Retrospektiva: Marijan Trepše bio je marginaliziran unutar praške četvorice, istaknula je otvarajući izložbu Branka Šulc
Retrospektivna izložba Marijana Trepšea (1897. – 1964.), slikara, grafičara i scenografa te jednoga od ključnih autora koji je obilježio hrvatsku likovnu umjetnost prvih desetljeća 20. stoljeća, otvorena je u nedjelju u Umjetničkome paviljonu u Zagrebu, u nazočnosti brojne publike, među kojom su bili i vlasnici velikoga broja Trepšeovih slika prikupljenih iz privatnih zbirki.
Više od pedeset posto od 170 izloženih umjetnikovih djela prikupljeno je od privatnih vlasnika, što svjedoči o kompleksnim pripremama koje je autor izložbe Zvonko Maković proveo uz pomoć fotografa Gorana Vranića i povjesničarke umjetnosti Petre Senjanović.
Makovićeva izložba baca sasvim drugačije svjetlo na umjetničku djelatnost Marijana Trepšea, pogotovo na njegovu aktivnost u okviru Proljetnoga salona, izjavila je otvarajući izložbu Branka Šulc, pomoćnica ministra kulture.
»Stvaralaštvo praške grupe ili praške četvorice, koja je intenzivno izlagala na Proljetnome salonu, doživjelo je novu valorizaciju. Bili smo svjedoci niza retrospektivnih i problemskih izložaba, na kojima su prezentirani opusi Vilka Gecana, Vladimira Varlaja i Milivoja Uzelca. Zvonko Maković je novom izložbom želio pokazati da je važnost Trepšea u grupi četvorice dosad bila marginalizirana. Od 1919. godine, od njegove kultne slike ekspresionističkoga karaktera "Maslina", pa do mnogobrojnih radova u grafičkome i scenografskome području, vidljivo je da je Trepše znatno pridonio bogatstvu naše likovne umjetnosti«, rekla je Šulc, ističući veliku ulogu Umjetničkoga paviljona u istraživanju i revalorizaciji domaće umjetničke baštine.
Trepšeovo je mjesto odavno pozicionirano u sam vrh hrvatske umjetnosti s početka prošloga stoljeća. Posljednja retrospektiva priređena je prije 35 godina, a nova izložba daje svježiju i cjelovitiju interpretaciju Trepšeova opusa. Prema riječima ravnatelja Umjetničkoga paviljona Radovana Vukovića, prvi put je predstavljeno Trepšeovo stvaralaštvo u svim segmentima i fazama.
Nakon održanih retrospektiva Gecana i Uzelca u Umjetničkom paviljonu tijekom proteklih deset godina, kao i izložbe "Proljetnoga salona", Trepšeova retrospektiva, smatra Vuković, pružit će mogućnost iščitavanja međusobnog umjetničkog odnosa velikana hrvatske umjetnosti koji su u mnogim aspektima odredili nacionalnu umjetnost trećeg i četvrtog desetljeća prošloga stoljeća.
Kao vrhunac Trepšeova opusa autor izložbe Zvonko Maković izdvaja radove koji su nastali u petnaestak godina djelovanja, od 1918. do 1933. godine, među kojima su "Portret dječaka", "U prirodi", "Autoportret s lulom", "Golgota", "U kavani", "Kartaš", "Čovjek sa štapom", "Ilički trg", "Dama s lepezom", "Žena s mačkom" i druga djela nastala pod utjecajem Miroslava Kraljevića i Paula Cezannea te u ozračju ekspresionističkih silnica.
Uz ulja na platnu, svakako treba izdvojiti Trepšeove izvrsne akvarele i grafike, antologijska scenografska rješenja te vitraje, među kojima se izdvaja "Golgota" u zagrebačkoj kapelici Trpećega Isusa.
Likovni postav izložbe, koja ostaje otvorena do 30. siječnja, potpisuje Oleg Hržić, a dizajn kataloga i vizualni materijal izložbe djelo je Studija Rašić.
JELENA MANDIĆ-MUŠĆET
VJESNIK, 22.11.2010.
