JEDINSTVENI VANJSKI ZIDNI OSLICI
Golemi zidni oslik s dva prikaza, starijim iz 13. stoljeća i novijim iz 14. stoljeća, nakon stručnoga je restauratorsko konzervatorska postupka, trajno prezentiran na vanjskome južnom pročelju gotičkoga svetišta veličke crkve sv. Augustina. Monumentalan je to i gotovo jedinstven primjer gotičkoga fresko slikarstva jer su vanjske srednjovjekovne freske takvih razmjera u nas pravi raritet pa su time i prvorazredna povijesno kulturna senzacija.
- Iz razdoblja gotike naći ćete u nas neka dekorativna oslikavanja vanjskih površina, ali ovakve figurativne scene kakve vidimo na veličkoj freski, uistinu su jako rijetke. Na žalost, malo je toga sačuvano od izvornika pa se najveći dio zahvata odnosio na konzervaciju, a manje restauraciju slikanih prikaza. Nastojalo se sačuvati ono što je ostalo, estetski ga prezentirati i uklopiti u cjelinu južnoga zida svetišta i broda gotičke crkve - kaže Josip Mario, restaurator freske dodajući kako je u starijem slikanom sloju motiv manje čitljiv dok je onaj i mlađi ostao dobro očuvan u gornjem dijelu oslika. U starijem je sloju fragmentarno vidljiva scena davne bitke sa strijelcima i konjima u galopu, dok je u onome novijem motiv sv. Kristofora koji u ruci drži Krista. Posao obnove i zaštite trajao je mjesec i pol dana, a u prvoj su fazi stručnjaci uklanjali žbuku nanesenu za posljednje intervencije na vanjskim zidovima crkve i to za preventivne zaštite 1987. godine kada su i pronađeni ovi zidni oslici. Nakon sanacije oštećenja stavljena je nova vapnena žbuka na kojoj su prezentirani fragmenti freske.
- Vrlo je to složen i ozbiljan projekt i u građevinskom i u restauratorskom postupku koji s izradom konzervatorske studije traje i nekoliko godina. Na samoj crkvi radovi traju oko dvije godine, a usredotočilo se tu na funkcionalni, liturgijski dio, prije svega svetište i sakristiju. Restauracijom su obuhvaćena i unutrašnjost elemenata gotičkog svetišta u kojemu se ističe gotička sedilija s oslikom križa u gornjemu dijelu, barokna oltarna pala sv. Augustina iz 16. stoljeća kao i sakristijski ormar iz istoga razdoblja -istaknuo je dr. Žarko Španiček, pročelnik Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Požegi. Svetište je tijekom vremena izgubilo na svojoj izvornosti u arhitektonskom i likovnom smislu pa mu se sadašnjom obnovom vraća originalan izgled. - Ministarstvo kulture osiguralo je pola milijuna kuna za restauratorsko konzervatorske radove, dok se najveći dio obnove financirao milodarima vjernika, te donacijama samih Veličana. Crkva u Velikoj jedna je od najstarijih na ovome prostoru, potječe iz 1332. godine, U njoj su djelovali Franjevci i to čak i za turskog razdoblja. Što joj daje dodatnu važnost jer u kontinuitetu ona ovdje živi i postoji gotovo sedam stoljeća - dodaje vlč. Mario Sanić, velički župnik podsjećajući kako je njezina uloga u povijesti cijeloga toga kraja iznimno velika. (SN)
KRONIKA POŽEŠKO-SLAVONSKA, 30.09.2010.
