UŽIVO S OPUSOM LJUBE BABIĆA
Rijetki su intelektualci tako snažno obilježili hrvatsku kulturu kao Ljubo Babić, slikar, scenograf, kostimograf, grafičar, ilustrator, povjesničar umjetnosti, likovni kritičar, pedagog, muzealac, književnik, urednik, osnivač likovnih ustanova i promicatelj likovne kulture.
 |
|
FOTO: VJESNIK
|
O različitim segmentima Babićeva zadivljujuća djelovanja bilo je riječi na dvodnevnome znanstvenom skupu "Ljubo Babić (1890.-1974.): Babićevi doprinosi hrvatskoj umjetnosti i kulturi", održanome u ponedjeljak i utorak u zagrebačkoj Modernoj galeriji, pod medijskim pokroviteljstvom Vjesnika.
Skup je svojevrsna nadogradnja izložbe "Ljubo Babić – Antologija" koju je, prema riječima ravnateljice Moderne galerije Biserke Rauter Plančić, dosad razgledalo više od 17.000 posjetitelja. Uz živo suočavanje s Babićevim plodnim i raznovrsnim opusom, cilj skupa organiziranog u suradnji Moderne galerije i Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske (DPUH) bio je uvidjeti Babićev ulog u hrvatskome slikarstvu i revalorizirati umjetničke vrijednosti i doprinose koji uz osobni nose univerzalni biljeg.
O Babiću kao ključnoj osobi koja je vedrila i oblačila hrvatskom umjetnosti i kulturom u prvoj polovici 20. stoljeća te intelektualcu europskih razmjera koji se po svome utjecaju u nas može uspoređivati samo s Izidorom Kršnjavim, uvodno je govorila predsjednica DPUH-a Irena Kraševac. Babićevu slojevitu kulturnu aktivnost, nenadmašenu do danas, istaknula je otvarajući skup pomoćnica ministra kulture Branka Šulc.
Babićev odnos prema Proljetnom salonu kao najvažnijoj izložbenoj manifestaciji u hrvatskoj umjetnosti drugog i trećeg desetljeća 20. stoljeća bila je prva tema s kojom je Petar Prelog započeo simpozij. Iako je odigrao veliku ulogu u organizaciji te izložbe, Babić se od nje distancirao kad je nastupila mlađa generacija umjetnika, predvođena Milivojem Uzelcem i Vilkom Gecanom.
Ivanka Reberski ukazala je na Babićevu uključenost u tendencije realizma dvadesetih godina. Dosad nepoznata djela pronađena u pripremnim istraživanjima za izložbu "Ljubo Babić - Antologija" omogućila su novo viđenje te dosad prilično marginalizirane umjetnikove faze.
O razlikama između Ljube Babića i Koste Strajnića kao propagatora "našeg izraza" u umjetnosti govorio je Vinko Srhoj, dok je Marijan Špoljar ukazao na kontradikcije u opsesivnim zahtjevima za "našim izrazom" kod Babića i grupe Zemlja. Hrvatska međuratna arhitektura i njezina ruralna komponenta koju su promovirali arhitekti Zemlje, a posebno Stjepan Planić i Aleksandar Freudenreich, bila je tema Darje Radović Mahečić.
Svjetski priznatim scenografskim dostignućima kojima je Babić, uz Branka Gavellu, sukreirao zlatno doba hrvatskoga kazališta bavila se Lada Bošnjak Velagić, dok su njegov muzeološki doprinos obradile Žarka Vujić, Ljerka Dulibić i Iva Pasini Tržec.
Uz najuspješniju likovno-nastavničku praksu u čitavoj hrvatskoj umjetnosti, Babić je ostavio duboka traga i kao ažuran, više nego dobro informiran likovni kritičar, koji je nerijetko sudio prestrogo i sitničavo, istaknuo je Tonko Maroević.
Igor Zidić je razvio tezu o "povišenom motrištu", s kojim je Babić startao u likovnoj umjetnosti. "Ta je vizura tehnički naučena od Crnčića, ali je duhovno preuzeta od Kranjčevića, jednako kao i motiv Golgote. Dugo se smatrao da je golgotski motiv preuzeo od Krleže, ali teško da bi osamnaestogodišnji Babić mogao učiti od četrnaestogodišnjega Krleže", rekao je Zidić.
O Krležinu pristupu stvaralaštvu Ljube Babića govorila je Nataša Šegota Lah, a Jasna Galjer ukazala je na Babića kao na jednoga od paradigmatskih primjera slikara kritičara. Razne dimenzije Babićeva udjela u razvoju hrvatske kulture i umjetnosti prezentiralo je dvadeset pet povjesničara umjetnosti, čija će predavanja biti ukoričena u zborniku radova koji planiraju objaviti Moderna galerija i DPUH. Uz opsežan katalog izložbe "Ljubo Babić - Antologija" time će biti obilježena 120. godišnjica rođenja toga erudita renesanskih razmjera.
JELENA MANDIĆ-MUŠĆET
VJESNIK, 23.03.2011.
