Radovanov portal glavni je portal katedrale sv. Lovre u Trogiru, a građen je u doba vladavine hercega Kolomana, koji je kao mlađi brat kralja Bele IV. upravljao Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom od 1226. - 1241. godine i poticao je gradnju trogirske katedrale. lzložba "Majstor Radovan", otvorena je 22. rujna 2011., u Gliptoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u okviru obilježavanja Dana europske baštine. Izložba u Gliptoteci HAZU posjetiteljima je tada ponudila izuzetno umjetničko djelo za koje stručnjaci kažu da je jedan od najboljih primjera romaničke skulpture u Hrvatskoj. Riječ je o Radovanovu portalu u Trogiru koji je isklesao 1240. godine i potpisao natpisom na luneti Majstor Radovan, kipar i arhitekt koji je živio u Dalmaciji u 13. stoljeću.
Radovanov portal
Glavni portal katedrale sv. Lovre u Trogiru- tzv. Radovanov portal, građen je u doba vladavine hercega Kolomana, koji je kao mlađi brat kralja Bele IV upravljao Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom od 1226. – 1241. godine. Koloman je bio iznimno značajan hrvatski vladar koji je poticao gradnju trogirske katedrale a njegovom se zaslugom istodobno podižu brojni spomenici i na sjeveru Hrvatske.
Da je Radovanov portal građen u vrijeme Kolomanova vladanja potvrđuje natpis u podnožju lunete portala, precizno datirajući ga u 1240. godinu. Prema natpisu u podnožju lunete doznajemo da je u vrijeme gradnje portala u Trogiru stolovao biskup Treguan. Rodom Firentinac, Treguan je bio vrlo obrazovan klerik. U Dalmaciju ga je sa sobom iz Ugarske kao mladog gramatika i profesora književnosti 1200. godine doveo splitski nadbiskup Bernard. Zbog obrazovanosti Treguan se vrlo brzo uspinjao na crkvenoj hijerarhijskoj ljestvici. Godine 1206. postao je trogirskim biskupom.
Tijekom života biskup Treguan istaknuo se kao vatreni borac protiv heretičkog nauka i krivovjerja na području svoje dijeceze, u Splitu i Trogiru, ali i izvan nje, podupirući kraljeve i papine napore u iskorjenjivanju katarske hereze u Bosni. U taj kontekst dovodi se i gradnja portala trogirske katedrale. Naime, iza njegove gradnje stoji antiheretički program biskupa Treguana, na što zorno ukazuje znak križa na naličju lunete portala s natpisom: „Tko god vjeruje da je znak križa put svjetla, nek ne čini ništa nedostojno protiv časnog znaka.“ Ovaj je natpis bio izravna opomena hereticima poput katara, albigenza i bogumila, koji nisu prihvaćali križ, smatrajući ga bogohulnim jer je simbolizirao mučeništvo Krista Boga, koje prema njihovom vjerovanju nije bilo stvarno.
Nakon što je izgrađen, Radovanov je portal u više navrata bio pregrađivan. Nije potpuno razjašnjeno koliko je puta portal bio pregrađen, ali je sigurno da su njegove skulpture djela nekoliko skulptora koji su dovršavali Radovanovo djelo kao i onih koji su proveli niz različitih obnova nakon dovršetka gradnje katedrale.
Izvorno portal se nalazio u predvorju romaničkog zvonika pred katedralom, koji se u trogirskim dokumentima prvi put spominje 1264. godine. Činili su ga vanjski portal pred ulazom u predvorje i nutarnji pred ulazom u katedralu. Romaničko je predvorje bilo znatno manje od današnjeg, veliko tek toliko da natkrije ulaz u crkvu pred glavnim brodom poput sličnih predvorja romaničkih katedrala s druge strane Jadrana, Modene, Bologne i Ferrare. Njegov se izgled može donekle usporediti s monumentalnim prolazom u podnožju zvonika katedrale sv. Dujma u Splitu, koji je započet pedesetih godina 13. stoljeća, svega desetak godina nakon trogirskog.
Tijekom sedamdesetih godina 13. stoljeća, za Treguanova nasljednika biskupa Kolumbijana (1256. – 1276.), započela je prva romaničko-gotička pregradnja trogirske katedrale. Najveći zahvat kojim je u potpunosti presložen Radovanov portal nastao je u 14. stoljeću tijekom pregradnje predvorja katedrale kada je sagrađen prostrani trotravejni atrij nad kojim je bila planirana gradnja dvaju gotičkih zvonika. Portal je posljednji put presložen 60-ih godina 15. st. kada su pod njegov nadvratnik umetnuti renesansni kapiteli s puttima, rad Nikole Firentinca, a intervencijom koncem 17. stoljeća umetnut je u baroknu nišu gotički kip sv. Lovre preuzet iz stare srušene kapele sv. Ivana Trogirskog.
Kao što je rečeno, skulpture trogirskog portala djela su nekoliko skulptora koji su dovršavali Radovanovo djelo. Majstoru Radovanu pripisuje se Rođenje Kristovo, središnji motiv portala prikazan na luneti. U gornjem dijelu prikaz je Djevice s Isusom u štali, a donjem Pranje Djeteta u ornamentiranoj kamenici. Sceni prisustvuju Josip i pastir, uz dvije žene. S desne je strane prikaz Dolaska tri kralja, a s lijeve Poklon pastira. Na vrhu kompozicije su Betlehemska zvijezda i anđeli.
Radovan je izradio i veći dio prvog koncentričnog luka koji se izvorno nalazio tik do lunete, a prikazivao je Navještenje, u lijevoj je peti luka anđeo Gabrijel, a u desnoj Djevica Marija. S obje strane nastavljaju se po dva kamena segmenta s reljefima anđela od kojih gornji nisu Radovanove izrade. Na vrhu je Poklonstvo kraljeva s lijeve strane i Josipov san zdesna. Sve osim dvaju reljefa anđela djelo je majstora Radovana.
Reljefi vanjskog luka nisu Radovanovo djelo. Izradili su ih gotički majstori, a prikazuju motive iz života Isusova sa središnjim prizorom raspetog Krista. S lijeve strane su prikazani: Bijeg u Egipat, Ulazak u Jeruzalem, prizori Pranja nogu, Uhićenja i Bičevanja, a s desna Krštenja, Iskušenja, Tri Marije na grobu i Uskrsnuća. Nad lunetom je niša s gotičkim kipom sv. Lovre.
Portal ima dva reda izmaknutih dovratnika ukrašenih reljefima i dva izrezbarena okrugla stupića s prizorima lova i zvijeri. Unutrašnji dovratnici, ukrašeni alegorijama mjeseci i prikazima radova vezanih uz njih djelo su majstora Radovana. S lijeve strane odozgo prema dolje su Prosinac, Siječanj i Veljača, a na desnoj su Travanj i Ožujak. Bočne su strane tih stupova ukrašene prikazima ljudi i životinja isprepletenih u vitice s florealnim motivima. Svi ti motivi djelo su majstora Radovana osim alegorije Veljače s lijevog dovratnika.
Na vanjskim dovratnicima, koji nisu Radovanovo djelo, nalaze se prikazi apostola, po tri sa svake strane. S lijeva odozgo prikazani su sv. Petar i sv. Bartul i (sv. Ivan.). Na unutrašnjim stranama prikazi su životinja koje su također isprepletene u vitice s florealnim motivima. Dovratnike u podnožju nose telamoni, a na vanjskim stranama su konzole s lavovima na kojima su kipovi praroditelja, Adama i Eve.
