www.queer.hr
13.02.2012.
Ministrica kulture Andrea Zlatar Violić:
Bojim se iznevjerenih očekivanja
Nakon što je koncem prošle godine Andrea Zlatar Violić prihvatila poziciju ministra kulture, kulturna scena je odahnula. Većina onih koji su studirali ili još studiraju Komarativnu književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu imalo je priliku upoznati Andreu Zlatar Violić kao kvalitetnu i predanu profesoricu. Nisu rijetki ni oni koji su čitali neke od njezinih stručnih knjiga poput „Autobiografija u Hrvatskoj“ i „Tijelo, tekst, trauma“ ili njezinih pomalo drugačijih knjiga poput Kiklopom nagađene knjige eseja „Rječnik tijela“ ili zbirke poezije „Neparne ljubavi“. No, Andrei Zlatar Violić ovo nije prvi politički angažman. Kada je prije nekoliko godina ta HNS-ovka po stranačkom opredjeljenju bila zastupnica u gradskoj skupštini pokazala je istinsku strast za kulturna pitanja. Iako suze nisu prikladan dio političkih arena, ona ih nije mogla suspregnuti kada projekt filmskog centra kao gradske institucije za koji se ona zalagala nije prošao. Još početkom prošle godine, kada su nacionalni izbori bili još u mutnoj budućnosti, počelo se najprije šuškati, a zatim i otvoreno pisati o Andrei Zlatar Violić kao prvom izboru za ministricu kulture ne samo ljevice, nego i cjelokupne kulturne javnosti. I napokon se dogodilo i to – dobili ministricu kulture kakvu smo priželjkivali. Svjesna toga, ona zna da je na njoj velika odgovornost i da mnoge kulturnjačke oči s nestrpljenjem očekuju novi proračun i raspodjelu budžeta za kulturu. Ona najavljuje promjene, ispravljanje neravnopravnog odnosa institucionalne i nezavisne kulture, nove načine financiranja, no s rezovima koje nova vlada mora napraviti kako bismo u nekoj budućnosti izlašli iz krize, ne smijemo očekivati čuda…
Q.hr: Kada smo prije nešto više od godinu dana razgovarale za Vjesnik, na moje pitanje o vraćanju u politiku kazali ste: „To bi značilo odricanje od onoga što mi je draže – rad na fakultetu, pisanje i čitanje. One iluzije o ‘radu za opće dobro’ usput sam pogubila. U politici uvijek uđete u igre moći koje su kod nas svrha same sebi.“ Kako biste to komentirali danas? Je li Vam se vratila vjera u rad za opće dobro?
A.Z.V.: Pružena mi je prilika da tu vjeru vratim. Osim što se promijenio politički kontekst, na nju je utjecala i nemala podrške umjetnika, svih djelatnika u kulturi, iskaz koje me ohrabrio da je moguće razvijati suradničke odnose, artikulirati zajedničke interese, a sve sa svrhom bolje pozicije kulture i njenog izravnog utjecaja na društvo u cjelini. A smatram da nam je to potrebno ne samo zbog dvadesetogodišnje zapuštenosti gdje su, možda, najkreativniji potencijali smrvljeni pod teretom elementarne egzistencije ili ignorancije, nego i zbog ulaska u zajednicu gdje se prožimaju različite kulture, visokih umjetničkih standarda, a gdje imamo šansu plasirati naše specifičnosti i doprinijeti ukupnom boljitku za sve. Kultura u sebi sadrži kreativni potencijal koji proizvodi simbolički i društveni kapital kojim se mijenjaju mentalne i socijalne strukture društva. Premda je mnogo puta izgovoreno, doista je vrijeme da i u praksi prihvatimo i primijenimo kulturu kao razvoj, a ne potrošnju.
Q.hr: U svom ste programu naveli nezavisnu kulturu kao jedno od područja kojima treba dati prvenstavo pri raspodijeli sredstava. Uzevši u obzir zahtjeve koji predstavljaju iznosi potrebni za ‘hladan pogon’ institucionalne kulture, kako mislite izravnati odnos u prilog izvaninstitucionalne kulture?
A.Z.V.: Ne nužno da mora imati prvenstvo, nego da se moraju ostvariti pravični odnosi između institucionalne i nezavisne kulture. Kao što sam više puta spomenula, projekti, rezultati, umjetnička ostvarenja nezavisnih pojedinaca ili inicijativa bili su potpuno izuzeti iz sustava financiranja tzv. hladnog pogona, kao da za njih ne postoje troškovi struje, telefona. S druge strane institucionalna kultura nije morala razmišljati o hladnom pogonu bez obzira na umjetnička ostvarenja. I potpuno su izostajale bilo kakve evaluacije i analize postignutih rezultata. Stoga, kriterij mora biti – da li se dogodila i događa li se umjetnost, a pristup izvorima financiranja i raspodjeli novca mora biti jednak.
