MALA HRVATSKA PREDSTAVILA SE U BEČU PRVO BLAGOM IZ RANOG SREDNJEG VIJEKA, A IDUĆIH PET MJESECI MARTONOVIM PORCULANOM
Ovu malu bijelu skulpturicu svojedobno sam prodao Veljku Martonu. Evo, i ovaj servis od porculana bio je moj. Ja sam ih se nagledao, a mislio sam da će biti bolje da svoj novi život imaju u velikoj zbirci, da budu u dobrim rukama", tumačio je mladoj gospođi jedan Zagrepčanin prije koji dan u Muzeju Liechtenstein u Beču, na otvaranju izložbe "Prachtware/Showpieces, klasicistički porculan Muzeja Marton". A te prave ruke Veljka Martona donijele su na ogled u austrijsku prijestolnicu više od 160 rijetkih predmeta od porculana, stakla i srebra, ljupkih figurica mitoloških bića oblikovanih od jedinstvenoga bijeloga porculana koji se jednostavno, a zagonetno zove - biskvit porculan. Nije jestiv, kako se može činiti u prvi mah, ali ima nešto od one jednostavnosti biskvita jer je ujednačen u svojoj strukturi, ponešto matirana sjaja po svojim glatkim vanjskim površinama.
Tako je i zvijezda zbirke bijela figurativna mitološka grupa "Otmica Europe" koja je nastala u Beču, u Kraljevskoj manufakturi porculana 1793. godine, koja je fotografirana i na katalog, uz tanjurić s bujnom florealnom dekoracijom koji je 1821. oslikao Leopold Lieb.
A kako je nedavno rekao Veljko Marton, nije uvijek bilo lako i jednostavno doći u posjed ovih porculanskih rijetkosti, po ljepoti raskošnih, a po materijalu krhkih predmeta. Primjerice, desetak godina znao je da jedan gospodin u Zagrebu ima sjajnu "biskvitfiguru". Pregovarao je s njim ne bi li mu je prodao, no vlasnik se nije htio odvojiti od nje. - Onda je jedno jutro zazvonio telefon. Gospodin je priopćio da je nakon dugog razmišljanja obitelj odlučila da je žele prodati. Bilo je točno na moj 60. rođendan - rekao je Marton. Sad je i ta figura na izložbi u Beču. Mnogi su oslikani tanjurići, pladnjevi, vaze, pa i cijeli luksuzni servisi koje danas čuva Muzej Marton - najveći hrvatski privatni muzej otvoren 2003. godine u Samoboru - kupljeni na aukcijama i od drugih kolekcionara diljem svijeta, u Francuskoj, Njemačkoj u Italiji. Neki koštaju i po nekoliko tisuća eura.
Kraljevski porculan
-Za mene je bečki porculan u središtu zanimanja, iako je poseban segment Zbirke porculan proizveden u francuskom Sèvresu i u ruskom središtu Sankt Peterburgu. Računa se da je Beč kolijevka europskoga porculana. U godini kad se u Europi slavi tristota godišnjica od početka proizvodnje porculana velika je čast da će izabranu kolekciju, koja se čuva u Samoboru, vidjeti više od pedeset-šezdeset tisuća posjetitelja tijekom pet mjeseci, sve do 9. studenoga, koliko će biti otvorena izložba, tumači vlasnik zbirke. Reprezentativni je izbor predmeta iz Martonove zbirke izložen u Muzeju Liechtenstein koji je danas jedan od najbogatijih privatnih muzeja (otvorenje za javnost poslije rekonstrukcije 2005. godine), u luksuznoj palači Liechtenstein, u devetom Bezirku. Biser izložba "Prachtware/Showpieces/klasicistički porculan Muzeja Marton" gostuje u isto takvoj palači koja se hvali zbirkom slikarstva europskih škola od 14. do 18. stoljeća, brojnim predmetima umjetničkoga obrta i namještaja, zlatnom kneževskom kočijom francuske izrade. Među majstorskim djelima slikarstva u dvoranama Liechtensteina tridesetak je Rubensovih, među kojima je nekoliko izuzetno velikih kompozicija.
- Nismo znali da u maloj Hrvatskoj postoji tako vrijedna zbirka porculana koji je najvećim dijelom nastao u nekadašnjoj kraljevskoj manufakturi porculana u Beču, od 1784. do 1805. godine, kad je Conrad von Sorgenthal bio njezin direktor. Izabrali smo za ovu izložbu tek jednu petinu porculana Martonove zbirke i podijelili sve u nekoliko grupa. Tu su najveće oslikane vaze prema "etruščanskom dekoru", potom servisi s ornamentalnom zlatnom dekoracijom oslikanom na modroj podlozi, šalice i tanjurići s mitološkim temama. Veći je broj servisa na kojima su prikazane vedute (Belvedere) i krajolici, cvijeće i girlande kao i detalji prirode.
