O POZADINI SUKOBA S MILANOM BANDIĆEM OKO HNK-A I STANJU U HNS-U ZA OBZOR GOVORI MINISTRICA KULTURE
Ana Lederer je imala 8 godina vremena i nije napravila ništa
Foto: Robert Anić/PIXSELL
Posljednjih dana kadroviranje u HNK preraslo je u prvorazredni nacionalni problem, a razmijenjene su teške riječi na relaciji Ministarstva kulture i Grada Zagreba. Nitko ne štedi nikoga, ali i nitko ne odustaje od svojih stavova i kandidata. Drama u HNK svakako nije gotova, a za ministricu kulture Andreu Zlatar Violić ovo je samo nastavak nimalo lake godine.
Ovih ste dana na udaru zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića koji vam zamjera da radite cirkus od HNK, a Ana Lederer tvrdi da ste dio skupine koja širi strah i donosi "lex Lederer". Što je zapravo pozadina sukoba oko HNK?
Pravi razlog je u tome što zakon koji sada postoji, a koji je na snazi od 2006., nije funkcionalan i nije dorečen. On funkcionira jedino ako se gradonačelnik i ministar slože oko zajedničkog kandidata i ne daje nikakvo rješenje u slučaju da se njih dvoje ne slože. Problem je u tome što u području javnoga života i politike ne možete zakonom prisiliti dvoje ljudi da se slože i mora postojali pravno rješenje da se iz te situacije izađe. Kako ono ne postoji, izgubili smo više od godinu dana na natječaje i uzaludne razgovore o zajedničkome kandidatu za v.d. intendanta HNK. Zbog toga smo preko Vlade uputili Saboru prijedlog Zakona o kazalištu premu kojemu, u slučaju nedogovora između gradonačelnika i ministra kulture, ministar kulture upućuje prijedlog kandidata za v. d. intendanta na imenovanje i razrješenje Vladi. Ono što je dobro je to da taj zakon pretpostavlja mogućnost dogovora, ali i daje pravnu mogućnost izlaza iz situacije ako dogovora nema.
Druga strana, Grad, smatra da je logično i najbolje rješenje da se u prijelaznom razdoblju, do raspisivanja novog natječaja za intendanta, ostavi na tom mjestu kao v.d. osoba koja je upoznata s radom kuće i da nema potrebe za to kratko vrijeme dovoditi novog čovjeka. Zašto je vama to neprihvatljivo?
Prema našem mišljenju u Ministarstvu kulture, analizirajući dva mandata Ane Lederer, ona u osam godina nije ni počela rješavati nijedno od gorućih pitanja samog ustroja HNK, iako je to najavila u svojim programima. Ako to nije napravila u osam godina, nema temelja na kojem bismo joj povjerili treći mandat. Problemi u HNK su vrlo jasni, to je pitanje druge scene, koja se najčešće veže uz dramu, što se financijski moglo izvesti. Zatim je tu pitanje načina zapošljavanja prvaka, posebno u baletu i njihove eventualne prekvalifikacije. Naime, činjenica je da su neki umjetnici u statusu zaposlenih, a nemaju više mogućnost umjetnički se realizirati i za njih treba naći rješenje. Treće je što HNK na žalost nije kao kazalište međunarodno pozicionirano, nije u osam godina napravljena nijedna ozbiljna koprodukcija, nije na karti značajnijih europskih festivala. Smatramo da je osam godina bilo dovoljno da se sve to realizira, tim više što je prvo razdoblje financijski bilo pogodnije nego danas te su i Grad i država mogli izdvojiti sredstva za drugu scenu. Ne želim otvarali priču o velikoj zgradi opere, iako bih prigovorila i Gradu i bivšoj ministarskoj opciji da nisu krenuli bar s planovima i projektiranjem.
Trenutačno izgleda da se problem HNK ne može riješiti.
