Ministarstvo posjeduje vrijednu konzervatorsku dokumentaciju, koja je nastajala djelovanjem konzervatorske službe u Hrvatskoj tijekom više od dvaju stoljeća.
Dokumentiranje kulturne baštine neizbježan je čimbenik u organiziranoj djelatnosti zaštite kulturnih dobara. Ako će se određeno kulturno dobro proučavati, zaštititi ili će se pak na njemu poduzeti neke intervencije, nužno je prvo upoznati i proučiti pripadajuću dokumentaciju. 2015. godine donesen je Pravilnik o uvjetima, načinu i postupku čuvanja i korištenja dokumentacijske građe (NN 77/15). Iz dostupnih izvora dobit će se potrebne informacije o kulturnom dobru čak i bez njegova neposrednog opažanja (dakako da to ne umanjuje važnost direktnog kontakta s kulturnim dobrom). Na osnovi dostupne dokumentacije moguće je pripremiti odgovarajući prijedlog oblika zaštite za pojedino kulturno dobro.
Konzervatorska dokumentacija stvara se dugotrajnim procesom prikupljanja i bilježenja podataka o kulturnoj baštini. Taj proces nikada ne može biti završen jer se dostupno znanje o određenom kulturnom dobru pa i samo stanje kulturnog dobra mijenja iz dana u dan te se dokumentacija konstantno dopunjuje novim spoznajama i referentnim podatcima. Samim skupljanjem podataka zadovoljena je tek jedna funkcija dokumentacije. Prikupljeni podatci o kulturnom dobru tek su primarna građa koju treba obraditi (sortirati, razvrstati, klasificirati), nakon čega dobivamo dokumentaciju pogodnu za daljnju stručnu i namjensku uporabu.
Osnovna je svrha stvaranja dokumentacije postizanje što točnije predodžbe o kulturnom dobru kako bismo ga mogli što bolje upoznati i sačuvati za buduće naraštaje. S druge strane, dokumentacija nam omogućuje da zabilježimo intervencije na samom kulturnom dobru (pokretnom/nepokretnom), što je vrlo važno za djelotvornu zaštitu kulturne baštine. Praćenje stanja kulturnog dobra nakon stručne intervencije predstavlja važan i vrijedan izvor spoznaja o konzervatorsko-restauratorskim zahvatima.
Uz sva nastojanja na području zaštite pojedina kulturna dobra ipak propadnu ili nestanu, no u tom slučaju dokumentacija o tim kulturnim dobrima svjedočanstvo je da su ona postojala. Ako je dokumentacija kvalitetna i potpuna, omogućit će nam rekonstrukciju tih kulturnih dobara.
Konzervatorska dokumentacija pohranjena u Ministarstvu organizirana je u dokumentacijske zbirke.