Jadran Bakica nikad nije kontaktirao Ministarstvo kulture, niti nadležni Konzervatorski odjelu u Trogiru, te je tvrdnja potpuno neistinita.
Ministarstvo kulture vodi brigu i o tradicijskom brodovlju kao i umijeću njihove izrade.
Zaštita svakog drvenog broda, dakle pokretnog kulturnog dobra koji nam je dragocjen po svojoj starosti kao djelo danas već rijetkih kalafata i primjer vjekovnih znanja i vještine drvene brodogradnje, mora proći određenu proceduru i vrednovanje kako bi brod bio upisan na Listu zaštićenih kulturnih dobara. Ministarstvo kulture RH vodi Registar kulturnih dobara RH koji je javna knjiga (objavljuje se redovno u Narodnim novinama) i u njega se upisuju: nepokretna, pokretna i nematerijalna dobra na temelju Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara iz 1999. godine. Zaštita pokretne kulturne baštine, pa tako i plovila provodi se prema Pravilniku o registru kulturnih dobara Republike Hrvatske. Iz spomenutog zakonskog okvira vidljivo je da je za registraciju kulturnog dobra potrebno prethodno riješiti pitanje vlasništva i pribaviti dokumentaciju na osnovu kojih Ministarstva kulture odlučuje o pravnoj zaštiti.
U zahtjevu kojeg podnosi vlasnik potrebno je priložiti podatke o vlasništvu nad plovilom (Upisnik brodova lučke kapetanije), dokumentaciju kojom se stječe uvid o povijesti broda, dokaze o vremenu gradnje, o tehničkim podacima o plovilu (dužina, širina, palube, nosivost, materijal, pogon i dr.) fotografije broda i što je izuzetno važno potrebno je priložiti i stručno mišljenje o brodu.
Iz ovakve dokumentacije doznajemo kada i gdje je brod izgrađen, tko su bili vlasnici, uz koje luke i mjesta je brod bio vezan, za kakve namjene je bio korišten, posebne događaje vezane uz plovilo, dobivamo saznanja o zahvatima i preinakama koje su rađene na plovilu, u kojem je stanju i statusu sada, te kada i kako je vlasnik do njega došao. Za stručno mišljenje vlasnici su se najčešće obraćali kustosima muzeja koji mogu kompetentno razložiti posebnosti i vrijednosti zbog kojih se smatra da bi brod trebalo zaštititi, te dati kraće komparativno određenje u odnosu na druge brodove na Jadranu koji su najbliži po sličnosti, tipu i vremenu gradnje. Ovdje možemo istaknuti dosadašnju dobru suradnju Ministarstvom kulture s Pomorskim muzejom u Splitu vezano za davanje stručnih mišljenja vlasnicima brodova.
Završenim postupkom stjecanja pravne zaštite otvara se mogućnost financiranja konzervatorsko-restauratorskih radova putem Poziva za predlaganje programa javnih potreba u kulturi budući da Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture financira isključivo programe konzervatorsko – restauratorskih zahvata na kulturnim dobrima koja su upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Kriteriji za odabir prioriteta su stanje i ugroženost kulturnog dobra, pri čemu nije uobičajeno da se financiraju dobra uključena u komercijalno poslovanje.
Brodovi upisani u Registar kulturnih dobara RH:
Preventivno zaštićeno kulturno dobro:
|
Zadar |
Gajeta betinske gradnje “Lucija” |
Zaštićeno kulturno dobro (16)
|
Selce |
Čamac tipa "guc" |
|
Split |
Njemački avion tipa Storch-Roda br 9396 |
|
Split |
Brod-kaić iz Pomorskog muzeja u Splitu |
|
Split |
Njemački eksplozivni čamac |
|
Rijeka |
Motorni brod "Galeb" |
|
Split |
Brod-parni remorker "Vridni" |
|
Nerezine |
Drveni motorni brod "Dražica" |
|
Veli Lošinj |
Istarska bracera "Kovren" |
|
Vranjic |
Brod "Istranka" |
|
Rijeka |
Drveni jedrenjak trabakul "Larus" |
Gradnju drvenih brodova možemo dakako promatrati i s drugog aspekta kao nematerijalno kulturno dobro za što je potrebno razjasniti pojmove što u ovom slučaju znači nematerijalno kulturno dobro. Prema Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, čl. 9 "nematerijalno kulturno dobro mogu biti razni oblici i pojave duhovnog stvaralaštva što se prenose predajom ili na drugi način“, a ono se u ovom slučaju odnosi na tradicijska umijeća i obrte čija znanja i vještine treba sačuvati. „Očuvanje nematerijalnih kulturnih dobara provodi se izradbom i čuvanjem zapisa o njima, kao i poticanjem njihova prenošenja i njegovanja u izvornim i drugim sredinama."