Q.hr: Što se tiče novih modela financiranja koji bi uključivali nezavisne fondove i višegodišnje financiranje, može li se to očekivati do sljedećih raspisanih natječaja prije ljeta?
A.Z.V.: Upravo na tome radimo – do 2013. godine bit će formirani novi modeli financiranja.
Q.hr: Mislite li da je postojeća dinamika financiranja, gdje su natječaji raspisani prije ljeta, a rezultati dolaze početkom godine, dobra? Postoji li mogućnost smanjenja roka između raspisivanja natječaja i objavljivanja njihovih rezultata?
A.Z.V.: Dinamika financiranja bit će izmijenjena prvenstveno promjenom jednogodišnjeg u višegodišnje cikluse financiranja. Jednogodišnji ciklusi pokazali su se nedostatnima na području kulture, ne samo zato što je teško planirati, pa i realizirati iole zahtjevniji projekt, nego se, kako ste i sami primijetili, određeni broj mjeseci gubi na proces odlučivanja i time se realan broj mjeseci u kojima se projekt može realizirati realno smanjuje.
Q.hr: Najavili ste promjene u sustavu kulturne politike, te izradu strategijskih dokumenata kulturne politike. Hoće li u izradi tih dokumenata za nezavisnu kulturu biti uključene osobe koje djeluju na tom području (npr. predstavnici udruga u kulturi) i na koji način? Koji udio suradnika s područja nezavisne kulture smatrate da bi trebao biti zastupljen unutar ministarstva i pri procjeni programskih prijedloga?
A.Z.V.: Mislimo da predstavnici udruga u kulturi trebaju biti uključeni u rad svih vijeća koja reguliraju djelatnost tih udruga. Dakle, vjerojatno će biti uključeni u sva, osim Vijeća za knjižnice. Prvi korak je već učinjen formiranjem Zaklade Kultura Nova u kojoj djeluju ljudi upoznati sa stanjem nezavisne scene, njeni neposredni sudionici i svakako će s drugima participirati u izradi strategijskih dokumenata. Važnije je da se pitanja pojedinog sektora, pa tako i nezavisne kulture ne pokušava riješiti odvojeno; problemi s kojima se susreće svaka pojedina djelatnost s jedne je strane rezultat, a s druge utječe na ukupno polje kulture. Svi dionici, institucije, pojedinci međusobno su upućeni jedni na druge i utoliko sistem mora biti funkcionalan za sve.
Andrea Zlatar Violić:
“Umjetnost svojim kritičkim potencijalom uvijek mijenja društvo i svijet, utoliko je uvijek i oblik aktivizma. Ušutkavanje joj, dakako, umanjuje, ali još nikada joj nije oduzela moć.”
Q.hr: Spomenuli ste također evaluaciju programa. Uzevši u obzir mogućnost manipulacije programskim izvještajima, naročito u njihovom narativnom dijelu, hoće li dio zadaća predstavnika programskih vijeća biti i praćenje subvencioniranih programa fizičkom prisutnošću na njima?
A.Z.V.: Uvijek postoji mogućnost manipulacije, pa utoliko fizička prisutnost samo po sebi nije garancija. Premda znam da postoje takvi slučajevi, nedopustivo je da osobe zadužene za pojedine segmente ne prate živu produkciju unutar njega. Fizička prisutnost, međutim, jedan je od elemenata ukupnog sustava zaštite koji sadrži još puno kvantitativnih i kvalitativnih parametara, pa sve do temeljnih moralnih principa i etičnosti evaluatora. Našoj se kulturi dogodila pogubna deprofesionalizacije kulture, njome su zavladale klijentelističko-političke mreže koje su manipulirale već u procesu usvajanja projekata za financiranje. Ukoliko se profesionalno vrednuju projekti u trenutku apliciranja, i mehanizmi evaluacijskog procesa bit će daleko jednostavniji i daleko manje podložni eventualnim manipulacijama.
Q.hr: Najavljujete moguće otvaranje financijskih linija u programima medija nakon ulaska u Europsku uniju. Hoće li se i tu izmijeniti neravnopravan odnos koji nalikuje dosadašnjem odnosu institucionalne i nezavisne kulture, a odvija se na osovini tiskanih medija i nezavisnih elektroničkih publikacija?
