LJUBLJANSKI PROCES II

„Ljubljanski proces II“ nastavak je zajedničkog programa Vijeća Europe i Europske komisije koji je započeo još 2003. godine pod nazivom „Plan integriranih projekata rehabilitacije/Pregled graditeljske i arheološke baštine“ („Integrated Rehabilitation Project Plan/Survey of the architectural and archaeological heritage“ – IRPP/SAAH). Dio je Regionalnog programa Vijeća Europe za kulturnu i prirodnu baštinu u Jugoistočnoj Europi koji je utvrdio niz smjernica s naglaskom na regenerativnom i rehabilitacijskom potencijalu povijesnog okruženja putem opsežne i praktične dokumentacije baštine.

Za vrijeme slovenskog predsjedanja Europskom unijom održana je Konferencija ministara kulture na kojoj je ovaj Projekt dobio potporu za nastavak djelovanja pod nazivom „Ljubljanski proces“. Ideja vodilja Projekta jest prikaz baštine kao dodane vrijednosti, odnosno izazova za gospodarski razvoj.

Godine 2008. osnovan je Savjet za regionalnu suradnju THE REGIONAL COOPERATION COUNCIL TASK FORCE ON CULTURE AND SOCIETY (RCC TFCS) u cilju promicanja suradnje među državama Jugoistočne Europe putem razvoja i koordinacije razvojnih projekata na regionalnoj razini. RCC omogućuje političku i financijsku održivost stalnih upravljačkih struktura koje su uspostavljene kao dio „Ljubljanskog procesa II“, uz podršku Vijeća Europe i Europske komisije. Države korisnice su: Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Crna Gora, Rumunjska, Srbija, „Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija“ i UNMIK/Kosovo. Procesu su se odnedavno priključile i Grčka, Moldavija i Turska.

CILJ

Doprinos izgradnji institucionalnog kapaciteta u Jugoistočnoj Europi za konsolidaciju stabilnosti i razvoj demokratskog, mirnog i slobodnog civilnog društva te revitaliziranje zajednice.

SPECIFIČNI CILJEVI:

stvaranje prijelaznog operativnog okvira za razvoj metodologije IRPP/SAAH-a;
integriranje međusektorskih praksi koje proizlaze iz rehabilitacijskog pristupa nacionalnim i regionalnim strukturama operativnog upravljanja i strategije rehabilitacije baštine;
uspostavljanje mehanizama stalne suradnje na temelju obnovljenih nacionalnih i međunarodnih partnerstava;
uspostavljanje mehanizama održivog financiranja, kreirajući time odnose između nacionalne i međunarodne javnosti i privatnih investicija.

„Ljubljanski proces II“ osobito potiče međusektorsku suradnju pri odabiru i izradi projekata rehabilitacije kulturnih dobara kako bi se osigurala potrebna financijska sredstva.

Metode i postupci pružaju tijelima nadležnima za zaštitu baštine kao i lokalnim zajednicama instrumente kojima će svoje zadaće izvršiti učinkovitije i olakšati mobiliziranje postojećih sredstava za odabrane prioritete. Izrada projekata i njihova realizacija ovisi o uspostavljanju novih partnerstava između različitih institucija, centralnih i lokalnih vlasti te javnih i privatnih dionika. Projekti se pripremaju na temelju metodologije IRPP/SAAH-a, što uključuje izradu Preliminarne tehničke procjene (PTA-a), Studije izvodljivosti (FS-a) i Poslovnoga plana (BP-a) za svaki pojedini projekt. Tako pripremljena dokumentacija preduvjet je za dobivanje bespovratnih sredstava. Realizacija radova nadzire se kako bi se utvrdilo provodi li se rehabilitacija sukladno europskim standardima.

