palače Contarinijevih i bila namijenjena privatnoj pobožnosti – kaže Gordana Sobota Matejčić, koja je podatke o donaciji umjetnine pronašla u Vizitaciji Krčkog biskupa Jurja Jurića iz 1659. godine koja se čuva u arhivu Krčke biskupije.

Iz njegova se opisa saznaje da se slika nalazila na oltaru Marijina Pohođenja Elizabeti kojega je Bettina Contarini podigla i opremila svim potrebnim liturgijskim predmetima. Slika je detaljno opisana, kao i njezin rezbareni pozlaćeni okvir, a spominju se i svileni antependij, kamena menza, dva anđela s bakljama, svileni jastučići...

 

Molitva za Bettinu

Slika punoga naziva »Bogorodica s Djetetom, malim sv. Ivanom Krstiteljem, anđelom i sv. Jurjem« na oltaru je najvjerojatnije stajala do 18. stoljeća, a početkom 20. stoljeća već je izvan kulta, pospremljena na kor crkve s kojeg je i otišla i na restauraciju. Nakon povratka bit će pohranjena u samostanski depo, no Gordana Sobota Matejčić smatra kako bi najbolje bilo vratiti je u crkvu, ali uz uvjet da se crkvi, koja je u međuvremenu obnovljena, osiguraju i odgovarajući sigurnosni uvjeti.

– Crkva i njena stabilna atmosfera, bez velikih i naglih izmjena temperature i vlažnosti, prirodni su višestoljetni ambijent u kojem se slika nalazila. Također, ne smije se zaboraviti da je Bettina Contarini svojom donacijom, legatom, zauvijek obavezala krčke benediktinke da se upravo pred ovom slikom, u crkvi, mole za nju. I ne samo one, već svi posjetitelji, svi vjernici, da i dio njihove molitve ide za spas njene duše. To i jest bila njena prvotna namjera.

Kada smo već dobili ovakvo blago na uživanje, red je da se želja poštuje – smatra pročelnica riječkog Konzervatorskog odjela koja povratak slike opisuje i kao veliko olakšanje za konzervatore.

– Drago nam je da je slika vraćena i svi osjećamo ogromno olakšanje, jer smo nosili svojevrsnu stigmu njenog nestanka, bez obzira što je većina nas u vrijeme kada je nestala još bila na fakultetima. No briga traje i dalje, konzervatorska briga da je sačuvamo neoštećenu i predamo sljedećoj generaciji, ističe Gordana Sobota Matejčić.

 

Sadržaj intimnog ozračja

U prvome planu slike, u središnjoj vertikalnoj osi, sjedi Bogorodica s Djetetom u krilu. Dijete je nago, obavijeno tek prozirnom koprenom, posjednuto na mekom svilenom jastuku na majčinoj desnoj nozi. Oboje, prisnim i nježnim gestama ukazuju na prikaz trenutka netom prekinutog dojenja. Uz njih, s desne strane stoji sv. Juraj, okrenut leđima i glave u tričetvrt profilu, a s lijeva je zbijena mala grupa dječjih likova anđela, sv. Ivana Krstitelja i janjeta. Prizor je smješten pred zeleni zastor, koji razgrnut u lijevom uglu otvara pogled na prozor i pejzaž s antičkim ruševinama i plavetnim nebom prepunim sumornih oblaka. Uz sv. Jurja, u prednjem donjem desnom uglu nazire se glava zmaja. Zgusnuta kompozicija krupnih dvotrećinskih likova izvučenih u prednji plan, sugestija interijera, toplo meko svjetlo koje dopire s lijeva, a i sam motiv dojenja, promatrača uvode u intimno ozračje.
 
Kada se promatra sam tip slike, brojne analogije mogu se pronaći u djelima firentinskih radionica iz sredine 16. stoljeća, posebice kod majstora vrlo razgranate radionice Michelea Tosinija di Ghirlandaija, no svjetlucavi topli kolorit i mekoća obrisa navode da je riječ o slikaru koji dobro poznaje venecijanski način rada. Doista zanimljivo. Stoga, do daljnjeg, najispravnije je reći da je slika djelo nepoznatog majstora 16. stoljeća – kaže Gordana Sobota Matejčić.