INTERVJU: KATA MIJATOVIĆ
Gomilajte i arhivirajte snove na Facebooku
Kata Mijatović multimedijalna je umjetnica koja se najčešće izražava u mediju performansa i videa. Ove godine predstavljat će Hrvatsku na 55. Venecijanskom bijenalu s radom 'Između neba i zemlje'. Bijenale se otvara u lipnju, a u srijedu, 20. veljače, s početkom u 21 sat u riječkoj Galeriji O.K. K.U.N.S., umjetnica će predstaviti Facebook profil svoga rada 'Arhiv snova' koji će na 55. Venecijanskom bijenalu biti središnji dio izložbe
FOTO: ostale fotografije
Kata Mijatović 1981. godine diplomirala je pravo na Pravnom fakultetu u Osijeku, a 1997. završila je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 2005. je voditeljica zagrebačke Galerije AŽ - Atelieri Žitnjak. Uoči riječke izložbe razgovarali smo s tom umjetnicom:
Na natječaju Ministarstva kulture izabrani ste da predstavljate Hrvatsku na predstojećem Venecijanskom bijenalu. Je li vas iznenadilo da je upravo vaš projekt izabran u prilično jakoj domaćoj konkurenciji i što očekujete od bijenala?
Nadala sam se, naravno, kao i svi koji su se prijavili, ali ne previše, tako da me je iznenadilo, da. Iskreno, generalno gledajući, ne znam što da očekujem, ali što se tiče projekta, nadam se da ćemo ga realizirati onako kako smo ga zamislili te da će, prije svega, okruženje bijenala i predstavljanje na bijenalu središnjeg online projekta 'Arhiv snova' omogućiti tom radu da se razvije u smjeru u kojem bi to bilo gotovo nemoguće bez takve jedne prezentacije.
Svoj rad naslovili ste 'Između neba i zemlje'. Što podrazumijevate pod tim naslovom i kako vaš rad korespondira s temom bijenala 'Enciklopedijska palača'?
Projekt smo nazvali 'Između neba i zemlje' prema performansu 'Spavanje između neba i zemlje' koji sam 2010. godine izvela u skulpturi
Ivana Kožarića 'Oblik prostora' koja se nalazi ispred zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti. Od ponoći do jutra prespavala sam u toj skulpturi. Performans je inspiriran tumačenjem Ivana Kožarića da je skulptura 'Oblik prostora' ustvari odnos dvaju bazičnih elemenata između kojih se odvija naše postojanje, između neba i zemlje. Izbor spavanja kao oblika boravka u 'Obliku prostora', motiviran je i mojim radovima sa snovima u kojima polazim od pretpostavke da je život san koji se, metaforički govoreći, odvija između neba i zemlje, a spavanje je u kontekstu toga, metafora našeg boravka na zemlji. Koncept je, kao i uvijek kad su takve manifestacije u pitanju, vrlo široko postavljen. Ja sam ga, pojednostavljeno rečeno, shvatila kao predstavljanje slike svijeta na način kako taj svijet danas vide umjetnici. Međutim, najizravniju poveznicu sa svojim radom pronašla sam u retoričkom pitanju
Massimiliana Gionija: je li uopće moguće da u vremenu opsjednutom izvanjskim slikama sačuvamo prostor za one unutarnje – za snove, halucinacije i vizije. Na to pitanje nadovezuje se moj dugogodišnji rad sa snovima u kojima se bavim relacijama i komunikacijom između svjesnog i nesvjesnog ili, kako je to Branko precizno napisao, 'mapiranjem nesvjesne dimenzije stvarnosti'.
Za razliku od kaselske Dokumente koju stručnjaci ističu kao najznačajniju smotru suvremene umjetnosti, koja diktira nove umjetničke trendove, Venecijanski bijenale se obično smatra velikim i nepreglednim 'vašarom' suvremene umjetnosti. Kakav je vaš dojam bijenala i kakvu strategiju ste zajedno s kustosom Brankom Franceschijem izabrali za predstavljanje?
