Izvedbom suvremenog igrokaza Rajka Pavlića, a prema tekstu Borisa Senkera "Prikazanje muke osamljene stare dame u potrazi za kavalirima iliti prigode iz života jedne pozornice“ na pozornici Hvarskog kazališta započelo je obilježavanje 400 godina osnutka prvog komunalnog kazališta u Europi.
Vezujući ga uz proslavu Dana grada Hvara, izvođenju predstave kojom se podsjeća na slavnu i manje slavnu povijest kazališta, prethodili su simbolično podizanje zastave obljetnice te izvedba predstave za djecu „Zelene škure“ u Arsenalu.
U povodu 400 obljetnice Hvarskoga kazališta, očekujemo i skori dovršetak obnove zgrade kazališta. Zasigurno će kao osobita vrijednost hrvatske kulturne baštine zasjati u punom sjaju te i dalje u suživotu sa svojim Gradom i Otokom svjedočiti o dugoj tradiciji i iznimnoj vrijednosti hrvatske kulture te nadahnjivati buduće naraštaje na umjetničko stvaralaštvo, istaknula je ministrica kulture RH dr. sc. Andrea Zlatar Violić obraćajući se publici okupljenoj u kazalištu
Čestitajući svima koji su u proteklih 15-ak godina sudjelovali u obnovi hvarskoga kazališta, ustvrdila je kako je taj projekt pokazao kako nije najveći problem u nedostatku novčanih sredstava, već u nedostatku volje da se neki posao završi.
Brojnoj publici, među kojom je bio i francuski veleposlanik Jerome Pasquier, obratio se i hvarski gradonačelnik Pjerino Bebić. Zadovoljan, kako je rekao, što se nazire kraj dugogodišnje obnove kazališta, posebno je naglasio da se sada u Hvaru, umjesto o opasnostima od rušenja kazališta, raspravlja o budućim programima.
Hvarsko kazalište, otvoreno 1612. godine, prvo je komunalno kazalište u Europi. Podignuto je kako bi služilo svima a ne samo pojedincima, svjedočeći o naprednom shvaćanju kulture kao vlasništva svih građana. Za njegovo osnivanje najzaslužnijim se smatra Petar Semitecolo, mletački knez i providur koji je 1610. poslan u Hvar za upravitelja komune.
Pri nastanku Hvarskoga kazališta veliku je ulogu odigrala tradicija crkvenih prikazanja prisutnih u društvenom životu Hvara tijekom 15. i 16. stoljeća, utječući na formiranje publike koja je kasnije imala potrebu za kvalitetnim i konstantnim dramskim priredbama i predstavama.
U odnosu na druge kulturne sredine na prostoru današnje Hrvatske, kazalište u Hvaru, u kojemu su domaći "glumci" davali "Robinju" Hanibala Lucića, pastirsku igru "Vlahinja" Ivana Parožića i druga djela domaćih autora, ima najsnažniju kulturnu tradiciju.
Tijekom 19. stoljeća preuređeno je i prilagođeno izvođenju različitih predstava i karnevalskih svečanosti, 1925. dobilo je električnu rasvjetu, a 1963. današnji izgled.
Iako Hvarsko kazalište nije nikada bilo klasična kulturna ustanova, uvijek je bila vidljiva njegova srođenost sa životom cijeloga grada Hvara. Činjenica otvorenosti cijelome puku jedne takve institucije već u 17. stoljeću ukazuje na naprednost hvarske sredine, a u velikoj je mjeri utjecalo na formiranje cjelokupnog hrvatskog identiteta. (MK/Hina)
Najave
