Hrvatsko društvo pisaca (HDP) obilježilo je danas stotu obljetnicu rođenja Ranka Marinkovića, predstavivši na skupu neka nova čitanja tog istaknutog hrvatskog pisca, čiji je opus "opsegom nevelik, ali iznimno bitan za povijest hrvatske književnosti".
Skup u HDP-u okupio je dvadesetak sudionika koji su, fokusirajući se na pojedina njegova djela i likove, od "Demontiranja čuda", izlaganja Nikole Petkovića i "Još o jednookom ljudožderu" Morane Čale do antitehnološke semantike u Kiklopu Krešimira Nemeca, pokazali zašto je Marinković, rečeno je, bio puno više od književnog velikana hrvatske lektire.
U svakom književnom žanru Marinković je ostvario djelo za vrh hrvatske književnosti, istaknuo je Velimir Visković, izdvojivši "Ruke" kao najbolju novelističku knjigu u hrvatskoj književnosti, a "Kiklopa" i "Gloriju" kao vrhunska djela romaneskne, odnosno dramske književnosti.
Marinković je još za života smatran klasikom hrvatskog moderniteta, no svojom ironijom i poetikom anticipirao je i postomodernizam, ocijenio je Visković, dodavši da je on na briljantan način spojio lokalno i univerzalno, oslikavao je dalmatinski ambijent i boemski Zagreb, no "njegove su književne ideje participirale u univerzalnom ozračju europske knjževnosti 20. stoljeća".
Visković je podsjetio kako je Krleža Marinkovića uveo u časopis "Pečat, no s njim se razišao jer u vrijeme kada je bio direktor Drame HNK nije tolerirao nedisciplinu Krležine Bele, a govorio je i o njegovom političkim stavovima i bliskosti različitim vlastima, ustvrdivši da nije važno što se misli o tome kada je ostavio djelo koje je klasika hrvatske književnosti.
U izlaganju ministrice kulture Andree Zlatar Violić, koje je pročitala njezina pomoćnica Vesna Jurić Bulatović, istaknuto je kako Marinkovićevi likovi ne podnose civilizaciju, urbanost i promjene, a iako izazivaju podsmijeh, više su u nama nego što smo toga svjesni.
Svakodnevica nas stalno upućuje na Marinkovićeve šale i opise, jer baš kao što ti likovi izbjegavaju odgovornost, intelektualne ciljeve i društveni angažman te jednostavno samo postoje na suncu uz more, "tako i veliki dio naših građana odbija sudioništvo u političkom ili društvenom životu ili pak bira neki parolaški način, neku jednokratnu upotrebu nakon koje se lako vratiti u svoje anonimno postojanje", ustvrdila je.
Antun Vujić iznio je nekoliko osobnih refleksija o velikom književniku, kojega je poznavao još i njegov otac, od smiješne situacije kada je bio pozvan da s Marinkovićem sastavi pismo za štafetu Titu do komemoracije na kojoj mu je kao tadašnji ministar kulture uputio posljednji pozdrav.
O dramatizaciji njegovih tekstova, među kojima je bilo više proznih nego dramskih, govorio je Boris Senker, prisjetivši se dviju izvedbi u zagrebačkom HNK, "Kiklopa" u režiji Koste Spaića iz 1976. i "Zajedničke kupke" Georgija Para 1989. Iako nisu bile pogodne za pozornicu, redatelji su pronašli način da ih postave i uspjele su, prva je imala više od 130, a druga četrdesetak izvedbi.
"Glorija" na kazališnim scenama kroz više od pola stoljeća bila je tema izlaganja Mani Gotovac, koja je istaknula da bi se, kada bi to kazališta i prevoditelji shvatili, s tom prvorazrednom dramom moglo probiti i u europska kazališta.
Skup se nastavlja u poslijepodnevnim satima kada će, među ostalima, Zoran Ferić govoriti o romanu "Zajednička kupka", Zdravko Zima o odnosu Marinkovića i Rilkea, Bruno Kragić o tom piscu u kontekstu filma, a Dimitrije Popović o svojoj suradnji s njime na mapi "Traktat o ruci".
Sudionici skupa prisjetili su se i Viktora Vide (Kotor, 1913. - Buenos Aires, 1960.), čija se stota obljetnica također obilježava ove godine, a kojemu je Marinković (Vis, 1913. - Zagreb, 2001.) kao prijatelju iz vremena časopisa "Pečat" odao počast u nekim svojim djelima. (Hina)
Najave
