Sektor za zaštitu kulturne baštine Ministarstva, odnosno njezin tadašnji nekadašnji Odjel za prostorno-planske mjere zaštite kulturne baštine (od 2003. Odsjek za kulturno-povijesne cjeline), devedesetih godina 20. stoljeća inicira, organizira, te uz financijsku potporu UNESCO-a provodi dvije međunarodne ljetne radionice konzervatora i studenata arhitekture.
Prva je radionica pokrenuta godine 1997. u Konavlima u sklopu UNESCO projekta Poratna obnova u svjetlu kulturnoga napretka , u suradnji s lokalnim vlastima. Njezina je svrha bila proučavanje i priprema osnovnih podataka i relevantne dokumentacije za obnovu ratnih šteta nakon srpske agresije 1991. i zaštitu svih elemenata, napose tradicijskih, koji omogućuju očuvanje kulturnoga identiteta toga najjužnijeg dijela Hrvatske. Primarna je zadaća Radionice kasnije proširena na inter i multidisciplinarna istraživanja i vrednovanje integralnih kulturno-povijesnih i prirodnih vrijednosti područja, odnosno kulturnoga krajolika Konavala.
Aktivnosti Radionice u Konavlima traju do godine 2004., a prema dogovoru sa Županijom dubrovačko-neretvanskom godine 2005. i 2006. rad se nastavlja na Šipanu čime je u suradnji s Arhitektonskim fakultetom iz Zagreba započeta obrada Elafita u sklopu projekta Kulturni krajolik i urbana afirmacija obalnih i otočkih naselja .
Druga je radionica pokrenuta 2001. na otoku Mali Brijun u sklopu projekta Stručna i znanstvena istraživanja, te izrada koncepcije primjerene uporabe austrougarskih fortifikacija. Njezina je svrha priprema baze podataka i dokumentacije za očuvanje, zaštitu i pronalaženje odgovarajuće namjene za zapuštene utvrde nekadašnjega sustava tvrđave Pula. Radionica na Brijunima je zamišljena kao začetak edukacijsko-znanstvenih aktivnosti vezanih za osnovne zadaće Nacionalnog parka. Aktivnosti prate pozvani inozemni eksperti za vojnu arhitekturu što se odražava na uspješnost rada. Dosad, pored brijunskie grupe utvrda, obradom su obuhvaćene utvrde grupe Barbariga, te fort Verudela na istoimenom poluotoku u Puli, a rad se nastavlja.
Analitički i studijski rad obadvije radionice popraćen je stručno vođenim izletima, te seminarskim predavanjima domaćih i stranih stručnjaka iz područja zaštite kulturnih i prirodnih dobara, s naglaskom na metode njihove sanacije i obnove, prostornoga planiranja i uređenja prostora, kao i upravljanja njegovim resursima.
Radionice ubrzale su rad na reviziji i dopuni dosadašnjih baza podataka, napose u vezi s utvrđivanjem stanja kulturnoga nasljeđa, rezultirale su odličnom arhitektonskom dokumentacijom, a zanimljivi prijedlozi namjene i uređenja zacijelo će pomoći u pronalaženju najprihvatljivih rješenja.
Tijekom trajanja radionica prikupljeni podaci i dokumentacija, narednih se mjeseci analiziraju i dovršavaju za znanstvene, dokumentarne i utilitarne svrhe, te pripremu izložbi i drugih promidžbenih materijala za prezentaciju u Hrvatskoj i inozemstvu što doprinosi i široj popularizaciji naše baštine. Radovi se također tiskaju u posebnom biltenu koji se distribuira širom svijeta.
Potrebno je istaknuti da su se radionice pokazale kao višestruko koristan način obrade integralnih vrijednosti krajolika, čemu su uvelike pridonijeli razmjena iskustava i metoda rada različitih škola. Radionice su i pridonijele podizanju svijesti lokalne zajednice o očuvanim vrijednostima, napose skrenule pozornost javnosti na potrebe očuvanja dosad stručno nevalorizirane i stoga nezaštićene baštine i potaknule na suradnju stručnjake, lokalnu zajednicu i vlasnike, te ostale zainteresirane za njezino očuvanje, zaštitu i obnovu.
 |
 |
 |
| Radionica Barbariga 2005. |
|
|
| |
|
Međunarodna radionica arhitekture fortifikacija
“Brijuni - Barbariga - Verudela, Pula”, od 2001. do 2010.