Temeljeći se na Zakonu iz 1999. i UNESCO-ovoj Konvenciji o očuvanju nematerijalne baštine iz 2003. godine, ulogu očuvanja pritom nemaju samo Ministarstvo kulture i stručnjaci koji evidentiraju, registriraju i potiču na očuvanje, već najviše lokalna zajednica i nositelji koji čuvaju svoju tradiciju provođenjem mjera zaštite (očuvanja) utvrđenih Rješenjem o proglašenju određene tradicije nematerijalnim kulturnim dobrom.
Navedene mjere zaštite znače poticati prenošenja i njegovanje kulturnog dobra u izvornim sredinama, sudjelovanje zajednice i grupa koje baštine dobro u populariziranju i promoviranju kulturnog dobra, te štititi dobro prepoznajući procese globalizacije i društvene transformacije, kako bi se izbjegla opasnost od nestajanja ili uništenja.
Od 118 nematerijalnih dobara upisanih na Listu zaštićenih kulturnih dobara Registra kulturnih dobara nalaze se 3 dobra vezana uz umijeće brodogradnje za čiji upis je došla inicijativa od samih nositelja tradicije što je i jedan od kriterija za upis u Registar:
Umijeće gradnje gacke plavi (Otočac)
Umijeće gradnje lađe u Otoku kod Sinja
Umijeće izgradnje rovinjske batane
Trenutno su u proceduri još dva prijedloga vezana za gradnju brodica (falkuša, rapska lađa), koji su još u razmatranju za daljnji upis s obzirom na kompleksnost tih umijeća i potrebnu stručnu elaboraciju kojom se opisuje izrada, povijesni aspekt i promjene te mogućnosti za daljnje očuvanje. Osim umijeća, Ministarstvo kulture može također registrirati i razna znanja vezana za način života na moru (poznavanje navigacije, prirodnih fenomena, vjerski aspekt, itd.) te umijeća vezana uz ribarstvo (pletenje mreža, lokalne usmene predaje i priče, itd.), ali svi prijedlozi moraju biti razrađeni po kriterijima koji su potrebni za upis u Registar.
Zahtjev za upis neke tradicije, poput umijeća gradnje broda, u Registar može podnijeti svaka fizička i pravna osoba na području Republike Hrvatske. Zahtjev se prema mjestu gdje se tradicija odvija prijavljuje nadležnom konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture (popis i kontakti odjela je na Internet stranicama Ministarstva), te se prijedlog nadalje procesuira u smislu njegove stručne obrade. Ministarstvo kulture štiti upravo onaj segment tradicijske, nematerijalne baštine koji se odnosi na sve njene poveznice s društvom u cjelini i područjem na kojem je nastajala kroz stoljeća, pa će tako podupirati one projekte koji se odvijaju u lokalnom ambijentu, poštujući sve detalje koji čine specifičnost tog dobra: od materijala, društvenog značaja dobra, kvalitete i procesa njegove izrade. Ministarstvo upisom u Registar nastoji potaknuti očuvanje i prenošenje samog načina izrade kao i društvenu ulogu određenog dobra, pri čemu se i njegova društvena uloga može mijenjati u određenoj mjeri.
Prava odnosno ograničenja prava na korištenje određenog tradicijskog dobra u komercijalne svrhe reguliraju se u drugim državnim institucijama.