Novi list - Čipkarstvo su sačuvale paške benediktinke

 

Prema predaji čipkarstvo se u Pagu pojavilo u 14. stoljeću kada je u Pag iz Venecije stigla djevojka koja je znala šivati čipku. Postala je benediktinka i svoje je znanje prenijela drugim redovnicima. Bilo je to u vrijeme kada se Pag nalazio na području današnjeg Starog grada. Od tada je prošlo šest stoljeća, tradicija čipkarstva u Pagu se održala, paška čipka je postala simbol grada Paga, a zahvaljujući uvrštenju paške čipke na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine svijeta Pag je postao jedno od središta čipkarstva u Hrvatskoj i Europi. Čipkarstvo se u Pagu održalo prije svega zahvaljujući paškim benediktinkama. U Benediktinskom samostanu sv. Margarite je 1579. godine otvorena škola za djevojčice u kojoj se predavao i ručni rad, odnosno šivanje čipke.
 

 

- U samostanu se oduvijek podučavalo šivanje paške čipke, kaže časna majka Rozarija Gligora, priora Benediktinskog samostana sv. Margarite. Nakon što se samostan preselio iz Starog grada u današnji Pag počelo se s poučavanjem ženske mladeži. Redovnice su uglavnom bile plemkinje koje su izrađivale čipku. U samostansku školu dolazile su djevojke iz puka, a redovnice su ih podučavale čitati, pisati, a također i šivati čipku. Na taj način je čipka proširena u grad Pag. Krajem devetnaestog stoljeća učenice su čipke nosile iz škole na izložbe u Zadar. Učenice su radile za crkvu, ali i za prodaju. U samostanskoj zbirci se nalaze tavaja i komplet za crkvu od paške čipke koje su sašile učenice i to se i danas čuva. To su najstariji komadi čipke koje čuvamo u samostanu. Učenice su šivale i za prodaju u Veneciji, veli časna majka Gligora.
 

 

Pag je na početku 20. stoljeća bio dio Austro-Ugarske monarhije koja je u Kraljevini Dalmaciji poticala otvaranje škola za ručne radove. Tako je i u Pagu 1906. godine otvorena Cipkarska škola, a za njeno otvorenje zaslužni su tadašnji gradonačelnik Paga Frane Budak i bečka plemkinja Natalie Bruck Auffenberg.
 

Međutim, za otvaranje Čipkarske škole od presudne važnosti bila je samostanska škola u kojoj su poduku dobile vrsne čipkarica koje su se uključile u rad Čipkarske škole. Medu njima je bila i Luče Špero, a njen slučajan susret s Natalie Bruck Auffenberg bio je nešto poput znaka sudbine. Naime, Natalie Bruck Auffenberg je u studenom 1905. godine došla u Pag kako bi se upoznala s paškom čipkom kao narodnom rukotvorinom, no nije pronašla ništa i uputila se prema parobrodu. Tada se dogodilo nešto što je odredilo budućnost čipkarstva u Pagu. U svojoj knjizi "Dalmacija i njena narodna umjetnost" Natalie Bruck Auffenberg navodi:

"Dok sam se vraćala parobrodu upita me sasvim tajanstveno siromašna žena ne bi li signora htjela možda kupiti čipaka. Poslije kakova četvrt sata gledala je spisateljica pred svojim očima nagomilano čipkarsko blago od tridesetak cura i žena i tu se s njom od čuda snebivao i načelnik Franjo Budak. Najljepša i najspretnija djevojka ovoga grada Luče Špero dala se skloniti nagovaranjima gradonačelnikovim da se njene prekrasne čipke koja je ona sebi izradila za svadbu pošalju nadvojvotkinji Mariji Josefi."
 

 

Luče Špero poslala je svoje čipke u Beč i uskoro je u Pag došla i nadvojvotkinja Marija Josefa von Habsburg koja je bila pokroviteljica narodne umjetnosti u Dalmaciji. Nakon otvaranja Čipkarske škole broj čipkarica u Pagu se znatno povećao, a škola je mogla dobro raditi, jer je otkup čipki bio zajamčen.

 

Prva izložba na kojoj je prikazana paška čipka bila je "Izložba ručnih radova pučkih škola" koju je 1880. godine u Splitu organizirao don Frane Bulić kao kotarski školski nadzornik u zadarskom i benkovačkom kotaru. Nakon osnivanja Čipkarske škole paška čipka je prikazana na brojnim izložbama u gotovo cijelom svijetu, ali nakon Drugog svjetskog rata prestalo je organizirano učenje paške čipke i od tada do prije petnaestak godina paška čipka nije izlagana. U Srednjoj školi Bartula Kašica je 1994. godine pokrenut program osposobljavanja odraslih za zanimanje čipkarica i tako je ponovno počelo organizirano učenje šivanja paške čipke.
 

 

Značenje kojeg je čipka dobila uvrštenjem na UNESCO-vu listu nematerijalne baštine svijeta omogućilo je organiziranje 1. međunarodnog festivala čipke u Pagu koji je održan prošle godine.
 

Ove godine od 14. do 18. lipnja održat će se 2. međunarodni festival čipke. Festival organiziraju Grad Pag, Turistička zajednica Grada Paga i Društvo paških čipkarica "Frane Budak". Pokrovitelj festivala je Ministarstvo kulture, a supokrovitelji su Ministarstvo turizma i Hrvatska turistička zajednica. Na festivalu će se predstaviti čipke iz Rusije, Češke, Poljske, Slovačke, Italije, Mađarske i Hrvatske.
 

- Ove će godine na festivalu sudjelovati više izlagača nego prošle godine i to nas raduje, rekao je Tino Herenda, zamjenik gradonačelnika Paga. Želja nam je da festival postane tradicionalna manifestacija u Pagu kao gradu čipke.

 

U sklopu festivala u parku na Golji postavit će se poprsje Frane Budaka i na taj će se način odati priznanje gradonačelniku Paga s početka 20. stoljeća koji je odigrao važnu ulogu u osnivanju Čipkarske škole u Pagu 1906. godine.

 

Društvo paških čipkarica "Frane Budak", utemeljeno 1997. godine, organiziralo je prvu izložbu paške čipke u Pagu i uredilo Galeriju paške čipke. Od 1998. do 2011. paška čipka je izložena u Izraelu, Italiji, SAD, Finskoj, Belgiji, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji, Francuskoj, Češkoj, Japanu i u Poljskoj. Izložbe paške čipke postavljene su i u hrvatskim gradovima, u Zagrebu, Zadru, Solinu, Biogradu, Križevcima, Drnišu, Dubrovniku, Splitu, Bolu na Braču i Starigradu Paklenici.