Ministarstvo kulture, odnosno Uprava za zaštitu kulturne baštine, sudjeluje u „Ljubljanskom procesu“ od njegova utemeljenja. Korištenjem navedene metodologije izrađena je 2004. godine Lista prioritetnih intervencija (PIL). Dva pripremljena projekta s te Liste – Maškovića han u Vrani i palača Moise na Cresu – prijavljena su na natječaje europskih fondova (IPA) te su im odobrena novčana sredstva.

Maškovića han u Vrani

Palača Moise na Cresu

U proteklom razdoblju određeni broj konzervatora i stručnjaka Ministarstva kulture upoznat je s tehničkim koracima potrebnima za provođenje metodologije IRPP/SAAH-a. Svrha je integriranja navedene metodologije kao dobre prakse upravljanja kulturnom baštinom u redoviti stručni konzervatorski rad uspješna rehabilitacija kulturne baštine.

Sisak, Siscija

S ciljem osiguranja provođenja i upravljanja aktivnosti te nadziranja procesa potrebno je imenovati Nacionalnu radnu skupinu koja se sastoji od triju tijela: Upravnog odbora (predstavnici raznih ministarstava), Odbora projekta i tehničkih timova (ovisno o vrsti projekta). Odlukom Ministrice kulture RH za razdoblje 2011. – 2014. imenovan je Odbor projekta kao dio Nacionalne radne skupine. Imenovani članovi su :

Ranka Saračević-Würth, koordinatorica programa,
Bruno Diklić, koordinator projekta,
Anuška Deranja Crnokić, članica,
Ivana Vukosavić-Mitrov, članica.

Zadaće Nacionalne radne skupine su sljedeće:

implementiranje „Ljubljanskog procesa II“ u dijelu koji se odnosi na izradu Prioritetne interventne liste (PIL-a), izradu preliminarnih tehničkih procjena, studija izvodljivosti i poslovnih planova za kulturna dobra na Listi prioriteta;
poduzimanje aktivnosti u cilju promidžbe „Ljubljanskog procesa II“;
ostvarivanje suradnje i koordinacije sa Savjetom za regionalnu suradnju putem koordinatora projekta.

Radi osiguranja podrške projektu i njegove transparentnosti u tijeku je i imenovanje Upravnog odbora čiji bi članovi trebali pomoći u rješavanju političkih pitanja te identificiranju mogućih budućih rješenja u cilju okončanja „Ljubljanskog procesa II“.

Očekivani rezultati

a) Ciljeve „Ljubljanskog procesa“ trebalo bi ostvariti sukladno načelima dobre prakse u očuvanju i održivom razvoju; potrebno je šire shvatiti ulogu i vrijednosti baštine kao čimbenika koji pridonose gospodarskom razvoju i kvaliteti života te ih integrirati u strategije i javnog i privatnog sektora.
b) Najvažnije dostignuće „Ljubljanskog procesa“ trebalo bi biti uključivanje rehabilitirane kulturne baštine kao ključnog elementa politike održivog razvoja diljem Jugoistočne Europe.
c) Jedna od osnovnih naučenih lekcija iz različitih pregleda IRPP/SAAH-a svakako je potreba za boljom integracijom baštine u razvojne planove.
d) Očuvanje baštine više ne bi trebalo promatrati kao samosvrhovit postupak, s obzirom da će biti unaprijeđena rehabilitacijom čiji je cilj upravljanje baštinom obogaćenom suvremenim aktivnostima u lokalnim zajednicama diljem Jugoistočne Europe.
e) U zemljama korisnicama uspostavit će se integrirani međusektorski pristup operativnom upravljanju te se očekuje puna institucionalizacija i operacionalizacija metodologije razvijene putem procesa IRPP/SAAH-a u zemljama korisnicama.
f) „Ljubljanski proces“ stimulirat će mobiliziranje nacionalnih i međunarodnih mehanizama financiranja.

LJUBLJANSKI PROCES II
REHABILITACIJA ZAJEDNIČKE BAŠTINE 2011. – 2014.

Okvirni dokument s općim smjernicama. pdf