Nagrađeni autori i dramski tekstovi za 2018.

Obrazloženje Stručnog povjerenstva - Nagrada za dramsko djelo “Marin Držić” za 2018. godinu
 
 
Na Javni poziv za Nagradu za dramsko djelo „Marin Držić” za 2018. godinu prijavljeno je 40 dramskih tekstova. Dramski tekstovi pristigli na ovogodišnji natječaj iznimno su raznoliki u svim elementima samosvojnosti od žanrovskih odrednica, forme, tema, narječja i kvalitete što dokazuje pluralizam hrvatskog dramskog stvaralaštva. U zastupljenom pluralizmu sadržaja ipak su se kao dominantne nametnule drame tematski vezane uz kompleksnost ljudskog preživljavanja u suvremenosti, varirajući širokim dijapazonom kako problematike tako i načina suočavanja te prikazivanja svojevrsnih mikro i/ili makrokozmosa uključenih lica. Drame tako variraju od kritičkih koje se bave aktualnom problematikom birokratskog aparata, neučinkovitim pravosuđem, nepotizmom i općenitom problematikom državnog aparata i građana kao neizbježnih trpitelja, svakodnevnim problemima poput međuljudskih i među obiteljskih odnosa, pa sve do filozofskih promišljanja i polemika o sudbini pojedinca ili šireg društvenog aktualnog i povijesnog konteksta ovih prostora. Jednako tako evidentna je i formalna različitost koja varira od klasičnih dramskih tekstova do postdramskih naslova sa širokom raznorodnošću u kojoj se pojavljuju klasična žanrovska djela, pokušaji miješanja dramskih tekstova s različitim književnim rodovima i vrstama pa sve do potpunih dekonstrukcija dramskog teksta kao takvog.
Broj pristiglih tekstova s obzirom na dosadašnje podatke još uvijek je na zadovoljavajućoj razini, međutim, jednako tako povjerenstvo smatra kako bi se trebalo raditi na daljnjoj afirmaciji i promociji ovog natječaja kako bi se privukao veći broj prijava.
Stručno povjerenstvo u sastavu: Branka Cvitković (predsjednica), Nenni Delmestre i dr. sc. Alen Biskupović, i ove je godine dobilo dramske tekstove pod šiframa ne znajući tko su autori pojedinih djela te je odlučilo nagraditi sljedeće autore i dramska djela:
 
3. nagradu ravnopravno dijele:
Beatrica Kurbel, Park i Ivana Vuković, 55 kvadrata
 
Park
Isprepletenost ljudskih sudbina, tragičnost neuspjele ljubavne veze i nasilje nad ženama tvore temeljnu okosnicu ove drame. Međutim, dubljim razumijevanjem ispisanog u gotovo poetičnim točkama obilježenim monolozima i/ili solilokvijima likova otkriva se dublji svijet nekog prošlog, starijeg i boljeg vremena kada je sve bilo drugačije i ljepše kroz sliku susjedskog parka koji ih je sve okupljao. Radnja tematizira problematiku nemogućnosti pomirbe s prošlošću i gluhoću i sljepoću društva spram nasilja prema ženama nakon što je Emina majka brutalno ubijena u parku. Ema se godinama na godišnjicu ubojstva ponovo vraća na isto mjesto – park, istovremeni simbol grozne tragedije, ali i nevinog djetinjstva. Susrećući se u suvremenosti sa svjedocima ubojstva, susjedima koji žive oko parka, Ema ponovo otvara stare rane, evocirajući uspomene i tražeći svojevrsnu pravdu. Drama završava pomirbom svih uključenih i svojevrsnim stvaranjem spomenika preminuloj u parku prilikom čega se svatko na svoj način pokušava oprostiti od preminule i opravdati svoj položaj. Autorica je u ovoj potresnoj drami stvorila funkcionalnu cjelinu koja potresa sadržanim emocijama, vješto ih polagano otkrivajući kako radnja odmiče te gradeći priču prema vrhuncu i razrješenju koje ostavlja kraj otvoren s prijetećom porukom upozorenja. Najistaknutija vrijednost ove drame upravo je način na koji autorica simbiotički isprepliće žal za boljim vremenima sa suvremenim društveno aktualnim problemom nasilja, evocirajući uspomene među likovima što dovodi do krajnje spoznaje.  
 
55 kvadrata
Drama 55 kvadrata još je jedna suvremena, aktualna i na trenutke duboko emocionalna priča o današnjici u kojoj se gube stare vrijednosti, u ovom primjeru utkanom u jednu splitsku obitelj, ali koji zapravo funkcionira univerzalno na cjelokupnom prostoru Hrvatske. Priča tako predstavlja sažetu kroniku događanja u kojem jedna obitelj zbog turizma, ali i postupaka užih članova obitelji iskvarenih suvremenim načinim života gubi sve. Prisiljeni su zajedno živjeti u 55 kvadrata zbog iznajmljivanja stanova turistima, baka nikada ne dočekuje odlazak u dom jer je sin prodao stan i prokockao novce… Kronološki se prati rasap identiteta obitelji i individue kroz promjenu grada, a problematika se dodatno osim na mikrokozmosu obitelji, istovremeno tematizira i na primjeru grada izmučenog turistima, odlagalištem smeća, zagađenom vodom, velikim požarom… Autorica, na žalost, poprilično vjerno ocrtava sliku jedne crne strane, suvremenog Splita koji se raspada pod pritiskom suvremenosti i kapitala na svim razinama, vješto vodeći radnju kroz replike likova, portretirajući stanje grada, ali još i više govoreći kroz gotovo poetske monologe likova u kojima se individue ogoljuju i pokazuju svu razornost koju šira kontekstualna slika društva i grada vrši na obitelji i pojedince.   
 
