U GOTOVO SVAKOME SELU ŠIBENSKOGA DIJELA ZAGORE NJEGUJU SE STARI OBIČAJI PA I OJKANJE
Ojkavica ili ojkalica, odnedavno na Unescovoj listi zaštićene nematerijalne baštine, otrgnuta je od zaborava, barem je tako u više sela Dalmatinske zagore koja kroz rad KUD-a spašavaju svoje kulturno naslijeđe.
Vinko Bulat, dugogodišnji je voditelj KUD "Zvona Zagore" iz Mirlović Zagore, koje je osnovano 2000. pod motom "Otrgnimo od zaborava našu pismu i običaje". Od tada su Zagorani nezaobilazni sudionici raznih lokalnih, županijskih i državnih priredaba na kojima predstavljaju nošnju svoga kraja, ojkavicu - treskavicu i diple kao stari narodni instrument. Sačuvali su stare običaje, pjesme, plesove, priče i legende...
- Ojkanje je pjevanje osobitom tehnikom s dosta melodijskih ukrasa i potresanja na slog "oj" koji može biti na početku, u sredini ili na kraju pjesme. Pjeva se u više slojeva, snažno i glasno. Riječ je o vrlo starom pjevanju koje se smatra ostatkom prastarog ilirskog pjevanja što izvode dvojica ili više pjevača, a koju karakterizira potresanje glasa, reći će za Vjesnik Vinko Bulat. Objašnjava nam kako ojkanje ima karakteristične tekstove. Tako Zagorani, primjerice, pjevaju: "Oj, Zagoro kršna kamenita - u tebi su dica plemenita".
U ne tako davnoj prošlosti, ovaj način pjevanja služio je kao način svakodnevne komunikacije prilikom obavljanja raznih poslova ili putovanja, zabava u dugim noćnim satima oko ognjišta, razbribriga prilikom čuvanja stoke i slično. Danas su se stariji oblici arhaičkog pjevanja koji se mogu uvrstiti u kategoriju ojkanja održali na području Mirlović Zagore te okolnih sela na Miljevcima, Promine, Muća, ali i u primorskoj Grebaštici. Nositelji tradicije ojkanja na tim područjima su istaknuti pjevači pojedinci koji su svoja znanja stekli izravnim učenjem, odnosno oponašanjem glazbenih talenata svojih prethodnika.
- Usmena predaja u prošlosti je bila jedini način učenja ojkanja. Mlađe su je generacije usvajale slušajući i imitirajući, usavršavali je i prenosili novim generacijama. Današnji nositelji ove tradicije su pretežito starije osobe, kazuje nam Bulat.
Ojkavicon su se slale poruke momcima ili curama, izražavala se ljubav, čežnja...
Gotovo svako veće selo u Dalmatinskoj zagori danas ima vlastito folklorno ili neko drugo umjetničko društvo. U Drnišu je to "Tara" koja od zaborava spašava Drniško kolo, biralicu, kolo po naški. KUD "Miljevci" s Miljevaca okuplja mlade i starije iz svih sedam sela tog kraja. Voditelj Drago Bačić ističe kako njeguju ples i pjesmu rodnog kraja. U Kninu pak djeluje KUD "Napredak" koje od zaborava spašava Dinarsko i Kninsko kolo. Prije pet godina u Promini je osnovan istoimeni KUD, a tu je i jedno od najpoznatijih društava, ono iz Pakova Sela kod Drniša. Sve su to zaslužni čuvari starih običaja i tradicije.
JADRANKA KLISOVIĆ
VJESNIK, 27.11.2010.
