NAGRADA ZA DRAMSKO DJELO MARIN DRŽIĆ ZA 2009. GODINU
Stručno povjerenstvo Nagrade za dramsko djelo Marin Držić za 2009. godinu djelovalo je u sastavu: Branka Cvitković, dramska umjetnica, nacionalna prvakinja, Nino Škrabe, književnik i dramski pisac te Boris B. Hrovat, književnik i kazališni kritičar (predsjednik). Povjerenstvo je tijekom svojega tromjesečnog rada održalo tri sjednice te razmotrilo ukupno 49 tekstova pristiglih na natječaj. Jedan autor povukao je tekst iz formalnih razloga (premijerna izvedba bila je predviđena prije proglašenja odluke Povjerenstva, što bi bilo suprotno propozicijama).
Formalni kriteriji usuglašeni su s općim propozicijama Nagrade (scenska forma te neizvedenost /neobjavljenost/ teksta bilo u kojem obliku prije proglašenja odluke), a načela svojega rada definiralo je samo Povjerenstvo (književna vrijednost, ali i objektivna scenska izvodivost, sceničnost teksta, aktualnost teme, odnosno kritička relacija spram društvene realnosti).
Povjerenstvo je konstatiralo solidan odaziv dramskih pisaca te sve veću nazočnost snažnih autorskih osobnosti jasno izraženih svjetonazora i poetika. Povjerenstvo je također sa zadovoljstvom ustanovilo pluralizam poetika (tipova dramskog pisma), a osobitost ovogodišnjeg Natječaja postupna je promjena fokusa autorske pozornosti, u koji sve više ulazi ogoljena vizija naše tranzicijske i krizne suvremenosti, umjesto donedavna dominantne nedavne prošlosti ili pak eskapističkog ludizma. Jednako tako, među djelima upućenima na Natječaj postojao je razmjerno velik postotak onih koja svojom kvalitetom zaslužuju posebno priznanje, što dokazuje, i u današnjim uvjetima, vitalnost hrvatske dramske produkcije, ali i afirmaciju same institucije Natječaja. S druge strane, uočen je odredjen deficit komediografske produkcije, te potpuni izostanak djela za djecu i mladež koja su se ranijih godina redovito pojavljivala i ravnopravno natjecala.
Stoga je u uži izbor uvršteno 10 djela, dodijeljene su, uz jednu prvu, dvije druge i tri treće nagrade, uvijek u želji da stimulacija domaćeg dramskog stvaralaštva bude što šira, pravednija i obuhvatnija u smislu njegovih segmenata.
Djela uvrštena u tzv. uži izbor Povjerenstvo preporučuje pažnji hrvatskih kazališta, te bi i njihova izvedba bila na svaki način poželjna, jer bi se tako proširio i diversificirao profil teatarskih repertoara. Ta su dramska djela slijedeća (abecednim redom):
1. Antonio Gabelić: SVI MOJI REDOVI,
2. Maja Gregl: LJUBAV IZA BRAVE,
3. Fadil Hadžić: PREVARANT,
4. Suzana Hunjak: KLUPA,
5. Dubravko Jelačić Bužimski: STANARI IZGUBLJENOG DOMA,
6. Olja Lozica: SUPER. BRILJANTNI,
7. Ivor Martinić: MOJ SIN SAMO MALO SPORIJE HODA,
8. Miroslav Medjimorec: HRVATSKA ANTIGONA 2009.,
9. Vladimir Stojsavljević: KRONIKA NESTAJANJA,
10. Silvija Šesto: NEKA ZRNA PRUŽAJU OTPOR.
Na svojoj završnoj sjednici, održanoj dana 17. ožujka 2010., Povjerenstvo je jednoglasno zaključilo da se dodijele jedna prva, dvije druge i tri treće nagrade.
1. nagrada: SLOBODAN ŠNAJDER, „ENCIKLOPEDIJA IZGUBLJENOG VREMENA“
2.nagrada (ravnopravno dijele):
SANJA IVIĆ, „TARTUFFEERIE“
TOMISLAV ZAJEC, „SPAŠENI“
3. nagrada (ravnopravno dijele):
AMIR BUKVIĆ, „TKO JE SRUŠIO BERLINSKI ZID“
NINA HORVAT, „DOK NAS SMRT NE RASTAVI“
NINA MITROVIĆ, „SUSRET“
Prva nagrada
SLOBODAN ŠNAJDER:
“ENCIKLOPEDIJA IZGUBLJENOG VREMENA”
Na motivima književnih velikana Kafke i Kiša Slobodan Šnajder sagradio je svoju čudesnu crnu komediju, mirakul o nedaćama svevremenog junaka, prezrenog malog čovjeka, u srazu s tranzicijskim preobrazbama i surovom, prijetvornom današnjicom. Učinio je to na velemajstorski, šnajderovski način, lucidan, groteskan i apsurdan, izvoran, angažiran i djelatan.
Druge nagrade
SANJA IVIĆ:
“TARTUFFEERIE”
Molièreova komedija o licemjernom uljezu i obiteljskom sukobu poslužila je Sanji Ivić kao ishodište za eruditski, virtuozno ispjevani tekst o kazalištu jučer, danas i sutra. Njezina “predstava u kojoj ne manjka čudesa” beskrajno je duhovita, zaigrana i razigrana tročinka, u kojoj autorica manirom rasne komediografkinje i vješte stihotvorke iskazuje svoju ovisnost i ljubav prema glumištu i glumcima.
TOMISLAV ZAJEC:
“SPAŠENI”
Kako i koliko jedna naizgled obična željeznička nesreća može utjecati na život pojedinaca i obitelji, odgovor nam pruža Tomislav Zajec u svojem remek-djelu “Spašeni”. Taj odgovor je istodobno potresan i grub, human i nježan, s oblačkom nade koji sipi na naše duše poput blagotvorne ljetne kiše.
Treće nagrade
AMIR BUKVIĆ:
“TKO JE SRUŠIO BERLINSKI ZID”
Amir Bukvić napisao je sjajnu dramu o novijoj hrvatskoj i svjetskoj povijesti, globalizmu i terorizmu, državi i pojedincu, politici i umjetnosti, progonitelju i žrtvi, Havelu i Vladeku. Pritom se majstorski poslužio kazalištem u kazalištu, kako i sam navodi “Pirandellovim načinom, gdje se svjetovi pretapaju”.
NINA HORVAT:
“DOK NAS SMRT NE RASTAVI”
U stilski briljantnom djelu mlade, vrlo darovite dramatičarke njezini junaci dospijevaju u svojevrsni limb, u kojem se u psihijatrijskoj ordinaciji susreću umoreni i ubojice, živi i mrtvi, nekoć zaljubljeni i vjenčani, žrtve slučaja ili spleta okolnosti. Radi se zapravo o Čistilištu pomirenja i ljubavi, često promašene i neuspjele, ali ponekad snažnije od života i smrti, jače od obećanja i bračnog zavjeta.
NINA MITROVIĆ:
“SUSRET”
“Susret” Nine Mitrović duboka je i potresna drama o sukobu naraštaja, o otuđenosti i nerazumijevanju oca i sina, o rasapu obitelji i zamiranju osjećaja. Smislenim potezom pera autorica u priču uvodi dječji crtež, postupkom koji umjetnost čini plemenitijom i boljom od svakog življenja i umiranja.