Već kao mladi asistent, sredinom sedamdesetih godina, Kravar je privukao pozornost sveučilišnih krugova svojim novim čitanjima hrvatske barokne književnosti. Kasnije je produbljivao svoja znanja i spoznaje, stekavši status najboljeg znalca te dionice stare hrvatske književnosti, poznatoga i priznatoga i izvan naših granica.
Kao znanstvenika, Kravara je resila iznimna intelektualna širina i stalna otvorenost novim metodološkim i teorijskim pristupima. U brojnim studijama o hrvatskom stihu bio je dostojan nasljednik Svetozara Petrovića i Ivana Slamniga te je otvorio nove perspektive proučavanja versifikacije. Otkrićem područja antimodernizma - književnog i svjetonazorskog - otvorio je sasvim novo poglavlje naše znanosti o književnosti. Širinu svojih interesa dokazao je suverenim kretanjem kroz različita područja, od proučavanja hrvatske starije književnosti preko analize libreta do lucidnih tumačenja Tolkienova djela. Poseban je značajan njegov prilog hrvatskoj krležologiji kao i rad na leksikografiji i hrvatskoj književnosti u cjelini.
Samozatajan i skroman, potpuno predan svojoj znanstvenoj vokaciji, Kravar je istovremeno bio jasan i nepopustljiv kritičar društvenih fenomena. Unatoč višegodišnjoj neravnopravnoj borbi s teškom bolešću, do samoga kraja savjesno je obavljao sve svoje znanstvene i sveučilišne obveze.
Kao dugogodišnja kolegica i suradnica Zorana Kravara na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu mogu se samo pridružiti svima onima koji su svjesni da smo izgubili iznimnu osobu, uzornog znanstvenika, dragog prijatelja i čovjeka obdarena brojnim vrlinama. U ime Ministarstva kulture i moje osobno primite iskrenu sućut."