A.Z.V.: I taj će problem, u onoj mjeri u kojoj Ministarstvo može utjecati na njega, biti dio ukupnog rješenja. Kako će se mijenjati temeljni kriteriji i pristupi nezavisnoj sceni, mijenjat će se i to. Kakvi će biti programi medija Europske unije to ćemo vidjeti, ali ulaskom u Europsku uniju dobivamo mogućnost i participacije u njihovu kreiranju. Nacrti programa Kreativna Europa za razdoblje 2014. – 2020. godine već su dostupni. Povezuju se programi kulture i medija.
Q.hr: Koliko je umjetnost (ne)moćna u ovom trenutku i na ovim prostorima? Mislite li da ona ima snagu da mijenja društvo i svijet, da svojom glasnoćom i kritičnošću može biti jedna od formi aktivizma?
A.Z.V.: Umjetnost svojim kritičkim potencijalom uvijek mijenja društvo i svijet, utoliko je uvijek i oblik aktivizma. Ušutkavanje joj, dakako, umanjuje, ali još nikada joj nije oduzela moć. Doista, vjerujem u socijalni emancipacijski potencijal umjetnosti.
Q.hr: Jedna od ‘boljki’ procjene kandidata za financiranje jest ‘dodjeljivanje’ kandidata u određeno područje, gdje onda svi programi koji ostaju visiti negdje u međuprostoru bivaju uvrštenima u koš za sve interdisciplinarne i mješovite programe – u Ministarstvu kulture je to program Novih medija iz kojega se onda financiraju i brojni festivali/programi koji imaju nekoliko segmenta svoga sadržaja. Ako se u obzir uzme ograničenost sredstava kojima raspolaže taj fond, onda se događa disperzija sredstava u obliku manjih, često nedostatnih, a brojnih potpora. Mislite li da bi se trebao povećati taj fond ili bi mogao postojati način zajedničkog financiranja od strane nekoliko programskih područja?
A.Z.V.: Potrebna nam je veća interdisciplinarnost i veća propusnost svih područja; danas gotovo da i nema segmenta kulture koji nekim djelom ne zahvaća u prostor drugog područja. “Rubrika” Novi mediji bila je zapravo prva, ali i nedovoljna reakcija na tehnološki razvoj koji je vrlo brzo uvelike promijenio naše svakodnevne živote, ali i otvorio nepoznate kreativne, umjetničke mogućnosti i potencijale. Utjecao je na sva područja umjetnosti i pokazao da ga moramo uvažavati i kod najtradicionalnijih umjetničkih pristupa i ostvarenja, makar samo kao prateću podršku. Stoga će i administracija ministarstva i razine odlučivanja i evaluacijski procesi uključivati osobe svjesne te interdisciplinarnosti i spremne na suradnju i kooperativnost. Zatvaranje “u kućice” je neodrživo.
Q.hr: Potporu još puno prije no što ste izabrani za ministricu kulture dala vam je gotovo unisono cijela kulturna zajednica. Sad kad ste izabrani te ste imali dva mjeseca da steknete uvid u posao koji vas čeka možete li odgovoriti na pitanje čega se najviše bojite!
A.Z.V.: Kao i svi, da iskoristim književnu aluziju, iznevjerenih očekivanja.
Q.hr: Hoće li nove kulturne strategije sadržavati politiku podržavanja manjinskih kultura, te tako i LGBTIQ kulture? Mislite li da je zadaća ministarstva skrbiti za manjinski kulturni izričaj?
A.Z.V.: Zadaća je ministarstva biti otvoren za sve kulturne izričaje, pa tako i LGBTIQ kulture. Kriteriji su pritom, kako i u ostalim “manjinskim” slučajevima – ostvarenje umjetničkih dosega, ali i uvažavanje specifičnosti koje grupu definira kao manjinsku.
Q.hr:
Jeste li ikada bili u Povorci ponosa i hoćete li se pridružiti idućoj? Mislite li da su manifestacije poput te potrebne kulturi Hrvatske?
A.Z.V.: Povorke ponosa jedan su od izričaja kojima se osobe neheteroseksualnog opredjeljenja bore za izjednačavanje prava s osobama heteroseksualne orijentacije. Dokle god pripadnici tih skupina smatraju da povorke ponosa ostvaruju svoju funkciju – senzibiliziranje javnosti, edukaciju o “drugosti” i drugačijosti, upozorenja o nejednakim mogućnostima, nejednakim pravima – podržavam ih. Govorila sam na nizu tribina posvećenima LGBTIQ temama, a u samoj povorci nisam sudjelovala.
