Multinacionalnu kandidaturu „Vita Sanctorum Marini et Leonis” Hrvatska je upisala zajedno sa San Marinom i Italijom čime se doprinosi jačanju povijesnih i duhovnih veza između triju naroda, a uklapa se i u promicanje suradnje u okviru EUSAIR (EU Strategy for the Adriatic and Ionian Region) - Jadransko-jonske inicijative.
Cilj zajedničke nominacije triju država je zaštita vrijedne svjetske pisane rukopisne i tiskane baštine koja počiva na temeljnom dokumentu „Vita Sanctorum Marini et Leonis“ odnosno rukopisu koji opisuje život svetog Marina, osnivača Republike San Marino, koji se štuje i u Dalmaciji. Riječ je naime o pripovijesti o putovanju klesara Marina krajem 3. i početkom 4. stoljeća s otoka na dalmatinskoj obali preko obale gornjeg Jadrana na talijanskom poluotoku i rimskog grada Ariminuma (Rimini) do doseljenja na gori Titano, današnjem San Marinu. Rukopis je pohranjen u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Torinu, a datira u 8./9. stoljeće.
Pisac životopisa svetaca (hagiografija) P. de Natalibus u 14. stoljeću kao mjesto rođenja sv. Marina i Lea precizira Rab i od tada rapsko podrijetlo osnivača Republike San Marina postaje uvriježeni narativ, koji su preuzeli i bolandisti u Acta sanctorum, a zatim i sakupljači rukopisne građe za Illyricum sacrum. Tako se latinska se matica „Vita Sanctorum Marini et Leonis“ u kasnosrednjovjekovnoj rapskoj komuni i biskupiji razrađuje novim motivsko-tematskim elementima, čime se u rapskoj zajednici neprestano obnavlja sjećanje na sv. Marina i kontinuirano se nastoji potvrđivati izravna rodoslovna veza sa svecem.
Nakon što je u San Marinu 1586. pronađen kovčeg s kostima, za koje se smatra da su ostaci sv. Marina, afirmacija kulta sv. Marina kao „građanina Raba“ dodatno je intenzivirana. Popularizacija štovanja sv. Marina na Rabu nametnula se kao strateški identitetski čin, s ciljem osiguranja značaja, ali i prestiža ranonovovjekovne rapske komune. U rapskoj je rukopisnoj tradiciji među ostalim sačuvan i rukopis na hrvatskom jeziku iz 18. st. pod naslovom „Počinje život svetoga Marina ispovidnika Raba djaka“. Tradicija koja čuva sjećanje zajednice na rapsko-sanmarineškoga sveca, zapisana u torinskom rukopisu, na specifičan se način ugradila u identitet rapske zajednice koja je sjećanje na taj hagiografski narativ (vita) trajno održala kroz razne vjerske prakse kulturno-umjetničke, političke i gospodarske oblike lokalnoga štovanja sv. Marina.
Foto: Saša Potočnjak
 |
 |
|
 |
 |
|
 |
 |