"Zahvaljujem i čestitam timu koji je dobio ovu čast, ali i obvezu i dužnost, da predstavlja Hrvatsku, u ovom slučaju hrvatsku arhitekturu sljedeće godine na Bijenalu u Veneciji", kazao je zamjenik ministrice kulture Berislav Šipuš kao jedan od članova Ocjenjivačkog suda koji je kao hrvatske
predstavnike na 14. Međunarodnoj izložbi arhitekture u Veneciji izabrao Studijski tim Katedre za teoriju i povijest arhitekture Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu pod vodstvom Karin Šerman s temom "Kultura apstrakcije: hrvatski arhitektonski modernizam 1914.-2014". Prema riječima zamjenika Šipuša, šestomjesečno gostovanje će biti pokriveno sa sto tisuća eura kao i prethodnih godina, a nacionalni paviljon od 75 m2 i dalje će ostati u Arsenalu, u kraku Artiglerie brodogradilišnih radionica iz 16. stoljeća.
Povjerenica Karin Šerman je iscrpno iznijela sve bitne informacije o novitetima na Bijenalu arhitekture koje će se približiti svojem umjetničkom pandanu po trajanju produženom na šest mjeseci te zaokretu u koncepciji bijenala pod ravnanjem slavnog nizozemskog arhitekta Rema Koolhaasa koji insistira da izložba "Fundamenti" bude prvenstveno izložba o arhitekturi, a ne o arhitektima: "Drugim riječima, fokus stavlja na arhitektonske elemente, fenomene, procese, vrijednosti i učinke, a ne na pojedinačne opuse i individualne kreativne iskorake. Tema ovoga puta nisu arhitekti-zvijezde. S tim u svezi, Koolhaas decidirano postavlja da se izložba neće baviti slavljenjem suvremenosti nego se posvetiti istraživanju arhitektonske povijesti i temeljnim, zajedničkim osnovama i izvorima arhitekture." Također je izrazio nadu da će se izložbe u nacionalnim paviljonima posvetiti istraživanju razvoja nacionalnih arhitektura u proteklih stotinu godina, što povjerenica Šerman shvaća kao i pogled u budućnost u današnjem globalizirajućem svijetu koji slično kao i modernizam dovodi do "posvemašnjeg homogeniziranja arhitektonskih izraza i repertoara i time njihova nužnog blijeđenja i osiromašenja."
Šerman je istaknula da je Koolhaas pogodio u žicu izborom takvog pristupa u slučaju Hrvatske s obzirom na ovogodišnji ulazak Hrvatske u nadnacionalnu zajednicu, Europsku unije, a proteklih stotinu godina se preklapa s "periodom nacionalne emancipacije i konstruiranja hrvatskog kulturnog identiteta" u čemu je veliku ulogu igrao hrvatski urbanizam i arhitektura kao aktivni i angažirani akteri, a "razvoj 'nacionalne arhitekture' upravo koincidira s periodom i okvirom modernizma. I to ne samo da se "nacionalna arhitektura" uspješno razvijala unatoč nadirućem modernizmu, nego baš upravo kroz njega i uz pomoć njega. To sve upućuje da je za nas istraživanje oslovljenih sto godina od posebno važnog značaja, sa svim fenomenima, finesama, pa i mogućim paradoksima toga razvoja."
"Korišteni primjeri amblematični su za lokalnu arhitektonsku kulturu, dakle ostvarenja su koja predstavljaju uistinu neosporne vrijednosti i aspiracije kulture koja je potaknula njihovo stvaranje. Pripadaju raznim tipologijama, raznim mjerilima - od detalja do grada, krajolika i teritorija, svim dekadama promatranog stoljetnog razdoblja i dolaze iz različitih regionalnih kultura i konteksta. Pritom se ističu dvije prominentne faze hrvatske moderne arhitekture: međuratna 1930-ih i poslijeratna 1950-ih i 1960-ih, kada modernizam uspostavlja tradiciju koja biva upisana u lokalni arhitektonski kod", zaključno je rekla Šerman o konceptu nastupa na Međunarodnoj izložbi arhitekture.
"S jedne strane smo obvezni odgovoriti izborniku kompletnog bijenala na njegovu temu, međutim, s druge strane kao nastavnici fakulteta i konačno kao hrvatski arhitekti mi smo obvezni definirati neke trajne vrijednosti i uspostaviti ustvari po prvi put jedan vizualni ili kataloški kompleks koji će kompletno definirati ovo razdoblje", pojasnio je Andrej Uchytil, kao jedan od članova tima uz Zrinku Barišić Marenić, Melitu Čavlović, Igora Ekštajna, Natašu Jakšić, Mojcu Smode Cvitanović i Marinu Smokvina. Govoreći o strukturi izložbe Uchytil je istaknuo da "o samom postavu znamo da će to biti jedna montažna konstrukcija koja nije određena samo za prostor Arsenala, već ona može poslužiti i kao jedna edukativna izložba koja dalje putuje prema već dogovorenom itineraru" pri čemu razlikuju tri segmenta – repozitorij, lentu razvoja i fundamente. Repozitorij služi kao velika baza hrvatske arhitekture u dosluhu sa znanstvenim i nastavničkim djelovanjem članova tima koja će i po završetku izložbe biti od koristi stručnjacima i studentima arhitekture. Neizbježan segment izložbe, s obzirom na matični odsjek tima na Arhitektonskom fakultetu, lenta je razvoja kao kondenzirana retrospektiva posljednjih stotinjak godina hrvatske kulture. Lenta je također obogaćena i dvama sustavima vanjskim, poput ekonomije, politike i tehnologije, i unutarnjim, utjecajem likovnog i međunarodnog arhitektonskog rada na domaću arhitekturu.
Tomislav Pavelić, kao predsjednik Ocjenjivačkog suda koji su činili Vanja Ilić, Dubravko Bačić, kao i Sanja Šaban i Berislav Šipuš iz Ministarstva kulture, iznio je u kratkim crtama informacije o tri prijavljene aplikacije. "Glavni predmet rasprave bio je treba li nastup biti problemski ili reprezentacijski te smo naposljetku došli do zaključka da upravo ovakav pristup pomiruje oba smjera i pritom daje plodno tlo za ulaženje u diskusiju s cijelim Koolhaasovim timom." Prema Paveliću, "krajnje argumentirano stajalište ove skupine otvara mogućnost za diskusiju i propitivanje ispravnosti Koolhaasove teze" što nastup čini kako uzbudljivim tako korisnim jer će istraživački zaključci ostati trajno prisutni i moći se kasnije koristiti kao baza za daljnji istraživački rad.
>>> Grafički materijali
Najave
