povijesne jezgre Splita
Nematerijalna baština
UNESCO je želio isti koncept proširiti i
nematerijalnu kulturnu baštinu smatrajući ju jednako vrijednom dijelom baštine za koju još ne postoje adekvatni instrumenti zaštite. Usmena i nematerijalna kulturna baština međunarodno je prepoznata kao bitna i vitalna odrednica očuvanja kulturnog identiteta. Njeno očuvanje promiče i razvija kulturnu raznolikost, ljudsku kreativnost te ima značajnu ulogu u području nacionalnog i međunarodnog razvoja promičući toleranciju i prožimanje među kulturama. U današnjem globaliziranom svijetu mnogi izričaji nematerijalne kulturne baštine su u opasnosti od izumiranja, ugroženi standardizacijom, oružanim sukobima, turizmom, industrijalizacijom, ruralnim egzodusom, migracijama i uništenjem okoliša.
Nematerijalna baština po svojoj definiciji predstavlja običaje, vjerovanja, znanja, vještine, pojave duhovnog stvaralaštva koja se prenose predajom, a društva, grupe ili pojedinci prepoznaju ju kao svoju baštinu, a manifestira se osobito kroz: jezik, dijalekte, govore i toponimiku te usmenu predaju ili izričaje; folklorno stvaralaštvo u području glazbe, plesa, predaje, igara, obreda, običaja, mitologije; tradicijska umijeća i obrte; znanje i vještine vezane uz prirodu i svemir; kulturološke prostore gdje se tradicionalne pučke vrijednosti sreću u povećanoj mjeri te mjesta gdje su se pričale priče, održavali sajmovi, svetkovine ili godišnje procesije.
Na međunarodnom natječaju izabran je znak UNESCO-ove Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine. Među tisuću prijavljenih autora na natječaju je pobijedio hrvatski umjetnik Dragutin Dado Kovačević. Znak je postao službenim znakom UNESCO-a za nematerijalnu baštinu i otisnut je na svim UNESCO-ovim materijalima za nematerijalnu kulturnu baštinu svijeta.
Prema UNESCO-ovoj Konvenciji za zaštitu nematerijalne kulturne baštine uspostavljena su dva popisa:
Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva te Popis nematerijalne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita. Hrvatska je uspostavila i vlastiti
Popis zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara.
Nakon predanog i dugogodišnjeg rada Ministarstva kulture i medija koje je koordiniralo stručne timove na sastanku Međuvladinog odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu, održanog u Abu Dhabiju od 28. rujna do 2. listopada 2009. na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva upisano je sedam hrvatskih dobara nematerijalne kulturne baštine: dubrovačka Festa Sv. Vlaha, dvooglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja, umijeće izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka s područja Hrvatskog zagorja, godišnji proljetni ophod „Kraljice“ (Ljelje) iz Gorjana, procesija „Za križen“ na otoku Hvaru, godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastva i čipkarstvo u Hrvatskoj (Pag, Hvar, Lepoglava).
Na sastanku Međuvladinog odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu održanog u Nairobiju, Kenija, od 15. do 19. studenog 2010. godine, na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva upisana su dva hrvatska dobra nematerijalne kulturne baštine: Sinjska alka - viteški turnir u Sinju i Medičarski obrt s područja sjeverne Hrvatske, dok je na UNESCO-ov Popis ugrožene nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita upisan Glazbeni izričaj ojkanje.
U studenom 2011. Međuvladin je odbor prihvatio hrvatske nominacije bećarac iz Slavonije, Baranje i Srijema te nijemo kolo Dalmatinske zagore. Klapsko pjevanje uvršteno je na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva u prosincu 2012. godine.
Mediteransku prehranu RH je upisala na isti Popis zajedno sa Španjolskom, Ciprom, Grčkom, Italijom, Marokom i Portugalom u prosincu 2013. godine.
Hrvatska nematerijalna kulturna baština uvrštena na UNESCO-ove Popise
Registar najboljih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine svijeta
Na sjednici Međuvladinog odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu održanoj u Adis Abebi, Etiopija, od 28. studenoga do 2. prosinca 2016. godine, Republika Hrvatska upisala je u UNESCO-ov Registar najboljih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine svijeta projekt Očuvanje nematerijalne baštine Rovinja kroz Ekomuzej Batana.
Međimurska popevka, tradicijski napjev Međimurja, kao samostalna nominacija i Umijeće suhozidne gradnje kao višenacionalna nominacija (Hrvatska, Cipar, Francuska, Grčka, Italija, Slovenija, Španjolska i Švicarska), upisani su na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva na sjednici UNESCO-ova Međuvladina odbora za zaštitu nematerijalne kulturne baštine 28. studenog 2018. godine.
Na zasjedanju UNESCO-ovog Međuvladinog odbora za očuvanje nematerijalne kulturne baštine u prosincu 2021. godine Umijeće sokolarenja iz Hrvatske je pridruženo multinacionalnoj nominaciji u koju su uključene Austrija, Belgija, Češka, Francuska, Hrvatska, Irska, Italija, Katar, Kazahstan, Kirgistan, Mađarska, Maroko, Mongolija, Nizozemska, Njemačka, Pakistan, Poljska, Portugal, Republika Koreja, Saudijska Arabija, Sirijska Arapska Republika, Slovačka, Španjolska, Ujedinjeni Arapski Emirati.
