Zgrada Ureda za opće poslove Hrvatskog sabora i Vlade RH - Palača Bužan, Opatička ulica 8, Zagreb

Palača Bužan zaštićena je kao pojedinačno kulturno dobro i upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske (Z-628) temeljem svog kulturno-povijesnog značaja te izrazite graditeljsko-tipološke i arhitektonske vrijednosti.

Poluugrađenu, jednokatnu, trokrilnu palaču u Opatičkoj 8 izvorno je 1754. godine izgradio zagrebački graditelj Matija Leonhart za hrvatskog podbana Ivana Bužana. Tri krila palače zatvaraju unutrašnje dvorište, pri čemu je zapadno krilo orijentirano prema ulici, a istočno nad padinom brijega. Tijekom 19. i prve polovice 20. stoljeća palača je bila u funkciji vojne komande, a između 1941. i 1943. godine temeljito je obnovljena i adaptirana za Maršalat, kojim je stolovao Eugen Kvaternik. Adaptacija je izvedena prema projektu arhitekta Brune Bauera, a uključila je dorade i korekcije izvornog prostornog rasporeda (podizanje dva nova stubišta, formiranje kontinuiranog trijema u prizemlju i hodnika u njegovoj osi na katu) te stilsku restauraciju s dodavanjem elemenata pod utjecajem neobaroka.

U palači Bužan danas je smješten Ured za opće poslove Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske.

 
Financiranje:
Ukupna vrijednost obnove = 4.219.313,16 eura :
Fond solidarnosti Europske unije = 3.259.429,90 eura
Nacionalni plan oporavka i otpornosti = 959.883,26 eura.


Glavne štete uzrokovane potresima:
  • najznačajnija oštećenja su u vidu pukotina po nosivim zidovima koje se najviše očituju u području oko otvora (nadvoji i parapeti),
  • pukotine na spojevima zidova sa stropnom konstrukcijom, svodovima,
  • uslijed potresa došlo je do horizontalnog smicanja ziđa te pukotina u svodovima.

Rezultati konzervatorsko-restauratorskih istraživanja:
  • provedena su sondažna istraživanja bojanih slojeva i žbuke u interijeru i na pročeljima zgrade,
  • istraživanje unutrašnjosti ukazalo je na dvije dominantne faze građevnog razvoja zgrade: prvu u vrijeme njezine izgradnje u 18. st. i drugu u  radikalnoj obnovi 1941.-1943. kada je dijelom uspostavljena nova prostorna organizacija te novo oblikovanje pročelja,
  • prijedlozi obnove usmjerili su se na zadržavanje zatečenog stanja s očuvanjem oblikovnih elemenata iz faze adaptacije 1940-ih godina,
  • u većini ispitanih naliča i žbuka pokazalo se tek nekoliko recentnih slojeva, a samo mjestimice detektirane su starije žbuke i naliči.

Cjelovita obnova zgrade je uključivala sljedeće zahvate:
  • sanacija i pojačanje nosivih zidanih zidova i svodova fugiranjem i injektiranjem te primjenom FRCM sustava,
  • ojačanje međukatnih konstrukcija izvedbom tlačnih ploča, izvedba završnih obloga podova od parketa i dijelom od mozaik parketa prema izvornom uzorku, opločenje hodnika kamenim pločama,
  • sanacija vlage u podrumu,
  • izvedba nove vanjske stolarije u oblikovanju i detalju prema povijesnom uzorku, sanacija izvorne unutarnje stolarije,
  • sanacija i prezentacija povijesnih elemenata i obrada u interijeru - prostor reprezentativnog stubišta s kamenim stubama, stupovima i ogradom, kameni elementi u interijeru i na pročelju (stupovi, okviri vrata i prozora), kaljeve peći,
  • sanacija i dijelom rekonstrukcija štukatura na stropovima i zidovima reprezentativnih prostorija na prvom katu i u stubišnom prostoru, uz uklanjanje naknadno izvedenih pregradnih zidova velike dvorane na 1. katu,
  • obnova svih pročelja, terase i vrtne ograde,
  • prilagodba sklopa za osobe sa smanjenom pokretljivošću, te poboljšanje mjera zaštite od požara.

Konzervatorski nadzor: Maja Gorianc Čumbrek, dipl.ing.arh., Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode

FOTOGRAFIJE U OBNOVI I PROVOĐENJE MJERA

FOTOGRAFIJE NEPOSREDNO NAKON POTRESA
 

 

Primjeri 3D dokumentacije graditeljske baštine oštećene u potresu