Konačno, tu su i te najrjeđe, za nas izuzetno zanimljive bijele ukrasne figure "biskvitporculana", kakvih mi u Beču imamo malo. Marton je definitivno bio brži od nas pri kupovanju i ima više od nas tih figurica. A njih gotovo više i nema na tržištu - rekla je kustosica Claudia Lehner-Jobst, povjesničarka umjetnosti i specijalistica za porculan koja je stručno obradila ovaj dio Martonove zbirke. A austrijska kustosica naglasila je kako je u istoj vitrini postavljena posuda za šećer bečkoga majstora i uz nju sjajna srebrna posuda iste namjene zagrebačkoga majstora Vinka Lehmana.
Marton je upravo i želio da se njegova zbirka "odmjeri" s najboljima, da se u novom svjetlu pročita kontekst srednjoeuropskih kulturnih veza, onih veza koje su uvijek podrazumijevale premreženost Beča, kao središta monarhije s jedne strane, s gradovima i zemljama koje su bile periferija kad je riječ o ovom dijelu Europe. A uz utjecaje s Istoka i Zapada, tu se i te kako snažno osjećao duh pojedine epohe još od baroka naovamo, kao i nekadašnjega prevladavajućega ukusa kad je riječ o luksuznim predmetima.
Zato je i Marton prvo dio svoje kolekcije pokazao u Londonu, a lani je bila izložba u pariškom Nacionalnom muzeju keramike Sèvres. Sastavlja se tako mozaik inozemnih procjena vrijednosti samoborske zbirke, što uz povremena gostovanja u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt doista daje novi pogled na privatnu kolekciju gdje se, uz porculan i staklo, nalazi i namještaj prikupljen još od Martonovih mladih dana, kad je studirao ekonomiju.
Crkveno blago
Usprkos krizi, ovih se mjeseci događa pravi hrvatski "pohod na Beč" kad je u pitanju prezentacija hrvatske kulture. Puna tri mjeseca u Dommuseumu - Dijecezanskom muzeju, smještenom uz sam Trg sv. Stjepana i bečku katedralu, rijeke posjetitelja imale su priliku razgledati izložbu "Prvih pet stoljeća hrvatske umjetnosti od 800. do 1300. godine" s predmetima ranosrednjovjekovne crkvene umjetnosti iz svih hrvatskih regija, koju je poduprlo i Ministarstvo kulture. Riječ je zapravo o izložbi koja je u širem rasponu eksponata viđena u zagrebačkim Klovićevim dvorima 2006. godine u autorskoj obradi dr. Nikole Jakšića. Za prostor bečkoga katedralnoga muzeja tako je Jakšić izabrao šezdesetak hrvatskih rariteta, smjestivši hrvatsko blago u prvih nekoliko soba Dommuseuma. Među najstarijim raritetima su slike Gospe od zvonika iz Splita, kameni spomenici oltarne ograde iz Zadra, dojmljiv reljef glave sv. Mihovila iz Požege, staklo, zlatni nakit te brojni relikvijari, škrinjice od srebra i zlata iz zadarskih i dubrovačkih riznica, iluminirani rukopisi iz zagrebačke Metropolitane i franjevačkoga samostana u Zadru, do bjelokosnih planetarija i diptiha izrađenih u lotarinskim i bizantskim radionicama. Postavljen i na plakatu, ljepotom se ističe majstorski zlatarski rad - dubrovački relikvijar ruke sv. Vlaha nastao između 1185. i 1192. godine, koji se čuva u Riznici katedrale u Dubrovniku, što je jedan od najsjajnijih predmeta crkvene umjetnosti s hrvatskog prostora, a prvi je put prešao naše granice. A ova izložba crkvene umjetnosti došla je u Beč na poziv ravnatelja Dommuseuma dr. Bernahrda Böhlera koji ju je vidio u Zagrebu. Dojmovi posjetitelja su sjajni, pogotovu što mnogi navode kako austrijska sredina, za razliku od Hrvata, nema puno tako starih umjetnina.
A upravo ta koncentracija vrijednih crkvenih predmeta vodi i do zaključka kako je naša mala, hrvatska karika kulture i umjetnosti na temu katoličanstva, još od osmoga stoljeća bila i te kako važna u konstelaciji naroda i država na tlu Europe.
DOROTEA JENDRIĆ
VEČERNJI LIST, 26.06.2010.