Svečanosti sv. Tripuna i kola sv. Tripuna - tradicija bokeljskih Hrvata u Republici Hrvatskoj i Tradicija uzgoja lipicanaca upisani su na zasjedanju Međuvladinog odbora za očuvanje nematerijalne kulturne baštine 29. studenog 2022. godine na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva. Na istom zasjedanju upisana je multinacionalna nominaciju Tocati - festival tradicijskih igara u Registar dobrih praksi UNESCO-a zajedno s Italijom, Belgijom, Ciprom i Francuskom.
Na zasjedanju UNESCO-ovog Međuvladinog odbora za očuvanje nematerijalne kulturne baštine u prosincu 2023. godine proširena višenacionalna nominacija Transhumanca - sezonska seoba stoke upisana je na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva u koju su uključene Austrija, Grčka, Italija, Hrvatska, Albanija, Andora, Francuska, Luksemburg, Rumunjska i Španjolska.
Podvodna baština
Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru proglašen je
UNESCO-ovim Centrom II. kategorije. Proglašenjem Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju u Zadru Centrom 2. kategorije, UNESCO-a pružit će se mogućnost obrazovanja na području konzerviranja i restauriranja podvodnih nalaza te razvijanje međunarodne suradnje u tom području kulturne baštine.
Kulturna raznolikost
Konvenciju za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja iz 2005. godine Republika Hrvatska je ratificirala 2006. godine. Republika Hrvatska bila je među zemljama koje su inicirale ovu značajnu UNESCO-ovu konvenciju iz područja kulture i radila je na izradi njezinog nacrta te je prva europska zemlja koja ju je ratificirala.
Hrvatska je bila članica Međuvladinog odbora istoimene Konvencije u razdoblju od 2008. do 2011. godine, te je predsjedala 4. zasjedanjem Međuvladinog odbora za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja, koje se održalo od 29. studenog do 3. prosinca 2017. godine u sjedištu UNESCO-a u Parizu.
Međuvladin odbor za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja promiče ciljeve Konvencije za zaštitu raznolikosti kulturnih izričaja, priprema operativne smjernice za njezino provođenje, dostavlja periodička izvješća zemalja članica o provođenju Konvencije, uključujući komentare i sažetak njihova sadržaja, priprema preporuke zaprimljene od zemalja članica Konvencije, uspostavlja procedure i druge mehanizme za savjetovanje radi promicanja smjernica i načela Konvencije na drugim međunarodnim forumima.
Na 5. zasjedanju zemalja članica Konvencije za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja održanog od 12. do 15. lipnja 2017. u sjedištu UNESCO-a u Parizu, Republika Hrvatska je po drugi puta izabrana u Međuvladin odbor Konvencije za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja za razdoblje od 2017. do 2021. godine.
Poticanje umjetničkog stvaralaštva i autorskih prava stvaraoca i izvođača
UNESCO je 1980. godine donio
Preporuku o statusu umjetnika, koja do danas ostaje najrelevantniji međunarodni tekst vezan uz položaj umjetnika. Sama Preporuka sadrži odredbe kojima se države potiču na promicanje samog poziva umjetnika, njihove izobrazbe, socijalnog položaja, zapošljavanja, radnih i životnih uvjeta, strukovnih organizacija, itd. Tijekom 1997. godine UNESCO je organizirao Svjetski kongres o provedbi Preporuke o položaju umjetnika, na kraju kojeg je usvojena Završna izjava. Imajući u vidu Preporuku i Završnu izjavu s Kongresa, UNESCO je stvorio Svjetski opservatorij o položaju umjetnika (World Observatory on the Social Status of the Artist) koji je zamišljen kao instrument za razmjenu informacija. Opservatorij je praktična baza podataka za umjetnike i druge umjetničke djelatnike diljem svijeta, a daje pregled i o položaju umjetnika u pojedinim zemljama.
Interkulturni dijalog
Bitan preduvjet za stvaranje društvenog zajedništva, pomirenja među narodima i mira među nacijama jesu pravična razmjena i dijalog među civilizacijama, kulturama i narodima temeljeni na međusobnom razumijevanju i poštivanju te jednakom dostojanstvu svih kultura.
Ovu inicijativu pokrenuli su Ujedinjeni narodi u sklopu globalne inicijative
Savez civilizacija. Unutar šireg okvira
interkulturnog dijaloga koji obuhvaća i međureligijski dijalog, poseban naglasak stavlja se na primjere dobre prakse za poticanje kulturnog pluralizma i inicijative koje ističu ulogu kulture, koja može biti sredstvom pomirenja u ratnim i poslijeratnim situacijama putem kulturne baštine, kao i zajedničkog prostora za razmjenu kroz svoj program Putovi dijaloga.
Održivi turizam
Koncept
održivog turizma danas je prepoznat kao jedan od najperspektivnijih u planiranju razvitka područja s velikim kulturnim i prirodnim potencijalima, a u tome posebno mjesto zauzimaju dobra na Popisu svjetske baštine. Stoga je pravilno upravljanje i iskorištavanje kulturnih i prirodnih resursa, važnosti koju turizam ima u povijesnim gradovima, kao i svijest o potrebi zaštite baštine općenito, jedno od najvažnijih pri planiranju razvitka na takvim područjima.