2. nagradu ravnopravno dijele:
Sanja Porobija, Bez traga (par riječi predgovora) i Dorotea Šušak, Kako smo preživjeli Dies Irae
 
Bez traga (par riječi predgovora)
Drama Sanje Porobije iznimno je vješto strukturirani triler s elementima horora koji drži u napetosti od samog otvaranja pa sve do potpuno neočekivanih obrata i kraja. Radnja drame smještena je u jednom selu na otoku gdje prilikom pogreba u grobu pronalaze leš nepoznate djevojke. U maloj sredini u kojoj se svi poznaju, isprva su šokirani otkrićem, međutim kako se priča razvija otkriva se sve veća involviranost cijelog mjesta u strašni zločin. Trilerski napeta otkrića i obrati polako rasvjetljavaju priču o četiri sestre čiji je otac nasilnik ubio majku te su mu one presudile, zavjetovavši se na skrivanje svog ženskog identiteta i vođenje života kao muškarci. Otkrivanje tajne dolazi usred ljubavne veze jedne od sestara s mještaninom koji ju nakon što otkriva njezin pravi identitet siluje i ubija. Osim iznimno vještine strukturiranja napete priče, autorica je kroz fino karakterno nijansiranje i društvenu kontekstualizaciju prikazala i problem odnosa žena-muškarac-djeca te progovorila kritički o problematici obiteljskog nasilja, patrijarhalnog društva i razornim posljedicama na sve uključene.
 
Kako smo preživjeli Dies Irae
Drama Dorotee Šušak Kako smo preživjeli Dies Irae već u svom naslovu daje naslutiti veličinu životne borbe o kojoj autorica progovara. Glavni lik je nastavnica, samohrana majka troje djece koja donosi svoju životnu priču borbe sa Zakonom o stečaju potrošača Republike Hrvatske. Drama u pitanju je svojevrsno ispovjedno-poetska drama o nepoetskoj stvarnosti individue. Pisana gotovo isključivo u monološkoj formi slobodnog stiha, drama otkriva široki dijapazon emocionalne razine rastrganosti osobe između financijske krize, svakodnevnog života i brige za djecu kojoj želi priuštiti sve što i druga djeca imaju. Autorica vrlo vješto strukturira monologe kao glavno izražajno i značenjsko sredstvo, krećući s tematiziranjem problematike in medias res, vodeći radnju polako i bolno, sve više otkrivajući emocionalnu jakost danas gotovo svakodnevnog problema sve većeg broja ljudi, dovodeći je na poetsku razinu, a iznimno uvjerljivo pri tome djeluju ovršitelji koji su prikazani poput prijetećeg antičkog kora.   
 
1.nagrada:
Predrag Raos, Raj pa kraj
Prvonagrađena drama iznimno je duhovit i satiričan tekst o Božjoj kreaciji Adama i Eve uz asistiranje Lucifera i pomoć poslušnih anđela predvođenih arkanđelom Mihaelom. Tekst govori o kontra evoluciji čovjeka i žene koji iz Raja kreću kao razmaženi i bahati, stereotipni predstavnici suvremenog muškarca s pivom u ruci i ženom u ulozi dominirajućeg zanovijetala, a sve pod dirigentskom palicom Lucifera. U ovom se tekstu autor vješto poigrao civilizacijskim tekovinama, izvrnuvši priču postanka, ukazujući na problematiku međuljudskih odnosa od samih početaka ukorijenjenu u egocentričnosti, neradu i željom za zadovoljavanjem osnovnih instikata, poentirajući ih kroz lucidni, crnohumorni kut gledanja obogaćen suvremenim referencama. Jednako vještim, kreativnim i zanimljivim načinom pisanja, kao što je strukturirana i cijela drama, autor zaključuje Božjom odlukom o protjerivanju Adama i Eve u novi svijet u kojem će morati raditi i ovisiti jedno o drugome te naučiti biti zahvalni na supostojanju i podršci, nagradivši ih smrtnošću kao nadom za bolji život.   
Osim nagrađenih naslova, Povjerenstvo preporučuje još tri naslova koji svojim kvalitetama zaslužuju da ih se iščita kao potencijalna uprizorenja. To su:
 
Ružica Aščić,  Drage naše ruševine
Jadranka Bargh, Generator snova (skica života i mita H.P. Lovercrafta)
Borna Vujčić, Zvijezda na Mjesecu