U ovome trenutku rješenje je u rukama Sabora. S obzirom da je u četvrtak prošao prijedlog Zakona o kazalištu koji sada ulazi u saborsku proceduru, a koja bi prema našim pretpostavkama trebala bili gotova u roku od dva tjedna. Nadam se da ćemo se u prvim danima listopada ili dogovorili ili, ne bude li dogovora, imati priliku na relaciji Ministarstvo – Vlada imenovati v.d. intendanta i ući u proceduru raspisivanja natječaja. Kada je riječ o našim kandidatima, nismo uvodili nove ljude. Predložili smo Sanju Ivić koja je dosad bila ravnateljica Drame i Svebora Sečaka iz baletnog ansambla. Moram naglasiti i to da temeljem kolektivnog ugovora ne postoji mogućnost da osoba koja nije u radnom odnosu bude izabrana za v.d. intendanta. S pravne strane, dakle, Lederer se može kandidirati za intendanta. ali ne i za vršitelja dužnosti jer joj je ugovor istekao 1. rujna.
Kako objašnjavate inzistiranje Grada na jedinom mogućem kandidatu za v.d. intendanta?
Nažalost, cijela priča o glavnoj temi, a to je budućnost, pozicioniranje i razvoj HNK-a zasjenjena je pitanjem suglasnosti ili nesuglasnosti oko jedne osobe. Ne mogu ulaziti u razloge zašto Bandić smatra da je Lederer jedini mogući ili najbolji kandidat za to mjesto. Prije bih rekla da se kod njega radi o političkom ponašanju gdje njegova uvijek mora biti zadnja i gdje on ne želi popustiti.
Bandić vam zamjera i da kadrovirate po stranačkom i prijateljskom ključu?
To je dosta čudna optužba budući da nismo nikoga smijenili po tome ključu. Nekima su naprosto istekli mandati. Ono što je sigurno je da se bira prema određenim smjerovima kulturne politike i prema onome što vidimo kao ciljeve. A što se tiče poznanstava, i gospođu Lederer poznajem godinama, u nekom se trenutku to moglo zvali i prijateljstvom, poznanstvom svakako. U ovom sektoru radim dulje od trideset godina. Na žalost, mala smo sredina i naročito u Zagrebu poznajete sve.
Vrlo glasna u kritikama je i zamjenica gradonačelnika Vesna Kusin koja tvrdi da ste je nepravedno smijenili s mjesta ravnateljice Klovićevih dvora. Radi li se sada i o osobnom obračunu s vama?
Mislim da ne u slučaju HNK. Ono što će me zanimati i što ću pratiti, odnosi se na Klovićeve dvore budući da je Kusin jedna od novih članica Upravnoga vijeća - hoće li se u pogledu planova i budućnosti i programa Klovićevih dvora u narednom razdoblju ponašati kao netko tko želi naknadno realizirali neke svoje planove ili će podupirati, ako joj to bude prihvatljivo, one planove koje predlaže sadašnji kolegij pod vodstvom ravnateljice Marine Viculin. Moram naglasiti da Vesna Kusin nije smijenjena već joj je istekao mandat te je bio raspisan natječaj. S njom smo razgovarali o tome da ide u drugu instituciju, što nije prihvatila. Inače sam skeptična prema kadroviranju u zagrebačkim kulturnim ustanovama, a posebno kazališnim, gdje je u jednome trenutku većina ravnatelja bila u četvrtom ili petom mandatu, više od dvadeset godina. Bez obzira na sve sposobnosti koje ti ravnatelji imaju, potrebno je otvarati prostor ljudima koji nose drukčija iskustva, druge perspektive. Jer, osim što se u suprotnom gube čitave generacije ljudi koji nisu imali priliku, stvaraju se i nepotrebne napetosti jer nema prirodnoga slijeda.
Kad je riječ o Klovićevim dvorima mnogo je novca potrošeno na izložbu Picassa, ali još uvijek javnost ne zna financijske rezultate jednog od najvećih kulturnih projekata ove godine. Je li se na koncu izložba isplatila?
Prema podacima koje imamo, prihod od ulaznicu nadmašio je u određenom postotku planirana sredstva. Pitanje je naravno jesu li svi, koji su se obvezali, uplatili svoja sredstva. Vrlo se dobro sjećam da je gradonačelnik Bandić na konferenciji rekao da će financirati izložbu pola pola. S obzirom da je Ministarstvo svoju svotu definiralo i u potpunosti isplatilo očekujem da će se i svi drugi koji su to javno potvrdili držati dogovora.
