Dekonstrukcija hrvatske biopolitike: od ruševina Pompeja do spolnog odgoja
Koncepcija:
U hrvatskoj javnosti u posljednje se vrijeme raspravlja o pitanjima kao što su spolni odgoj, brak, odnosno istospolna zajednica ili pak granice prihvatljivog ponašanja u javnosti, naročito kad je u pitanju LGBT zajednica. Istovremeno, mediji srednje struje, neovisno o ideološkom ili korporativnom predznaku, obiluju seksualnošću koja bi nekoliko desetljeća unazad bila klasificirana u erotski magazin, a ne dnevni list. S druge strane, bili smo svjedoci slučaja kada se spot Hrvatske turističke zajednice proglasio neprimjerenim upravo zbog naglašene tjelesnosti. Godinu dana kasnije, slučaj Nives Drpić i nagrade Kiklop zamutio je granice umjetnosti i estrade, a iz kastavske kapelice Sv.Trojice, inače službenog galerijskog prostora RH, zbog golotinje su uklonjene umjetničke slike.
Kako bi najšira javnost - ali i budući nositelji političkih funkcija - mogli donijeti informiranu odluku o pitanjima koja zadiru u prava manjinskih grupa, nije dovoljna samo dnevno-politička rasprava, već i određena razina dekonstrukcije, radikalna promjena kuta gledanja na pojmove kao što su tjelesnost, brak, obitelj, odgoj, mediji, pornografija, umjetnost, a sve kako bi odnosi moći u društvu kojih nismo svjesni, ili ih uzimamo zdravo za gotovo, postali vidljivi.
Kroz obradu primjera iz hrvatske popularne kulture i medija, a uz navođenje suvremenih teorijskih pristupa te povijesnog konteksta, nastojat ću pokazati kako pojmovi kao što su opscenost, pornografija, pa čak i umjetnost reflektiraju odnose moći u društvu, odnosno odražavaju potrebu države da klasificira, registrira i kontrolira tjelesne funkcije, odnosno ljudsko tijelo kao politički čin. Iz toga pak proizlazi da je jedan od najboljih načina propitkivanja i provociranja postojećih odnosa moći upotreba tijela, što mnogi umjetnici uvelike koriste, ali i da pornografija nije predmet, već način gledanja, odnosno mišljenja.
Ciljevi
Namjera je da se onom dijelu kritičke javnosti koja još nema formirano mišljenje o navedenim temama pruži kulturološki i teorijski uvid (studenti, donositelji odluka, šira javnost). Hrvatska spada u države u kojima mladi često reproduciraju stavove roditelja. Toj se klimi pridružio niz nevladinih udruga i građanskih inicijativa koje također promoviraju određenu crno-bijelu retoriku. Hrvatska mora postati društvu u kojem će svatko, bez straha od glasne većine ili manjine, biti u stanju kritički pristupiti određenoj tematici. Primjerice, u raspravi o gore navedenim temama u većini medija ne spominje se da je spol biološka kategorija, a rod društvena kategorija, odnosno da su bolest i zdravlje društveni konstrukti.
Publika
Obraćamo se širokom krugu pripadnika srednje i bolje obrazovane populacije mlađe i srednje životne dobi. Smatramo da je intelektualniji pristup novinarstvu kakav nastojimo njegovati, a koji je spreman na ozbiljnu društvenu kritiku, nužan preduvjet konstituiranja demokratske javnosti. Unutar toga širokog kruga usredotočujemo se na pojedine ciljne skupine, poput studenata, civilnodruštvenih aktivista, pojedinih novinara / opinion makera, sveučilišnih nastavnika, političara / donosilaca odluka.
Načini ostvarenja ciljeva
Informacije će biti prikupljene pregledom arhive dnevnog tiska i drugih medija, kao i obradom odgovarajuće literature iz područja društvenih znanosti. Radi se uglavnom o slijedećim autorima: Thomas Laqueur, Michel Foucault, Zvgmunt Bauman, Lvnn Hunt, Pierre Bourdieu, Elizabeth Grosz i Chanta! Mouffe.
O utjecaju medija na mišljenja i ponašanje ljudi učinjena su mnoga istraživanja. Jedno od prvih bilo je "People's Choice" iz 1930-ih godina koje je utvrdilo da mediji uglavnom osnažuju već postojeće stavove. Ipak, novija istraživanja pokazala su da mediji mogu utjecati na javno mnijenje ili ishod izbora u smislu promjene stavova, ali indirektno, dugoročno i pod određenim društvenim uvjetima (primjerice, velike promjene - prelazak iz komunizma u kapitalizam ili ulazak u EU). Seriju članaka koje namjeravam pripremiti treba smatrati dugoročnim doprinosom promjeni javnog diskursa, a koji će se najbolje vidjeti kroz izjave i ponašanje političkih subjekata.
Recenzija stručnog povjerenstva:
Izvrsna tema i pristup koji usustavljuje dosad nespojive fenomene u medijskom prostoru, te se reflektira na njih koristeći teorijske analtičke aparate kritičke, rodne i medijske teorije.
Metodološki se ovaj projekt izdvaja od postojećih novinarskih praksi u Hrvatskoj jer pristupa transverzalno skupini fenomena koji su se u medijima prikazivali kao izdvojeni, a često i ekstremni bez propitivanja potencijalno zajedničkog ishodišta u heteronormativnoj patrijaharnoj matrici.
Projekt je precizan kako u pristupu temi tako i u izboru slučajeva i referencija na koje se oslanja, a svojom ozbiljnošću i ambicijama nadilazi standardne sadržaje web portala. Jedina potencijalna mana projekta njegova je ograničenost na jedan mjesec trajanja i četiri clanka, što se čini prekratkim i preuskim za ovako opsežan poduhvat.
Od presudne je važnosti dekonstruirati populističke medijske obrasce velikih medija i poticati kritičko mišljenje i informiranje o kritičkim diskursima kroz angažirano medijsko djelovanje.
Zbog svih ovih razloga projekt se preporučuje za financiranje i potporu od strane povjerenstva.