Pa na neki način on to i jest, ali spoj tog grada i tog 'vašara' suvremene umjetnosti je atrakcija koja se ne propušta. Obično svi uvijek nešto zamjeraju, sasvim opravdano, ali i svi koji mogu, obično to i pogledaju. Kao što na Dokumenti nailazite na problematične radove, tako se i na bijenalu uvijek susretnete s nekim odličnim radovima. A diktiranje trendova nalazite u svim takvim manifestacijama, možda to na bijenalu nije tako naglašeno kao u Kasselu. Jasan, zaokružen i prepoznatljiv projekt – to je, ukratko, nekakva naša strategija.
Znate li već sada kako ćete izložiti rad u Veneciji?
Projekt je zamišljen kao ambijentalna multimedijalna instalacija koja se sastoji od prezentacije videodokumentacije performansa, instalacija i videoradova nastalih unazad 10-ak godina (s osnovnom temom odnosa svjesno-nesvjesno) te kao središnji rad, web portal 'Arhiv snova' koji će biti prezentiran na posebno konstruiranoj interaktivnoj radnoj stanici unutar metalnog kaveza.
Poznavatelji umjetnosti smatraju da je najvažnije predstaviti se unutar Giardina ili Arsenala u kojima su glavni događaji bijenala. Prije dvije godine izbor djela Tomislava Gotovca predstavljen je unutar Arsenala. Hoćemo li ove godine ponovno biti dio središnjeg izložbenog prostora ili ćete morati tražiti prostor u gradu?
Prostor smo već pronašli i on odlično odgovara osnovnoj zamisli projekta. Nalazi se u okviru kulturnog kompleksa Officina delle Zattere (Sala Tiziano), Dorsoduro. Dakle, nisu ni Giardini ni Arsenali, ali lokacija je jako dobra i s obzirom na vidljivost i obzirom na dostupnost.
Koja je uloga kustosa Branka Franceschija u pripremi i prezentaciji vašeg rada? Kako izgleda vaša suradnja?
Branko je sad, u ovoj fazi, a čini mi se da će se to i dalje tako razvijati, puno više angažiran od mene. Riječ je o dogovaranju, prvenstveno, niza tehničkih parametara za izvedbu obje instalacije, korespondenciji s Ministarstvom kulture i vlasnicima prostora, dogovaranje u vezi s prezentacijom 'Arhiva snova' koju mislimo napraviti u nizu hrvatskih gradova itd. Odrađujemo zajedno stvari na konceptualnoj razini, a on to dalje prenosi u praktične poslove. Dobro surađujemo, a počeci mog umjetničkog djelovanja vezani su uz Galeriju Miroslav Kraljević kada je on bio voditelj te galerije i u tom sam razdoblju uz njegovu pomoć, idejnu i praktičnu, realizirala nekoliko radova koji su mi jako važni, evo sada se ta suradnja nastavlja u istom smjeru.
Poznat je vaš višegodišnji projekt arhiviranja snova u kojem sakupljate, bilježite i za svoj umjetnički rad koristite snove drugih ljudi. Istaknuli ste da biste za bijenale željeli realizirati online 'Arhiv snova'. Hoće li se to nadovezati na vaše prijašnje radove?
U jednom me je trenutku tema kojom se bavim dovela do snova, kao najeksplicitnijeg sadržaja iz nesvjesnog ili, kako je to rekao Freud, 'kraljevskog puta u nesvjesno'. Naravno da je već sama ta riječ banalizirana i eksploatirana do krajnosti tako da morate oprezno raditi s njom kako ta zagađenja ne bi došla do rada. Uglavnom, moji vlastiti snovi i snovi mojih prijatelja i poznanika koje sam sakupljala, postali su mi nekakva baza za rad i za daljnju razradu koncepta komunikacije između svjesnog i nesvjesnog, za koji mislim da je, u jednom civilizacijskom smislu, prekinut u današnjem vremenu. 'Arhiv snova' ide još i dalje u namjeri arhiviranja i sakupljanja snova, što je već sada vidljivo iz istoimenog profila koji smo otvorili na Facebooku, gdje gomilanjem tih snova zaista postaje vidljiva ta zanemarena dimenzija nesvjesnog.
Autor: N. K.
www.tportal.hr, 20.02.2013.