Pravu buru u medijskim kućama izazvao je prijedlog smanjenja PDV-a za novine koje objavljuju autorske tekstove u opsegu ud najmanje 25.000 riječi po primjerku. Kako je uopće došlo do tog prijedloga, je li se pogodovalo samo nekim medijima i medijskim kućama?
Do tog je prijedloga došlo jer smo pokušali utvrdili u dogovoru s Ministarstvom financija kako naći objektivne kriterije. Naime, pregledavajući europsko zakonodavstvo, vidjeli smo da u nizu zemalja postoje različite stope. Bilo nam je stalo, zbog krize u kojoj se nalaze tiskani mediji, da se dnevnim novinama koje su najugroženije pomogne, kao i da očuvamo razinu novinarskog profesionalizma, zbog toga je i taj zahtjev za autorskim tekstovima. No, kao što je poznato, ta je odluku suspendirana putem Ustavnog suda. Namjera nam je u svakom slučaju bila najbolja, da se u dnevnim novinama omogući opstanak kvalitetnog novinarstva. Danas smo svjesni da urednici, novinari i vlasnici ne rade neke stvari zato što im se to čini najkvalitetnijim nego je to nešto što ih održava na tržištu. Htjeli smo tim prijedlogom izbjeći ono nešto što vrijeđa javni ugled, a što neki zovu žutilo.
Sve su veće tenzije između koalicijskih partnera Kukuriku koalicije, prije svega SDP-a i HNS-a. Hoće li koalicija izgurati do kraja?
Vjerujem da hoće, jer ne mislim da postoje prijeporna mjesta u samoj ideji kamo Hrvatska ide. No u raspravama sigurno postoji pitanje kako. Mislim da nije problem naš zajednički cilj već više usuglašavanje koji su to postupci i alati u jednom trenutku korisniji prilikom odlučivanja.
Mnogo se kalkulira da je namjera Radimira Čačića povratak u politiku nakon odsluženja zatvorske kazne. Koliko je to realno?
Ne mogu govoriti o njegovim namjerama jer nisam kontaktirala s njim. Moje je mišljenje da se HNS, a to najave sadašnjega vodstva kažu vrlo eksplicitno, mora postaviti čvrsto oko jedne jezgre. Sada se radi na formiranju grupe mladih ljudi koji bi do sljedećih izbora trebali biti nova politička generacija HNS-a. U tom smislu, kako je godinama javna primjedba na HNS bila da ga vodi samo dvoje ljudi na vrhu, upravo je ta transformacija nešto što mora biti razvojni potencijal stranke. U svakom normalnom stranačkom funkcioniranju, naravno da svatko može naći svoje mjesto, ali da se HNS želi razvijati prema svome pluralnome modelu funkcioniranja, a ne autoritarnom, to je sasvim jasno.
Niste imali laku godinu, bilo je i afera vezanih uz vas osobno, poput Zareza ili slučaja optužbi da je vaša studentica, današnja zaposlenica i pročelnica u Ministarstvu prepisala doktorsku radnju? Jesu li vas takve situacije demoralizirale?
Naučila sam kroz svoj prethodni rad u Gradu da stvari ne doživljavam osobno i da su neke kritike nužne i da proizlaze iz političkog pozicioniranja nekih ljudi. Što se tiče
Zareza, zadovoljna sam što u obrazloženju Povjerenstva za sukob interesa jasno piše da je riječ o administrativnom previdu, a da se ja nisam ni na koji način okoristila, niti sam ikome pogodovala. Radi se o pravnoj mogućnosti sukoba interesa, a ne o njegovoj realizaciji. Jer, da se radi o realizaciji, onda bih se zabrinula za svoje etičke standarde. O ovom drugom slučaju koji spominjete, rekla bih da je više riječ o podudarnosti same strukture dviju radnji, a ne da se radi o prepisivanju ili plagijatu. No o tome će odlučiti nadležno povjerenstvo.
ROMINA PERITZ
VEČERNJI LIST, 19.09.2013.
