PREDSTAVA HVARSKOG PUČKOG KAZALIŠTA JEDNA OD NAJDUGOVJEČNIJIH U HRVATSKOJ
Tijekom ožujka, u okviru programa Pasionske baštine, predstava "Prikazanje života svetoga Lovrinca mučenika" nepoznatog autora, u izvedbi Hvarskog pučkog kazališta, obilježit će 40. godinu kontinuiranog izvođenja. Gostovanje počinje danas u Petrinji, a u Zagrebu će 22. ožujka ova predstava doživjeti 200. izvedbu! Činjenice su to na koje nam je pažnju skrenuo voditelj i tajnik Hvarskog pučkog kazališta Milan Lakoš. S time se, uz "Stilske vježbe“, hvarska predstava uvrštava među najdugovječnije hrvatske predstave.
Podsjetimo da je redatelj i dramaturg "Sv. Lovrinca" Marin Carić, od čije je prerane smrti prošlo točno deset godina. To je bila njegova prijemna, ogledna predstava za upis na kazališnu Akademiju 1970. godine. Praizvedba je bila 23. srpnja 1970. u Hvaru, a iste godine predstava je "pobrala" sve nagrade na 14. Festivalu kazališnih amatera Jugoslavije.
Ovaj komad hvarskih pučana igra se već četrdeset godina nastavljajući tradiciju svoga grada, oduševljavajući publiku i stručnjake diljem Hrvatske. Europe i svijeta. Stotinjak puta "Sv. lovrinac" odigran je u gradu i po otoku Hvaru, a preostalih sto puta u raznim hrvatskim gradovima, kao i u Brazilu. Argentini, Urugvaju, Poljskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Italiji, Švicarskoj, Austriji, Crnoj Gori, Srbiji, BiH, Sloveniji... Tijekom ove godine već su dogovorena gostovanja na Kosovu i u Makedoniji, dok se u suradnji s Ministarstvom kulture posljednjih desetak godina planira i po jedno veliko gostovanje u inozemstvu.
Zapis predstave datira u 15. stoljeće, no pouzdano se zna da tradicija igranja ovog prikazanja seže u 13. i 14. stoljeće. Autorstvo zapisa pripisuje se don Sabić Mladiniću. Petru Hektoroviću i drugima, no nikome sa sigurnošću. Predstava se igrala na otvorenim prostorima, a tako je i danas, kad se igra na otvorenom ili u crkvama. Carićcva predstava vjerni je pokušaj rekonstrukcije srednjovjekovnoga kazališta, s reduciranim kostimima (crni, bijeli i crveni habit), reduciranom rekvizitom i mizanscenom, a muškarci glume ženske i muške uloge.
Sam sadržaj je jednostavan. Rimljani (Crni bratimi) slave svoje poganske bogove i progone kršćane (Bili bratimi), a kršćani unatoč životnoj opasnosti ispovijedaju svoju vjeru privlačeći sve više pogana u svoju zajednicu.Lovrinac će odoljeti napastima i samog Belzebuba (Crveni bratim), a potom će umrijeti na lomači u slavu svog Boga. U predstavi sudjeluje dvadesetak glumaca, a zanimljiv je podatak daje Milan Lakoš jedini glumac koji je od praizvedbe do danas odigrao sve predstave.
U povodu predstave izvedene 1984. godine kazališni kritičar Dalibor Foretić napisao je: "Teško da bi koji profesionalni glumac mogao govoriti te jednostavne, zvonke stihove na arhaičnom hvarskom narječju kao što su to uspjeli sami Hvarani. Predstava neprijeporne ljepote i jednostavne, ali efektne vizualnosti, koja je ne samo vrijedan teatarski domet već i izuzetan teatrološki i kulturološki poduhvat".
KIM CUCULIĆ
NOVI LIST, 20.03.2010.
