Program povrata kulturnih dobara iz Srbije i Crne Gore, otuđenih u vrijeme Domovinskog rata, od 1996. godine vodi Ministarstvo kulture, a od 2003. godine i Povjerenstvo za povrat kulturnih dobara. Na čelu tog povjerenstva je ravnateljica Uprave za kulturni razvitak Branka Šulc, s kojom smo razgovarali o dugogodišnjoj bitci za umjetnička djela koja su ranih devedesetih godina odnesena u Srbiju radi "zaštite, restauriranja i konzerviranja".
Konzerviranje i restauriranje, kaže naša sugovornica, obavljalo se u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Beogradu i Pokrajinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture Petrovaradin, u kojima djeluju dvije najjače restauratorske radionice u Srbiji. Hrvatska strana međudržavnog povjerenstva imala je uvid u način rada, pohranu i deponiranje građe, pa tako pouzdano znamo da je restaurirano šezdeset posto djela koja su na popisu kulturnih dobara koja nam Republika Srbija treba vratiti do kraja 2013. godine.
"Međudržavno povjerenstvo je posljednjih godina ostvarilo vrlo dobru stručnu i kolegijalnu suradnju i pitanja smo rješavali bez poteškoća. Otvorenost prema suradnji i povratu bila je besprijekorna. Proces naizgled djeluje sporo, ali obostrano inzistiramo da se ne vraćaju kulturna dobra koja nemaju adekvatne uvjete, koja nisu restaurirana ili nisu obnovljeni manastiri i crkve u koja se trebaju vratiti.
Prema dogovoru, srbijansko Ministarstvo kulture, informiranja i informacijskog društva restaurira i financira kulturna dobra koja su odnesena u njihove institucije, a hrvatska strana sudjeluje u restauriranju pokretnih dobara koja su u crkvama Srpske pravoslavne crkve i manastirima u Hrvatskoj. Ministarstvo kulture s velikom pozornošću obnavlja svu nepokretnu i dio pokretne baštine vezan uz Srpsku pravoslavnu crkvu: manastire Krupu i Krku, riznice, izložbeni prostor u Zadru, muzej u sklopu pravoslavne crkve u Šibeniku", napominje Šulc.
Dobra suradnja restauratora i uzajamno učenje važan su korak u napredovanju suradnje koja je otpočela na ružnim premisama, ali se, stjecajem pozitivnih okolnosti, razvila u dobrom smjeru. Potpisivanje protokola o povratu kulturnih dobara, koje se očekuje tijekom prosinca, važan je dokument za obje države koje će s ulaskom u Europsku uniju preuzeti i dio međunarodnih zakonodavnih obveza.
"Važno nam je da nemamo ovakvih opterećenja i nadam se da ćemo do kraja 2013. godine uspjeti vratiti preostali dio naše kulturne baštine. No ako sva kulturna dobra dotad ne budu obnovljena, morat ćemo produljiti rok", navodi Šulc.
Među najvrjednijim umjetninama koje Hrvatska još nije vratila na svoj teritorij su ikonostasi iz manastira Krka, kulturna dobra iz riznice Srpske pravoslavne crkve u Zadru i Šibeniku, iz Slavonije, posebno Bobote, crkve sv. Georgija velikomučenika... Tu su i vrijedni dokumenti - arhivski, književni i likovni fond iz Dvorca Janković, kulturno-povijesnog spomenika koji je u punoj obnovi u Islamu Grčkome.
I tu završava popis hrvatskih kulturnih dobara rasutih po ustanovama Republike Srbije. Nedostupno nam je još 22.000 predmeta s crnoga tržišta kojima je teško ući u trag jer trgovinu otežavaju MUP-ove potjernice. Osim toga, pretpostavlja se da je dio kulturnih dobara zauvijek nestao u ratnim razaranjima. Zanimljivo je da od 2001. godine - kad je Hrvatskoj vraćen velik kontingent građe koja je diplomatskim kanalima iz Banje Luke prebačena u Muzej holokausta u Washintonu - policija nije ušla u trag ostatku materijala.
Pitanje je je li uopće sačuvan ili je, zajedno s drugim baštinjenim blagom, zauvijek uništen u ratnom vihoru.
JELENA MANDIĆ-MUŠĆET
VJESNIK, 03.12.2011.