U JADRANU OBITAVA DVADESETAK SREDOZEMNIH MEDVJEDICA
U Jadranu obitava dvadesetak jedinki morskog čovika, medvida ili sredozemne medvjedice, kako se sve naziva taj morski sisavac, koji je kroz povijest proživio teške dane u Jadranu, ali i u Sredozemlju. Tvrde to u grupi "Sredozemna medvjedica", koja već petnaestak godina sustavno proučava toga morskog sisavca u Jadranu. Ribari su medvjedicu smatrali glavnim neprijateljem zbog uništavanja mreža, pa su ga nemilice ubijali i time mu smanjili populaciju. Danas svega oko 350 jedinki toga Sredozemnog endema obitava uz obale Afrike, Turske i Grčke te u Jadranu na hrvatskom dijelu obale i otoka.
|
|
|
FOTO: VJESNIK
|
Inače medvjedica je strogo zaštićena vrsta s klasifikacijom "pred izumiranjem" prema međunarodnim konvencijama. U Hrvatskoj su prva zapažanja medvjedice, nakon što joj je populacija desetljećima drastično opadala, zabilježena početkom 1990.-ih godina, posebice 1992. i 1993. godine. Na Mljetu je tako viđena 1992. godine, a na Palagruži u ljeto 1993. godine. Posljednjih, pak, sedam godina redovito se viđala u hrvatskom dijelu sjevernog Jadrana, posebice uz obalu Istre, rta Kamenjak i uza zapadne obale Cresa i Lošinja.
Susret s medvjedicom "oči u oči" zabilježen je nedavno i videozapisom i to kod rta Kamenjak u Istri. Tamo je viđena ženka medvjedice, koja je prema svemu sudeći donijela i mladunče na svijet. Posljednjih dana aktivisti grupe "Sredozemna medvjedica" iz dana u dan bilježe susret s tom medvjedicom koja se drži blizine podmorske špilje.
|
|
|
FOTO: VJESNIK
|
Sudeći prema riječima Jasne Antolović iz grupe "Sredozemna medvjedica", na tom je predjelu identificirano pet različitih jedinki, a prema dojavi od prije nekoliko tjedana na Jadranu je viđeno i mladunče medvjedice staro oko tri godine. Pritom treba reći da medvjedica postaje spolno zrela tek nakon sedme godine, a okot ima svake dvije ili četiri godine.
Da je riječ o mladunčetu ustanovilo se po dužini tijela od 1,5 do 1,8 metara, koju je naveo ronilac koji je imao bliski susret s medvjedicom. Fotografija mladunčeta medvjedice zabilježena je također 2007. godine. Medvjedica je inače stanovnik pustih otočnih uvala i špilja, gdje najradije obitava, pa je upravo zato njeno zadržavanje kod rta Kamenjak u Istri zapravo nevjerojatno. U Hrvatskoj je pedesetak špilja od Dubrovnika do Istre u kojima je medvjedica dosad stoljećima obitavala.
|
|
|
FOTO: VJESNIK
|
Prisustvo medvjedice i njeno sustavno istraživanje već petnaestak godina u Hrvatskoj provodi grupa "Sredozemna medvjedica", koja je ostvarila odličnu suradnju s hrvatskim ribarima, koji pomažu grupi u lociranju i evidentiranju jedinki. Sva dosad provedena istraživanja nisu bila sustavna, posebice ona osamdesetih godina prošloga stoljeća, tako da se uz pomoć njih nije moglo utvrditi je li medvjedica stalno prisutna u Jadranu.
Hrvatska je 1935. godine Dalmatinskim dekretom prva na Mediteranu i u svijetu zaštitila medvjedicu, ističu u grupi "Sredozemna medvjedica".
Sudeći prema riječima ministra kulture Bože Biškupića, sredozemna medvjedica dragocjena je za sve koji vole i štite prirodu, ali i za sve u Hrvatskoj jer je to znak da je more čisto. Najavio je da će Ministarstvo nastojati pronaći novac za naknadu štete ribarima zbog eventualnog uništavanja njihova alata, što je snažno poduprla i grupa "Sredozemna medvjedica", pritom ističući da državnu potporu-odštetu već desetak godina dobivaju ribari u Grčkoj i Turskoj kada im je, u doba okota sredozemne medvjedice, zabranjen pristup njenim staništima ili u slučaju da im medvjedica uništi mreže.
Osim toga Ministarstvo kulture poduzelo je korake u smislu davanja naputka javnosti o ponašanju prema medvjedici u slučaju susreta s njom. Također je procijenjeno da će se medvjedica štiti kao vrsta, a neće se pristupiti zaštiti područja na kojem obitava.
Prvi put medvjedica je znanstveno opisana 1779. godine po lešini koja je nađena na Cresu, a u današnje vrijeme zahvaljujući brojnim institucijama, entuzijastima, ribarima, domaćim ljudima o medvjedici i njenom životu na hrvatskom dijelu Jadrana zna se već sad dosta, a uskoro bi se moglo znati još više detalja o tom morskom čoviku, kako su je zvali naši stari.
IVAN SMIRČIĆ
VJESNIK, 06.04.2010.
