IVAN SLAMNIG – VRHUNSKI PJESNIK ZABAVLJAČ
Književno-znanstveni kolokvij o književnom opusu Ivana Slamniga, kojemu su posvećeni ovogodišnji jubilarni 15. dani Antuna Šoljana, u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta i Društva hrvatskih književnika, bio je središnja manifestacija susreta, a održan je jučer u velikoj dvorani Doma kulture.
Božidar Petrač, voditelj kolokvija, naglasio je da su dva razloga posveti Šoljanovih dana Ivanu Slamnigu - jedan je 80. godišnjica njegova rođenja te drugi njegova uska povezanost s Antunom Šoljanom, a njihova je suradnja hrvatske književnike približila europskim i svjetskim književnim zbivanjima. Uvod u skup bilo je kazivanje Slamnigovih stihova glumca Svena Medvešeka te prikazivanje dokumentarnog filma u produkciji Hrvatske televizije iz 1987. godine "Poezija Ivana Slamniga". Potom su o književnom opusu, stilu te posebnostima pjesnika govorili Tonko Maroević, Božidar Petrač, Lada Žigo i Ante Stamać.
Maroević je izlaganjem pod nazivom "Ozbiljne igre Ivana Slamniga" istaknuo književnikovu ludičnost te dodao da se iza takvih stihova krije ozbiljnost te da je igračku snagu stiha pjesnik upotrebljavao za ozbiljne stvari. Naglasio je da su unatoč razlici u temperamentu Slamnig i Šoljan imali zajednički nazivnik: poetičnost. Slamnig, pojašnjava Maroević, u svojoj poeziji citira, referira se i parafrazira poznate pjesnike, a u svoj stih unaša intimni dijalog i govor koji je do tada smatran nižom razinom. Uz to, ključnu vrijednost Slamnigove poezije vidi u tome što pjesnik tradicionalno reciklira i adaptira na nov način, a između ostalog izdvaja nutarnji kontinuitet Slamnigove poezije. U tom kontekstu napominje da se u svojim stihovima poziva na raniju, već tretiranu tematiku, a kao primjer je naveo Slamnigovu "Barbaru".
Šoljanovo viđenje Slamniga bila je tema izlaganja Božidara Petrača. Šoljan je Slamniga u predgovorima i kritikama opisao kao vječno novog pjesnika te ga uz Slavka Mihalića i potom Danijela Dragojevića svrstava u prve europske pjesnike koji pučku poeziju u svoje stihove uvode na urbani način. Petrač je kao većina govornika, naglasio da je Slamnig uspijevao spojiti lak stih s kontemplativnom refleksijom. Šoljan, pojašnjava Petrač, konstatira također da ta ključna moć spajanja pučkog i visokog, odnosno najtrivijalnijeg s najuzvišenijim nije dovoljno prepoznata, a razloge pronalazi u suvremenoj kritici koja se nije znala uhvatiti ukoštac s kompleksnom tematikom. Šoljan razaznaje i dvije faze Slamnigova pjesništva, odnosno onu u kojoj ga opisuju kao zabavljača, inovatora, "kovača i igrača" dok se u drugoj, kasnijoj fazi, govori o erupciji nesputanog i intimnog u kojoj Slamnig "zabavljač" priređuje vrhunsku zabavu a što ga pretvara u pjesnika bez premca.
Lada Žago je na osebujan način govorila o relativizmu književnosti i života u pričama Ivana Slamniga. Ante Stamać je u istaknuo Slamnigovu poetičnost i versifikaciju, njegovu gotovo glazbenu reprodukciju koja se očitava u stihovima, te u tom kontekstu naglasio da su uho, sluh i duh za Slamniga zapravo jedno. Govorio je i o deautomatizaciji Slamnigovih stihova koje naziva Slamnigovim izrazom - besjedovnim te zaključuje da je na taj način pjesnik stvarao drugi jezik.
Skup i prisutne pozdravili su u ime Grada Rovinja zamjenica predsjednika gradskog vijeća Cinzia Ivančić, u ime organizatora ravnateljica POU-a Melita Jurkota te u ime Društva hrvatskih književnika njegov predsjednik Borben Vladović.
Dan ranije pod nazivom "Zvukovi Rovinja", predavanjem o rovinjskoj kulturnoj baštini, odnosno o bitinadama i noćnim arijama (arie da nuoto) te o rovinjskom dijalektu govorilo se u kazalištu Antonija Gandusija. Moderator večeri bio je Riccardo Bosazzi, a zvukove pučke glazbe i riječi dočarali su Kulturno-umjetničko društvo Marco Garbin te folk sastav Batana iz Rovinja.
- Bitinada je prije svega pratnja, to nije melodija. Pretpostavlja se da su ribari kada su izlazili na more pokušavali imitirati instrumente te glasovima stvarali zvukove mandoline i gitare, tada često korištenih instrumenata. Ono što razlikuje pjevanje a capella i bitinade je da su se glasovima stvarali upravo zvukovi, pojasnio je Bosazzi.
O bitinadama je govorio i Dario Marušić, koji je kazao da slični načini pjevanja postoje u Italiji, posebno u regijama Liguria, Emilia Romagna, Toscana i Lombardija, ali i u Gruziji te je podsjetio da su stoga još 2007. godine bitande ušle na listu kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Noćne arije pučke su pjesme koje su, pretpostavlja se, nastale u 16. i 17. stoljeću jer su pjevane na književnom talijanskom jeziku, a riječ je o lokalnim serenadama koje su se, kako i naziv sugerira, pjevale noću, pod balkonom tihim glasom. Kako bi dočarao rovinjski dijalekt (istro-romanski), kojega se u Rovinju nažalost sve manje čuje, Bosazzi je kazivao stihove rovinjskih pjesnika Ugija Zaninija te Giusta Curta, a glumac Sven Medvešek je stihove Zaninija govorio na hrvatskom jeziku.
Pokrovitelji manifestacije su Ministarstvo kulture i Grad Rovinj, a ona se odvija pod visokim pokroviteljstvom ministra kulture Bože Biškupića. Sponzori su Maistra, rovinjska Turistička zajednica, knjižara Castropola, Zavičajni muzej grada Rovinja te Austrijski kulturni forum iz Zagreba.
MIHAELA MEDIĆ
GLAS ISTRE, 09.05.2010.
